Ova višegodišnja dvojba sada je otklonjena na način da je člankom 128. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09, 61/11 i 82/12) određena supsidijarna primjena Zakona o parničnom postupku u slučaju kada postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
Dakle, moguće je predmetnim aktima odnosno ugovorima prioritetno propisati način dostave odluka o pravima i obvezama, a tek u slučajevima kada postupak dostave nije uređen na opisani način, primijenit će se odredbe Zakona o parničnom postupku. Radi se o člancima 133.-149.b toga Zakona koje, među ostalim, propisuju kako se dostava obavlja putem pošte, preporučeno, radnim danom od sedam do dvadeset sati u stanu ili na radnom mjestu osobe kojoj se dostava ima obaviti.
Ako dođe do primjene Zakona o parničnom postupku, kojeg na odgovarajući način treba primijeniti na ovu situaciju, možemo reći sljedeće: dostavu bi prvenstveno trebalo obaviti na radnom mjestu i adresi stanovanja, prema člancima 141. i 142. Zakona o parničnom postupku, a ako takva dostava bude bezuspješna, poslodavac će postupiti prema članku 143. toga Zakona, prema kojem će se dostava iznova pokušati obaviti na adresi radnikova prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o njegovu prebivalištu koji će se pribaviti iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova.
Ako se ponovna dostava ne uspije obaviti niti na toj adresi, dostava će se pokušati još jednom obaviti prema odredbama članaka 141. odnosno članka 142. Zakona o parničnom postupku, nakon isteka roka od trideset dana. Ako se niti ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču poslodavca. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču poslodavca.
Međutim, ovdje treba naglasiti da se način dostave, propisan odredbom članka 128. Zakona o radu, odnosi na odluke poslodavca koje on dostavlja radniku, a ne i na pismena radnika (zahtjev za zaštitu prava) kod prethodnog obraćanja poslodavcu, pa je stoga ostvareno pravo na sudsku zaštitu protiv odluke o otkazu ako je radnik zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava uputio poslodavcu poštom preporučeno, pri čemu za računanje rokova iz članka 129. Zakona o radu nije odlučno kada je zahtjev stigao poslodavcu već kada je on predan na poštu.
Naime, odredbom članka 128. Zakona o radu propisan je način dostave odluke o otkazu ugovora o radu i odluka donesenih u postupcima iz članka 129. toga Zakona, a koji propisuje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Dakle, njome je propisan način dostave odluka koje donosi poslodavac i dostavlja ih radniku. Kada se radi o zaštiti prava radnika odnosno podnošenju zahtjeva za zaštitu prava protiv odluke poslodavca, citirana zakonska odredba ne primjenjuje se, a niti je moguće primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku, pogotovo ne odredbu članka 144. stavak 1. i stavak 2. Zakona o parničnom postupku.