Dio legislative mirovinskog osiguranja koji regulira pitanja vezana uz ocjenu radne sposobnosti, doživio je značajnije izmjene donošenjem i stupanjem na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 157/13). Od 1. siječnja 2014. napuštene su stare kategorije, odnosno stare definicije „profesionalna nesposobnost za rad“ i „opća nesposobnost za rad“.
U području ocjene radne sposobnosti sada postoji:
1) smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost na temelju koje se stječe pravo na profesionalnu rehabilitaciju,
2) djelomični gubitak radne sposobnosti, te
3) potpuni gubitak radne sposobnosti.
Sve tri navedene kategorije predstavljaju rizike koji se osiguravaju mirovinskim osiguranjem na temelju trajnih promjena u zdravstvenom stanju, a koje utječu na promjenu radne sposobnosti osiguranika.
Prema članku 39. navedenog Zakona, smanjenje radne sposobnosti postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Dakle, smanjenje radne sposobnosti postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju nije više sposoban raditi na poslovima svojeg zanimanja niti 3,5 sata dnevno. U slučaju utvrđivanja smanjene radne sposobnosti ocjenjuje se postoji li kod osiguranika preostala radna sposobnost, odnosno može li se s obzirom na starosnu dob, zdravstveno stanje te naobrazbu i sposobnost, profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za druge poslove s punim radnim vremenom.
Nadalje, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji već navedeno smanjenje radne sposobnosti, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na "prilagođenim poslovima", u odnosu na poslove koje je radio prije smanjenja radne sposobnosti.
Ono što se prije zvalo „opća nesposobnost za rad“ sada se naziva potpuni gubitak radne sposobnosti. On postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
Kao mogući uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, te djelomičnog i trajnog gubitka radne sposobnosti određeni su, kao i prema ranije važećim propisima: bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.