Nakon vrlo manjkave i nedostatne javne rasprave izglasan je novi Zakon o socijalnoj skrbi. Bitna novina Zakona jest “racionalizacija” sustava formiranjem Zavoda za socijalnu skrb u županijama. Zavodi su javne ustanove formirane tako da jedan od postojećih centara za socijalnu skrb postaje zavod za socijalu skrb u županiji. Centri za socijalnu skrb postaju podružnice zavoda. Zakonodavac ističe da će Zavod i podružnice sukladno novoj organizaciji rada po principu jedinstvenog upravnog mjesta, po službenoj dužnosti pribavljati sve potrebne i dostupne podatke o korisnicima uz njihov pristanak, kako bi korisnik bio zadovoljniji brzinom i kvalitetom pružene usluge.
Dokumenti i strategije (Nacionalna strategija za funkcionalnu i fiskalnu decentralizaciju i razvoj ljudskih resursa iz 2007., Strategija reforme socijalnih naknada 2007. – 2008.), koje su prethodile novom Zakonu o socijalnoj skrbi, najavljivali su neophodnu decentralizaciju sustava socijalne skrbi. Vladajući tvrde da Zakon podržava načela decentralizacije, no jesu li te tvrdnje potkrijepljene odredbama samog Zakona? Stručnjaci socijalnog rada i socijalne politike ističu da decentralizacija podrazumijeva prijenos odgovornosti, ovlasti i financijskih resursa za obavljanje javnih funkcija od središnje vlasti na niže vladine i kvazivladine organizacije, civilne skupine i činitelje privatnog sektora. Sustav socijalne skrbi treba biti ukorijenjen u lokalnoj zajednici koja najbolje može prepoznati i rješavati životna pitanja građana konkretnih sredina na učinkovit i ekonomičan način.
Koncept prijenosa odgovornosti i ovlasti na niže razine državne vlasti i druge dionike teško možemo prepoznati u odredbama Zakona kojima se uređuje upravljanje Zavodom za socijalnu skrb. Zavodom upravlja Upravno vijeće čije članove imenuje ministar zdravstva i socijalne skrbi. Odluku o raspuštanju Upravnog vijeća donosi ministar. U slučaju raspuštanja, ministar imenuje povjerenstvo koje privremeno zamjenjuje Upravno vijeće. Ravnatelja Zavoda imenuje na temelju javnog natječaja Upravno vijeće uz prethodnu suglasnost ministra. Ravnatelj organizira i vodi poslovanje i stručni rad Zavoda, predstavlja i zastupa Zavod i odgovoran je za zakonitost rada. Centar za socijalnu skrb vodi predstojnik. Predstojnika imenuje, na temelju javnog natječaja, ravnatelj Zavoda uz prethodnu suglasnost Upravnog vijeće.
Drugim riječima, radnike na ključnim pozicijama cjelokupnog sustava socijalne skrbi imenuje ili u njihovu imenovanju izravno sudjeluje ministar što se uvelike kosi s jednim od ključnih aspekata decentralizacije socijalnih službi, jačanjem kompetencija nižih lokalnih i područnih jedinica. Jedan od zaključaka brojnih rasprava o reformi i decentralizaciji cjelokupnog sustava socijalne skrbi bio je i prenošenje osnivačkih prava nad ustanovama socijalne skrbi s Republike Hrvatske na županije. Podsjećamo, krovnu instituciju, Zavod za socijalnu skrb osniva isključivo Republika Hrvatska rješenjem ministarstva. Pridonosi li takva odredba decentralizaciji sustava, prosudite sami.
S obzirom da se Zavodi osnivaju na razini županije reorganizacijom centara za socijalnu skrb, možemo očekivati dodatnu tromost i birokratiziranost ionako previše pasivnog sustava socijalne skrbi. Naime, neke od javih ovlasti Zavoda uključuju provedbu postupka za izdavanje dozvola za obavljanje udomiteljstva, postupak posredovanja kod razvoda braka, provođenje vještačenja itd. Stručni poslovi, među ostalim, uključuju organizaciju i provedbu edukacija i supervizija udomitelja stručnih radnika, voditelja mjera nadzora, suradnju sa stručnim službama u lokalnoj zajednici, sklapanje ugovora o međusobnim odnosima s pravnim i fizičkim osobama koje pružaju usluge socijalne skrbi itd.
Ako uzmemo u obzir da će Zavodi biti ustrojeni u većim gradovima, sjedištima županija, jasno je da će korisnici morati putovati kako bi ostvarili svoja prava, što znatno umanjuje efikasnost, a u mnogim slučajevima (osobe s invaliditetom) i onemogućava ostvarenje određenih socijalnih prava. Nedostatna informatizacija sustava ovaj problem dodatno pogoršava.
Prijepori postoje i u odredbama Zakona koje propisuju financiranje Zavoda. Članak 13. navodi da se u državnom proračunu, među ostalim, osiguravaju sredstva za financiranje rada Zavoda i obiteljskih centara čiji je osnivač Republika Hrvatska te financiranje rashoda za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju prostora, kupnju poslovnih objekata, rashoda za investicijsko održavanje, hitne intervencije, opremanje prostora, te ulaganje u informatizaciju u ustanovama socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska, prema pravilniku o standardima i normativima koje propisuje ministar.
Nadalje, minimalne uvjete prostora i opreme i normative potrebnih stručnih i drugih radnika Zavoda, Centra i ureda te mjerila za određivanje područja njihove nadležnosti, pravilnikom propisuje ministar (članak 189.). Članak 323. ističe da je ministar dužan pravilnike donijeti u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona. Sasvim je jasno da ovakav vremenski rok odgode donošenja provedbenih podzakonskih propisa može uzrokovati prijepore u financiranju i poteškoće u pružanju usluga i provedbi samog Zakona.
Važno je naglasiti da problem financiranja i fiskalne decentralizacije sustava socijalne skrbi postoji godinama. Poznata je činjenica da se s postojećim brojem stručnih radnika u ustanovama socijalne skrbi, a osobito u centrima za socijalnu skrb, kao i postojećim manjkavim uvjetima rada, ne mogu postići niti minimalni uvjeti kvalitete predviđeni reformom sustava socijalne skrbi.
Mišljenja smo da bez obzira što novi Zakon o socijalnoj skrbi donosi i neka pozitivna rješenja, brojni postojeći problemi u sustavu socijalne skrbi nisu primjereno riješeni, djelomično i zbog toga što većina prijedloga stručnjaka i drugih dionika nije uvrštena u konačni prijedlog Zakona.
Čitateljima koji žele dodatne informacije o prijedlozima struke na prijedlog Nacrta zakona, izdvajamo primjedbe djelatnika Studijskog centra socijalnog rada i katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu objavljene na web stranicama Pravnog fakulteta.
Pripremio: Željko Čižmek, univ. bacc. act. soc.
Literatura: Puljiz, V., i sur. (2003), Decentralizacija socijalnih službi, Revija za socijalnu politiku (10) 1.
