c S
U središtu

Europska komisija

16.12.2011 Republika Hrvatska je u petak, 9. prosinca 2011. potpisala u Bruxellesu Ugovor o pristupanju Europskoj uniji, čija će punopravna članica postati 1. srpnja 2013. U međuvremenu će imati status promatrača, a umjesto države kandidatkinje postala je pristupajuća zemlja Unije.

Tijekom procesa ratifikacije Hrvatska će biti informirana i konzultirana o novim zakonima koji se budu donosili u Europskoj uniji i u tom razdoblju moći će dati svoj doprinos u oblikovanju tih zakona i propisa. Stoga smatramo da je u tom periodu važno upoznati se s glavnim institucijama Europske unije, a „primus inter pares“ svakako je Europska komisija.

Europska komisija političko je i glavno izvršno tijelo Europske unije. Zajedno s Parlamentom i Vijećem ministara, osnovana je 1950-ih u okviru osnivačkih ugovora EU-a. Sjedište Komisije je u Bruxellesu, ali ima urede u Luksemburgu, zastupništva u svim državama članicama Unije te delegacije u glavnim gradovima širom svijeta.

Komisija se sastoji od po jednog predstavnika iz svake države članice. Danas ima 27 članova (povjerenika) koji djeluju kao kolegij, odnosno odluke ne donose pojedini povjerenici, nego cijela Komisija glasovanjem.

Imenuje se svakih pet godina, u roku od šest mjeseci od izbora za Europski parlament.

Postupak započinje tako da se vlade država članica usluglase o imenovanju novoga predsjednika Komisije, a njega potom odobrava Parlament. Predsjednik Komisije zatim, u raspravi s vladama država članica, odabire ostale članove Komisije.

Predsjednik Komisije odlučuje koji će povjerenik biti odgovoran za koje političko područje i raspodjeljuje odgovornosti tijekom mandata Komisije.

Parlament intervjuira svakoga člana i daje svoje mišljenje u vezi s cijelim sastavom. Nakon što je odobrena, nova Komisija može službeno započeti s radom.

Iz navedenog možemo zaključiti da imenovanje Komisije podsjeća na konstituiranje vlade u pojedinim državama. Komisija je također i politički odgovorna Parlamentu koji ima ovlast izglasati joj nepovjerenje usvajanjem odluke o cenzuri. Predsjednik Komisije može zatražiti ostavku pojedinog člana Komisije, ali potrebno je da takvu odluku potvrde drugi povjerenici.

Komisija sudjeluje na svim sjednicama Parlamenta na kojima pojašnjava i opravdava svoje programe. Ona također redovito odgovara na pisane i usmene upite zastupnika Europskoga parlamenta.

Zadaće Komisije definirane su Lisabonskim ugovorom, a četiri najvažnije su:

- predlaže zakonodavstvo Parlamentu i Vijeću;

- upravlja i provodi programe i proračun Unije;

- provodi europsko zakonodavstvo (zajedno sa Sudom Europskih zajednica);

- zastupa Europsku uniju na međunarodnoj razini, primjerice pregovaranjem o sporazumima između EU-a i drugih zemalja.

Komisija se sastaje jednom tjedno, obično srijedom, u Bruxellesu. Svaku točku dnevnog reda predstavlja povjerenik zadužen za to političko područje, a cijeli sastav potom donosi zajedničku odluku.

Sastanak Europske komisije

 Europska komisija

Za svakodnevno funkcioniranje Komisije odgovorni su njezini administrativni dužnosnici, stručnjaci, prevoditelji, tumači i tajničko osoblje: otprilike 25.000 europskih službenika.

Osoblje Komisije organizirano je u odjele pod nazivom "Opće uprave" (DG) i "službe" (kao što je Pravna služba). Svaka Opća uprava odgovorna je za određeno političko područje i na njezinu se čelu nalazi glavni direktor koji odgovara jednom od povjerenika. Cjelokupnu koordinaciju vrši Glavno tajništvo koje upravlja tjednim sastancima Komisije. Na njezinu čelu nalazi se glavni tajnik koji odgovara izravno predsjedniku.

Opće uprave pripremaju i sastavljaju zakonodavne prijedloge, no ti prijedlozi postaju službeni tek kad ih "usvoji" Komisija na svojim tjednim sastancima.

Budući da je priprema europskog zakonodavstva prilično složen posao koji zahtjeva upućenost u mnoga tehnička i stručna pitanja, te s obzirom na razlike između država članica, Komisija surađuje s odborima sastavljenim od stručnjaka predstavnika država članica u postupku koji se naziva komitologija.

Europska Komisija smatra se „najeuropskijom“ institucijom, budući da njezini članovi, iako državljani članica EU, ne predstavljaju u tom tijelu države, već promiču interese EU, pri čemu im je zajamčena potpuna neovisnost. Dakako, neovisnost povjerenika vrlo je diskutabilna budući da ih većina dolazi iz političkih krugova svoje zemlje koja ih i imenuje, međutim jednom kad postanu povjerenici Komisije, smatraju se službenicima Europske unije i država ih ne može opozvati. 

Danijela Damjanović, dipl. iur.