Prema odredbama Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) ugovor o radu prestaje, među ostalim, dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.
Pritom se postavlja pitanje statusa radnika od donošenja nepravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad pa do pravomoćnosti tog rješenja (čijim uručenjem radniku prestaje radni odnos).
Dakle, iz navedenog proizlazi kako do prestanka radnog odnosa ne dolazi onog dana kada je doneseno rješenje o općoj nesposobnosti za rad, nego onog dana kada je to rješenje dostavljeno nakon što je postalo pravomoćno. Pritom se postavlja pitanje – kome mora biti dostavljeno rješenje: radniku ili poslodavcu? Ministarstvo rada i mirovinskog sustava smatra da se radi o trenutku dostave navedenog rješenja poslodavcu kod kojeg se radnik nalazi u radnom odnosu. Dok navedeno pravomoćno rješenje nije dostavljeno poslodavcu, radnik je i dalje kod tog poslodavca u radnom odnosu.
Početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad utvrđuje izabrani doktor medicine. Sukladno odredbi članka 46. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 80/13, 137/13), izabrani doktor obvezan je utvrditi prestanak privremene nesposobnosti osiguraniku kod kojega je nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad, s danom zaprimanja obavijesti nadležnog tijela mirovinskog osiguranja, a osiguranik pravo na naknadu plaće za vrijeme te privremene nesposobnosti ostvaruje u skladu sa člankom 48. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
U toj odredbi navodi se da osiguranik ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dok nije nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja kod osiguranika utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad.
Ako je kod radnika nepravomoćno utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad te on nije sposoban obavljati svoje obveze iz ugovora o radu, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje prestao je s isplatom naknade plaće, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava smatra da u tom slučaju dolazi do primjene odredbe članka 87. Zakona o radu prema kojoj radnik za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, ima pravo na naknadu plaće. Ako Zakonom o radu ili nekim drugim zakonom, propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. U slučaju da radnik u tom tromjesečnom razdoblju nije ostvarivao pravo na plaću, iznos naknade plaće određuje se u odnosu na plaću koju bi radnik ostvario da je u tom razdoblju radio. Smatramo da se tako određena naknada treba isplaćivati radniku sve dok mu radni odnos ne prestane.
Napominjemo da je stupanjem na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju, 1. siječnja 2014., izraz „opća nesposobnost za rad“ promijenjen u potpuni gubitak radne sposobnosti (više o tome u članku Novine u ocjeni radne (ne)sposobnosti).