Hrvatske uplate za prvih šest mjeseci članstva u drugoj polovici 2013. godine vrte se, prema procjenama oko 250 milijuna eura, a sljedeće godine mogle bi se kretati između 450 i 500 milijuna eura. Države članice u europski proračun uplaćuju dio svojih prihoda, 75 posto od carinskih prihoda, dio PDV-a i dio prema izračunu BDP-a.
Ovu godinu Hrvatska neće završiti u minusu zahvaljujući ranije dogovorenim projektima u okviru pretpristupnih fondova. Do sada nije ugovoren nijedan projekt iz Kohezijskog i strukturnih fondova, a prema potpredsjedniku vlade i ministru regionalnog razvoja i fondova Europske unije Branku Grčiću u završnoj fazi priprema su projekti u vrijednosti od 480 milijuna eura, za koje bi uskoro trebali biti raspisani natječaji.
Hrvatska će u proračunskom razdoblju u razdoblju 2014-2020. moći povući do 11,7 milijardi eura, od čega 8,092 milijardi iz kohezijske politike, 3,462 milijardi iz zajedničke poljoprivredne politike te 203,7 milijuna za schengensku granicu. Samo manji dio tih sredstava je siguran, poput izravnih plaćanja u poljoprivredi i još nekih stavki, a sve drugo povlači se na temelju projekata. No, da bi projekti bili odobreni potrebno je imati strategiju razvoja za više područja jer će jedan od glavnih kriterija za odobravanje projekata biti mjerljivost rezultata – Komisija će tražiti da se unaprijed kaže što se želi postići s određenom investicijom kako bi se na kraju mogli usporediti željeni i postignuti rezultati.
Komisija ne želi da se europski novac troši na međusobno nepovezane projekte, koji daju slab multiplikatorni učinak, nego da se sredstva usmjere upravo na ona područja koja će najviše pridonijeti zajedničkim nacionalnim i europskim ciljevima. Uvjet za korištenje sredstava iz Europskog regionalnog fonda za razvoj (ERDF) za investicije u istraživanje i inovacije bit će izrada "pametne specijalizacije". Pod pametnom specijalizacijom misli se na identificiranje jedinstvenih karakteristika i komparativnih prednosti svake zemlje i regije, kako bi se one kroz ulaganja u istraživanje i razvoj što bolje iskoristile.
Hrvatska će sljedeće godine Komisiji trebati predati prijedlog partnerskog sporazuma, okvirnog dokumenta koji pripremaju nacionalne vlasti u kojem se utvrđuju glavna područja koja treba financirati iz Kohezijskog i strukturnih fondova Europske unije, a na temelju toga izrađuju se operativni programi. Uspješnim povlačenjem europskih sredstava Hrvatska bi u određenoj mjeri mogla sebi olakšati golemi teret fiskalne prilagodbe, koji je pred njom u sljedeće tri godine.
Naime, na prvom sastanku Vijeća za ekonomiju i financije (ECOFIN) u sljedećoj godini, 28. siječnja, donijet će se odluka o ulasku Hrvatske u Postupak prekomjerenog deficita (EDP), korektivni mehanizam EU-a osmišljen kako bi se proračunski manjak članica vratio ispod tri, a javni dug ispod 60 posto BDP-a, kako nalažu kriteriji iz Maastrichta. U okviru toga postupka, Hrvatska bi 2014. trebala svesti proračunski manjak na 4,6 posto BDP-a, a do 2016. ispuniti cilj i spustiti ga na ispod tri posto. Vlada je u proračunu za 2014. godinu planirala deficit od 5,5 posto BDP-a, dok bi prema projekcijama Komisije, ako se ne poduzmu dodatne mjere, deficit sljedeće godine mogao dosegnuti 6,5 posto BDP-a.
Hrvatska bi prema ministru financija Slavku Liniću sljedeće godine trebala smanjiti deficit za preko tri milijarde kune, što se može postići kombinacijom smanjenja rashoda i povećanja proračunskih prihoda. Taj golemi izazov može se lakše podnijeti u uvjetima rasta BDP-a, stoga je iznimno važno povući što više europskih sredstava, koja mogu biti zamašnjak preokreta iz recesije u rast. Hrvatska bi do 30. travnja sljedeće godine trebala razraditi mjere za korekciju deficita i o tome izvijestiti Komisiju.
Sljedeće godine Hrvatska bi mogla ući i u postupak ispravljanja makroekonomske neravnoteže. Hrvatska je u skupini 12 zemalja članica za koje je Komisija u studenome ocijenila da je potrebno provesti temeljitu analizu makroekonomske situacije. Postupak za ispravljanje makroekonomskih neravnoteža novi je instrument koji Europska komisija ima na raspolaganju i koji joj omogućava da od zemalja članica zatraži preventivne ili korektivne mjere u slučajevima neuravnoteženosti makroekonomskih pokazatelja. Ti pokazatelji, između ostaloga, uključuju račune tekućih transakcija, neto-poziciju inozemnih ulaganja, dug privatnog i javnog sektora, gubitak konkurentnosti, visoke zaduženosti, napuhanih cijena nekretnina itd.
Pokaže li dubinska analiza da postoji makroekonomska neravnoteža, Komisija može uputiti zemlji članici najprije preventivne preporuke, koje su dio specifičnih preporuka za pojedine države koje Vijeće upućuje svakoj državi u sklopu europskog semestra. Postoje i korektivne preporuke koje Vijeće na prijedlog Komisije upućuje članici, odnosno mjere koje treba poduzeti zajedno s rokovima za njihovu provedbu. Komisija je u obrazloženju potrebe za dubinskom analizom makroekonomskog stanja u Hrvatskoj navela da će ona pomoći da se "razumije priroda i mogući rizici povezani s vanjskom pozicijom, trgovinskom bilancom i konkurentnošću, kao i s unutarnjim pozicijama".
Prema podacima Eurostata, moguće probleme s konkurentnošću signalizira prosječan pad udjela Hrvatske u svjetskom izvozu u petogodišnjem razdoblju od 2007. do 2012. za 24,7 posto. Komisija je kao plafon prihvatljivog pada udjela odredila šest posto. Vanjsku neravnotežu i slabiju konkurentnost Hrvatske signalizira i neto stanje međunarodnih ulaganja u odnosu na BDP od minus 89 posto. Komisija zabrinjavajućim smatra negativne vrijednosti veće od 35 posto BDP-a. Signal moguće unutarnje neravnoteže je i pomična prosječna stopa nezaposlenosti u trogodišnjem razdoblju od 2010. do 2012. od 13,8 posto.
U Bruxellesu zabrinjavajućima smatraju stope više od 10 posto. Vrijednosti ostalih pokazatelja Hrvatske, uključujući prosječni manjak u bilanci plaćanja po tekućem računu u razdoblju od 2010. do 2012. od 0,5 posto BDP-a, ne sugeriraju probleme s konkurentnošću ni unutarnje odnosno vanjske neravnoteže. Ispod je gornje dopuštene granice i dug opće države, od 56 posto BDP-a u 2012. Zabrinjava pak dug privatnog sektora koji je 2012. iznosio 132 posto BDP-a i time se gotovo izjednačio s prilagođenom gornjom granicom u EU od 133 posto BDP.
