Najviši sud je, navodeći samo inicijale osuđenika, precizirao da je D.R.1, zajedno s još petoricom pravomoćno osuđenih pripadnika jedinice za specijalne namjene tzv. milicije SAO Krajine, 23. kolovoza 1991. u prostorije nogometnog kluba K u Udbini, gdje im je bio štab, priveo Ć.V., njegovog brata J.V. i bratića A. V. gdje su ih zastrašivanjem i zlostavljanjem htjeli natjerati na iseljenje.
Osuđenici su, dodao je sud, pustili J.V., dok su Ć.V. svi naizmjence tukli šakama i gumenom palicom po glavi i tijelu do smrti. Trojica supočinitelja su mrtvo tijelo Ć.V. i još živog, lisicama vezanog, A.V. utovarili u automobil i odvezli do K., gdje su hicima iz pištolja ubili i A. V. Tijela obojice su, nadodao je sud, prekrili granama i otišli, a sutradan su se četvorica supočinitelja vratili i tijela ubijenih civila prenijeli i bacili u obližnju jamu.
Vrhovni sud ističe da je prvostupanjski sud D.R.1 pravilno kao olakotnu okolnost cijenio prijašnju neosuđivanost dok mu je kao otegotna okolnost cijenjena ustrajnost, okrutnost i nečovječnost u zlostavljanju i maltretiranju civila.
"Tako odmjerena kazna odgovara stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti kaznenog djela. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Izricanje blaže ili strože kazne nije opravdano'', zaključio je najviši sud.
Optužnica za ovaj slučaj podignuta je u srpnju 2008. godine, a presuda je donesena u travnju 2016. na Županijskom sudu u Rijeci. Tom presudom D.R.2 zvan G. i N.Ć. su osuđeni na po 15 godina zatvora svaki, Đ.K. na 12 godina zatvora, R.K. na 10 godina zatvora, D.G. na pet godina zatvora dok su D.R.3 i D.R.1 zvan J bili oslobođeni optužbi.
Vrhovni sud je u studenom 2019. potvrdio osuđujući dio presude te ukinuo oslobađajući. D.R.3 je u međuvremenu preminuo, a D.R.1 je u ponovljenom postupku u odsutnosti nepravomoćno osuđen na osam godina zatvora.
