Do sada je nerazvrstane ceste definiralo nekoliko propisa. Tako Zakon o sigurnosti prometa na cestama nerazvrstanu cestu definira kao površinu koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika poput seoskih, poljskih i šumskih putova, putova na nasipima za obranu od poplava, pristupnih cesta i prostora parkirališta, benzinskih crpki i slično.
Zakonom o cestama, pak, ukinuta odredba Zakona o komunalnom gospodarstvu nerazvrstanu cestu definirala je kao površinu koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju korisnika, a koja nije razvrstana cesta u smislu posebnih propisa.
Prema novom uređenju iz Zakona o cestama, nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu Zakona o cestama.
Posebice, to su ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika, te gradova koji su sjedišta županija, dakle velikih gradova, bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste, ceste koje povezuju naselja, ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina i druge ceste na području naselja i gradova.
Nerazvrstane ceste odlukom određuje ministar mora, prometa i infrastrukture, koju je dužan donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o cestama i koja se objavljuje u Narodnim novinama.
Što se pravnog statusa nerazvrstane ceste tiče, može se sa sigurnošću reći da su se oko tog pitanja, u nedostatku izričite odredbe u propisima, u teoriji i praksi godinama „lomila koplja“. Uglavnom su stajališta išla od toga da su nerazvrstane ceste opća dobra do toga (češće) da su nerazvrstane ceste javna dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Uporište za takvu (drugonavedenu) tezu, koja je bila široko prihvaćena od stručne javnosti, nalazilo se uglavnom u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o komunalnom gospodarstvu, itd.
Sada je člankom 101. Zakona o cestama izričito propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.
Nadalje, isti Zakon propisuje da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da tako izgrađene građevine ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste. Treće, dio nerazvrstane ceste namijenjen pješacima poput nogostupa može se dati u zakup, sukladno posebnim propisima, ako se time ne ometa odvijanje prometa, sigurnost kretanja pješaka i održavanje nerazvrstane ceste.
Konačno, Zakon o cestama normira da se ne može otuđiti nekretnina koja je izvlaštenjem, pravnim poslom ili na drugi način postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave, a lokacijskom dozvolom je predviđena za građenje nerazvrstane ceste.