Zakon o radu, osim na nekoliko mjesta, ne propisuje neke posebne uvjete za zapošljavanje radnika. Možda je najvažnija odredba u tom smislu da se osoba mlađa od petnaest godina ili osoba s petnaest i starija od petnaest, a mlađa od osamnaest godina koja pohađa obvezno osnovno obrazovanje, ne smije zaposliti. Povrh toga, taj Zakon ipak sadržava određena pravila kojih se poslodavac i radnik moraju pridržavati pri zapošljavanju, odnosno sklapanju ugovora o radu.
Tako je člankom 22. stavkom 1. propisano da je prilikom sklapanja ugovora o radu radnik dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir.
Nadalje, člankom 23. stavkom 1. Zakona regulirano je da prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i sl.) i sklapanja ugovora o radu poslodavac ne smije tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj svezi s radnim odnosom.
Člankom 25. stavkom 1. propisano je da ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može sklopiti samo radnik koji udovoljava tim uvjetima. Zakon o radu ne propisuje obvezu raspisivanja natječaja za zapošljavanje, kao što ne propisuje niti dokumentaciju odnosno nužne priloge koje bi osoba koja se zapošljava bila dužna dati poslodavcu. To znači da prema samom Zakonu ne postoji obveza da osoba koja se zapošljava uz prijavu na natječaj podnese potvrdu o (ne)osuđivanosti.
Uporište za to nalazi se u članku 86. Kaznenog zakona prema kojem se podaci iz kaznene evidencije, koju vodi Ministarstvo pravosuđa, mogu dati samo sudovima i državnim odvjetništvima kad se radi o kaznenom postupku protiv osobe za koju se traže podaci ili kada je u tijeku postupak za njezino pomilovanje. Prema istom članku, podaci iz kaznene evidencije mogu se iznimno dati državnim tijelima na njihov obrazloženi zahtjev kad se radi o povjeravanju određenih poslova i zadataka u državnoj službi osobi za koju se traže ti podaci, a kaznenom evidencijom mogu se u okviru svoje zakonske ovlasti koristiti i tijela unutarnjih poslova radi otkrivanja počinitelja kaznenog djela i ti se podaci smatraju profesionalnom tajnom.
Prema stavku 4. članka 86. Kaznenog zakona, nitko nema pravo zahtijevati od građana da podnesu dokaze o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti. Građanin ima pravo tražiti podatke iz kaznene evidencije za sebe samo ako dokaže da su mu ti podaci potrebni radi ostvarivanja prava u stranoj državi.
Vezano uz to kada je podatke iz kaznene evidencije moguće zatražiti u vezi s radnim odnosom, navodimo, primjerice članak 19. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske prema kojem u službu u Oružane snage može biti primljena osoba koja osim uvjeta određenih propisima o državnim službenicima i namještenicima, odnosno općim propisima o radu ispunjava i sljedeće uvjete:
– da nije pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv: Republike Hrvatske; slobode i prava čovjeka i građanina; vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom; službene dužnosti; Oružanih snaga; života i tijela; opće sigurnosti ljudi i imovine; spolne slobode i spolnog ćudoređa; braka, obitelji i mladeži; imovine i sigurnosti platnog prometa i poslovanja,
- da protiv nje nije otvorena istraga, odnosno da se ne vodi kazneni postupak za kaznena djela iz podstavka 2. ovoga članka,
Dakle, kandidat za posao u Oružanim snagama Republike Hrvatske mora dokazati da nije pravomoćno osuđen za navedena kaznena djela. Osuđivanost, odnosno izvod iz kaznene evidencije provjerava se od strane zakonom ovlaštenih tijela i kandidat nije dužan donijeti niti može dobiti takvu potvrdu. S druge strane, kandidat treba dokazati da protiv njega nije otvorena istraga, odnosno da se ne vodi kazneni postupak za kaznena djela podstavak 2. članka 19. navedenog Zakona i to prilaganjem odgovarajuće potvrde (uvjerenja) suda mjesno nadležnog za mjesto prebivališta kandidata.
Isto uvjerenje zahtijeva se od kandidata prema članku 49. i 112. Zakona o državnim službenicima. Naime, prema članku 49. Zakona, u državnu službu ne mogu biti primljene osobe:
a) protiv kojih se vodi kazneni postupak ili koje su osuđene za kazneno djelo; protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda ili protiv službene dužnosti, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu.
Također, prema članku 112. stavku 1. istog Zakona, rješenjem čelnika tijela službenika se može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe.
Dakle, treba razlikovati izvod iz kaznene evidencije iz članka 86. Kaznenog zakona i tzv. uvjerenje o nekažnjavanju.
Što se tiče tzv. uvjerenja o nekažnjavanju, treba reći da se predmetno odnosi na uvjerenje koje izdaju općinski sudovi, a daje informaciju je li protiv fizičke osobe pred općinskim i županijskim sudom u tijeku istražni postupak, je li podignuta optužnica koja je postala pravomoćna i je li izrečena nepravomoćna osuđujuća presuda za kaznena djela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora.
Primjerice, Općinski kazneni sud u Zagrebu izdaje uvjerenje je li protiv stranke koja ima prebivalište u Zagrebu pred tim sudom i pred Županijskim sudom u Zagrebu u tijeku istražni postupak protiv te osobe, je li podignuta optužnica koja je postala pravomoćna, je li izrečena nepravomoćna osuđujuća presuda za kaznena djela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora. Uvjerenje se izdaje samo fizičkim osobama koje imaju prebivalište u Zagrebu uz predočenje važeće osobne iskaznice ili putne isprave. Uvjerenje se izdaje samo na osobni zahtjev stranke ili po punomoći, s tim da punomoć mora biti ovjerena kod javnog bilježnika. Opunomoćenik mora predočiti važeću osobnu iskaznicu za osobu za koju se traži izdavanje uvjerenja.
Tzv. uvjerenja o nekažnjavanju izdaju se na temelju Zakona o općem upravnom postupku kao potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija, propisane člankom 159. toga Zakona.
Treba još istaknuti da se evidencija o činjenicama je li protiv fizičke osobe pred općinskim i županijskim sudom u tijeku istražni postupak, je li podignuta optužnica koja je postala pravomoćna i je li izrečena nepravomoćna osuđujuća presuda za kaznena djela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora, vodi na temelju članka 14. bivšeg Zakona o kaznenom postupku te članka 17. stavak 2. novog Zakona o kaznenom postupku.
Zaključno bismo mogli istaknuti sljedeće: poslodavci, osim kada ih zakon izričito ne ovlašćuje, nisu ovlašteni zahtijevati ishođenje izvoda iz evidencije, odnosno dobivanje informacije o ranijoj kaznenoj (ne)osuđivanosti kandidata za posao, odnosno službenika (v. članak 86. Kaznenog zakona), a kandidat za posao ne može zatražiti niti ishoditi takvu potvrdu, osim u slučaju ostvarivanja prava u inozemstvu. S druge strane, tzv. uvjerenje o nekažnjavanju može se izdati fizičkoj osobi na njezin zahtjev, ili zahtjev opunomoćenika, uz predočenje osobne iskaznice onog za koga se uvjerenje traži, u općinskom sudu mjesno nadležnom za mjesto prebivališta kandidata.
Stoga, ako je zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu tzv. uvjerenje o nekažnjavanju određeno kao poseban uvjet za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može sklopiti samo kandidat koji udovolji tom uvjetu.