Budući da je autorsko djelo za stvaratelja tog djela predmet uživanja autorskih prava, propisanih Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, česti su sudski postupci u kojima se želi dokazati da je netko povrijedio nečija autorska prava, s time da je prethodno pitanje je li neko djelo autorsko djelo, u smislu navedenog propisa. To pitanje postavilo se i u postupku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske (broj Revt 184/09-4), u kojem je 17. studenoga 2010. donesena odluka o tome je li projekt sportskog klađenja autorsko djelo.
Naime, u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj autor projekta klađenja na utakmice (mečeve) s najviše postignutih golova, koševa, gemova, poena i sl., da je sadržaj projekta uvod, prijedlog tečaja za klađenje, način klađenja, izračun broja kombinacija i očekivanog dobitnog iznosa prema vrstama dobitaka na temelju kojeg se određuje tečaj i očekivani isplatni iznos prema broju odigranih kombinacija, tečaju i uloga, prijedlog tečaja za klađenje, uvjeti otkupa, te pravo na korištenje projekta.
Stoga treba na početku ukazati na neke temeljne odredbe navedenog Zakona. Prema odredbi članka 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako tim Zakonom nije drugačije određeno.
Odredbom članka 8. stavak 1. istog Zakona propisano je da su predmetom autorskog prava izražaji, a ne ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi.
Opisana loto igra ili sportska klađenja prema projektu tužitelja ne mogu se tretirati kao jezično autorsko djelo s područja književnosti i znanosti, kako to smatra tužitelj da bi trebalo tretirati, samo radi opisa projekta.
Prema odredbi članka 7. stavak 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, baze podataka prema tom Zakonu jesu zbirke uređene po određenom sustavu ili metodi, čiji su elementi pojedinačno pristupačni elektroničkim ili drugim sredstvima, pa su baze podataka koje su autorsko djelo samo one zbirke čija je građa pojedinačno dostupna prvenstveno elektroničkim putem, ali i bilo kojim drugim sredstvom. Takve baze podataka su objekt autorskog prava.
Odredbom članka 147. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da je baza podataka zbirka samostalnih djela, podataka ili druge građe u bilo kojem obliku, koji su uređeni po određenom sustavu ili metodi i pojedinačno dostupni elektroničnim ili drugim sredstvima, pri čemu bilo postizanje, bilo verifikacija, bilo predstavljanje njezina sadržaja zahtijeva kvalitativno i/ili kvantitativno i znatno ulaganje koje se primjerice sastoji u sredstvima, utrošenom vremenu ili uloženom trudu. Dakle, baza podataka je zbirka posebno odabranih podataka koji se odgovarajuće raspoređuju. Autori baza podataka nemaju pravo na zahtjev za opoziv prava iskorištavanja (članak 17. stavak 6. Zakona), a glede odgovornosti za povredu u biti je zajamčena zaštita kao i za ostala autorska djela, uz određene izuzetke.
Sagledavajući projekt sportskog klađenja u kontekstu navedenih odredbi Zakona, nižestupanjski sudovi ocijenili su da projekt tužitelja nije autorsko djelo.
Tužiteljevo djelo govori o postupcima, metodama, i izračunima, ono predstavlja određeni rad na primjeni već poznatih postupaka, metoda i izračuna (sam tužitelj, kako to proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, u svom radu naveo je da se radi o novoj vrsti klađenja gledajući iz matematičkog aspekta, ovaj projekt potpuno je isti kao i bilo koja loto igra kod nas ili u svijetu, a razlika je samo u tome što se prema ovom projektu pogađaju utakmice na kojima će biti postignuto najviše golova, dok se kod loto igre pogađaju brojevi koji će biti izvučeni), međutim, ono ne predstavlja autorsko djelo u smislu članka 5. i članka 8. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.