Zajamčena minimalna naknada (ZMN) je pravo na novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samca ili kućanstva koja nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba (članak 26. Zakona). Do donošenja odluke Vlade RH o utvrđivanju osnovice na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade, navedena osnovica za 2014. godinu iznosi 800,00 kuna.
Iako je prijašnji Zakon o socijalnoj skrbi (NN 33/12) sadržavao odredbu kojom su osnovice socijalnih naknada bile definirane u odnosu na relativnu liniju siromaštva (članak 32. Zakona), novi Zakon ponovo gubi transparentnost u tom smislu. Nepostojanje jasnih kriterija u određivanju visine socijalnih naknada kao i nepostojanje kriterija koji bi jamčili da će pomoć primiti oni kojima je ona uistinu neophodna i u svrhu zadovoljavanja temeljnih egzistencijalnih potreba, stara je boljka sustava socijalne skrbi.
Novost je da zajamčena minimalna naknada objedinjuje pomoć za uzdržavanje iz nadležnosti Ministarstva socijalne politike i mladih, opskrbninu iz nadležnosti Ministarstva branitelja te produženu novčanu naknadu Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Dosadašnji korisnici naknada koje se ukidaju dužni su podnijeti zahtjev za priznavanje prava na ZMN nadležnom centru za socijalnu skrb.
Članak 30. Zakona propisuje da naknada za samca iznosi 100% osnovice, dok se za kućanstvo utvrđuje u iznosu koji predstavlja zbroj udjela za svakog člana kućanstva, s time da udjeli članova kućanstva iznose za samohranog roditelja 100% (800 kuna), za odraslog člana kućanstva 60% (480 kuna) te za dijete 40% (320 kuna). Zajamčena minimalna naknada za kućanstvo ne može biti veća od bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj (2.900,00 kuna). Novi Zakon usmjeravanje socijalnih naknada prema uistinu potrebitima potiče strožim kriterijima dodjele naknade, šire postavljenim imovinskim cenzusima i poticanjem korisnika na radnu aktivaciju.
Dosadašnjim kriterijima koji predstavljaju zapreku za ostvarivanje prava na pomoć za uzdržavanje odnosno po novom Zakonu prava na ZMN, dodan je zahtjev da samac ili član kućanstva u razdoblju od tri godine prije podnošenja zahtjeva nije prodao ili darovao imovinu, odrekao se prava na nasljeđivanje ili ustupio svoj nasljedni dio. Prethodni je zakon to razdoblje određivao u trajanju od jedne godine (članak 29.). Dodani su i zahtjevi da samac ili član kućanstva ne koristi osobno vozilo u vlasništvu druge pravne ili fizičke osobe te da samac ili kućanstvo nema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ako radno sposobni samac nije evidentiran kao nezaposlena osoba pri nadležnoj službi za zapošljavanje, a nisu ispunjeni uvjeti iz članka 24. stavka 2. Zakona (potpuna nesposobnost za rad i sl.).
Manipulacije sustava dodatno su onemogućene ovlastima centara za socijalnu skrb da školama izravno uplaćuju novac za topli obrok djeteta (članak 34. Zakona). Naime, poznati su primjeri roditelja koji novac namijenjen prehrani djeteta nisu koristili u tu svrhu. Prevencija manipulacije sustava od strane korisnika dodatno je osnažena člankom 249. novog Zakona institutom zabilježbe potraživanja na nekretnini korisnika ZMN-a. Time se osigurava naplata nesvrhovito utrošenih isplaćenih sredstava na ime zajamčene minimalne naknade i usluge smještaja ili boravka. Nadalje, zajamčena minimalna naknada može se priznati u cijelosti ili djelomično u naravi ako centar za socijalnu skrb utvrdi da postoji vjerojatnost da korisnik zajamčenu minimalnu naknadu neće koristiti za podmirenje osnovnih životnih potreba.
Poticaj korisnicima da se aktivnije uključe na tržište rada trebala bi osigurati odredba članka 38. Zakona koja nezaposlenim radno sposobnim ili djelomično radno sposobnim korisnicima nalaže dužnost prihvaćanja zaposlenja za vrijeme korištenja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, u skladu s propisima o zapošljavanju Nadalje, članak 39. Zakona propisuje da se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje najduže do dvije godine pod uvjetom da je korisnik naknade radno sposoban ili djelomično radno sposoban. Nakon dvije godine, novi zahtjev može se podnijeti tek nakon tri mjeseca od kada je pravo prestalo. U tom smislu, zanimljiva je i odredba koja radno sposobnom ili djelomično radno sposobnom korisniku naknade nalaže da se odazove pozivu jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave za sudjelovanje u radovima za opće dobro bez naknade. Centar za socijalnu skrb dužan je jednom mjesečno dostavljati jedinici lokalne samouprave podatke o radno sposobnim ili djelomično radno sposobnim korisnicima zajamčene minimalne naknade.
S obzirom na nezavidnu situaciju na tržištu rada i činjenicu da je znatan broj korisnika socijalnih naknada nižeg stupnja obrazovanja, a time i smanjenih mogućnosti zapošljavanja, može se dogoditi da radno sposobni nezaposleni korisnici prijavljeni na HZZ aktivno traže posao i duže od dvije godine koliko traje pravo na ZMN. Slažemo se s pučkom pravobraniteljicom koja smatra “da se toj skupini korisnika ne bi trebala ukidati zajamčena minimalna naknada jer bi u protivnom bili prisiljeni raditi na crno i/ili kopati po smeću, radi golog preživljavanja”.
Za kraj važno je napomenuti da postojeći korisnici novčanih naknada ostvaruju stečena prava po starom Zakonu o socijalnoj skrbi i nakon stupanja na snagu novog Zakona, sve dok centar za socijalnu skrb rješenjem ne utvrdi ispunjava li korisnik uvjete za ostvarivanje prava prema novom Zakonu za što je propisan i prijelazni rok od šest mjeseci (članak 264. Zakona).
Željko Čižmek, univ. bacc. act. soc.