Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je 21. siječnja 2021. objavio presudu kojom je utvrdio da je podnositeljici, odnosno njezinim nasljednicima povrijeđeno pravo na pristup sudu na temelju čl. 6. Konvencije.
Naime, podnositeljica zahtjeva majka je dvojice muškaraca koji su odvedeni iz svoje kuće u kolovozu 1991. godine te se od tada vode kao nestale osobe, a pretpostavlja se da su ubijeni. Podnositeljica je 2006. godine pokrenula građanski postupak za naknadu štete protiv države. Tužba je odbijena je kao zastarjela, jer je domaći sud utvrdio da se duži rokovi mogu primijeniti samo tamo gdje je pravomoćno utvrđeno da je počinjeno kazneno djelo.
Kazneni postupak u kojem je jedna osoba proglašena krivom za ratni zločin nad civilnim stanovništvom, među kojim žrtvama su navedeni i sinovi podnositeljice dovršen je 2011. godine. Krivim proglašen zamjenik načelnika policijske uprave u vrijeme spornih događaja, kojem je izrečena zatvorska kazna. Oslanjajući se na tu presudu, podnositeljica je podnijela zahtjev za ponavljanjem parničnog postupka 1. kolovoza 2014. godine.
Općinski sud u Sisku odbio je njezinu zahtjev, smatrajući da je okrivljenik u kaznenom postupku osuđen zbog nestanka podnositeljičinih sinova, a ne zbog smrti istih, te da stoga podnositeljica nema osnove za naknadu štete. Povodom žalbe Županijski sud u Sisku je potvrdio odluku prvostupanjskog suda, a Ustavni sud odbacio je ustavnu tužbu podnositeljice.
Europski sud je smatrao da takav stav domaćih sudova predstavlja povredu prava na pristup sudu zajamčen čl. 6. Konvencije jer je obrazloženje koje je prvostupanjski sud dao povodom odbijanja zahtjeva za obnovom postupka bilo očigledno nerazumno u okolnostima ovog predmeta. Taj Sud je smatrao da je prvostupanjski sud, odlučujući o zahtjevu za ponavljanje parničnog postupka, trebao uzeti u obzir činjenicu da je postojala pravomoćna kaznena presuda za ratni zločin u kojoj su njezini sinovi navedeni kao žrtve i da su sinovi podnositeljice nakon nestanka proglašeni umrlima.
Sud je podnositeljici, odnosno njezinim nasljednicima dosudio ukupno 12.500 eura na ime naknade neimovinske štete, te 2000 eura za troškove postupka koji se imaju platiti izravno odvjetnici podnositeljice. Naime, sama podnositeljica je umrla tijekom postupka pred Europskim sudom a postupak su nastavili njezini nasljednici - unuci, točnije djeca jednog od nestalih sinova. Sud je odbio sve argumente tužene države kojima se ista protivila da nasljednici (unuci podnositeljice) nastave ovaj postupak.
