Bankovna unija najambiciozniji je europski projekt od izbijanja dužničke krize koji bi trebao osigurati financijsku stabilnost i troškove propasti banaka svesti na najmanju moguću mjeru. Njome se želi prekinuti začarani krug između banaka i nacionalnih vlada koje su njihove gubitke sanirale javnim novcem, što je dovelo do velikog povećanja javnih dugova i prisilne štednje koja se sada lomi na leđima poreznih obveznika. No, to postavlja složena pitanja suvereniteta i financiranja sanacije propalih banaka. Bankovnu uniju činit će jedinstveni nadzor banaka, jedinstveni sustav rješavanja bankovnih kriza i zajednički sustav za osiguranje štednih depozita.
Jedinstveni nadzor banaka pod okriljem Europske središnje banke (ECB) postat će operativan u studenome 2014. godine, a od 1. siječnja 2015. zaživjeti bi trebao i jedinstveni sustav za sanaciju i likvidaciju propalih banaka. Da bi se to ostvarilo, Europska unija mora do kraja godine postići dogovor o tome koja će europska institucija imati posljednju riječ u odluci o tome koju banku treba likvidirati i tko će snositi te troškove.
Pregovori su u zastoju već mjesecima, uglavnom zbog protivljenja Njemačke koja ne želi snositi odgovornost za bankarske pogreške u drugim državama članicama. Francuski ministar financija Pierre Moscovici kazao je u ponedjeljak za Financial Times da je kompromis blizu nakon neformalnog sastanka ministara financija Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske u Berlinu prošli petak. To je potvrdio i njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble.
"Postoji šansa (za dogovor). Bit će puno posla", kazao je pred sastanak ministara financija eurozone u ponedjeljak u Bruxellesu, kako prenosi Reuters. Moscovici je istaknuo da konačni dogovor mora sadržavati zajednički fond za sanaciju banaka, koji bi po planu Europske komisije financirao sam bankovni sektor i koji bi kroz deset godina trebao raspolagati s otprilike 55 milijardi eura. Njemačka se s druge strane zauzima za mrežu nacionalnih fondova. Moscovici je kazao da se radi na kompromisu koji bi uvažio njemačke zahtjeve. Kako će ta shema na kraju izgledati, u biti mreža nacionalnih fondova pod jednim europskim kišobranom, bit će vjerojatno jedan od najspornijih elemenata konačnog dogovora.
Proces spašavanja posrnule banke bi, kazao je Moscovici, počinjao tako da bi gubitke prvo snosili vjerovnici, tzv. bail-in, zatim bi doprinos dale nacionalne vlasti te na kraju fondovi eurozone. "Naša zamisao je da će prvo biti bail-in, zatim korištenje fonda za sanaciju banaka i potom fondova eurozone počevši s Europskim stabilizacijskim mehanizmom (ESM)", kazao je. Istaknuo je da će dogovor o bankovnoj uniji biti "prava revolucija jer će okončati financijsku fragmentiranost eurozone i uvesti mehanizme suradnje koji do sada nisu postojali, što će učvrstiti europski financijski ustav."
Njemačka je na sastanku u Berlinu u petak odustala od protivljenja da Europska komisija bude glavno tijelo za likvidaciju banaka nakon što je ostala gotovo izolirana u zahtjevu da za to bude zaduženo Vijeće EU-a odnosno ministri financija. Navodno je otvorena i prema zajedničkom fondu za sanaciju banaka koji bi financirale same banke pod uvjetom da postoje jasna jamstva da će investitori i nacionalni fondovi snositi troškove propasti banaka prije europskih fondova i poreznih obveznika. No, još uvijek nije zadovoljna pravnom podlogom koju se predlaže za taj fond, smatrajući da bi je trebalo promijeniti.
Rješenje bi moglo biti da se fond uspostavi sklapanjem međuvladinog sporazuma izvan okvira europskih ugovora. Uz to, Berlin traži da se ograniči količina sredstava koju bi mogao prikupiti EU te veća glasačka prava za nacionalne vlade prilikom odobravanja korištenja značajnijih iznosa iz novog fonda za sanaciju banaka. Novi fond financirale bi same banke, no dok ne prikupi dovoljno novca potrebni će mu biti i drugi izvori financiranja. Njemačka se protivi da to bude Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), stalni krizni fond eurozone.
Kompromis se nazire i u pogledu banaka koje bi trebale biti obuhvaćene sustavom s obzirom na to da Berlin želi zadržati kontrolu nad politički moćnim regionalnim bankama. Komisija bi po tome bila zadužena za nadzor cijelog sustava, no nacionalne bi vlasti imale vodeću ulogu u likvidaciji manjih banaka. Njemačka traži također da se nova europska pravila po kojima i investitori u bankama, uključujući vlasnike štednih pologa većih od 100.000 eura, moraju snositi gubitke, počnu primjenjivati 2015. umjesto kako je predviđeno 2018. Kompromisno rješenje moglo bi biti 2016., piše FT.
