Radi se o tekstu Zakona koji, u odnosu na trenutno važeći Obiteljski zakon, ima čak 200-tinjak članaka više. Izradi teksta Konačnog prijedloga obiteljskog zakona pristupilo se opsežno i temeljito, jer postojeći Obiteljski zakon od svog donošenja do danas (a radi se o razdoblju od jedanaest godina), nije uspio riješiti brojne pravne i institucionalne zavrzlame niti je uspio postati dovoljno adekvatna pravna platforma za uređenje obiteljskopravnih odnosa.
Stoga je bilo potrebno reformirati obiteljsko zakonodavstvo, što uključuje i njegovo usklađivanje s obvezujućim međunarodnim dokumentima i međunarodnim pravnim standardima, koje se odnose prvenstveno na Europsku konvenciju o ostvarivanju dječjih prava, Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, presude Europskoga suda za ljudska prava te Preporuke Vijeća Europe.
Jedna od novina koje nam sprema novi Obiteljski zakon je uvođenje jednog posve novog obiteljskog prava – a to je pravo na stanovanje u nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu i u unajmljenom stanu. Radi se o intervenciji u dijelu Zakona koji uređuje osobna prava i dužnosti bračnih drugova (koji se na odgovarajući način primjenjuju na izvanbračne drugove, osim članka 30. koji se odnosi na određivanje prezimena nakon zaključenja braka).
Naime, člankom 32. Konačnog prijedloga obiteljskog zakona predlaže se uvođenje prava na stanovanje u nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu (pa je stoga u suvlasništvu bračnih drugova), kao i u stanu koji se koristi temeljem ugovora o najmu.
Navedene nekretnine u kojima bračni ili izvanbračni drugovi sporazumno stanuju zajedno s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, predstavljaju obiteljski dom. Ovom se odredbom bračnim i izvanbračnim drugovima i djeci nad kojom se ostvaruje roditeljska skrb i koja žive s njima, osigurava egzistencijalno pravo stanovanja u obiteljskom domu za vrijeme dok traje brak ili izvanbračna zajednica.
Tim se člankom određuje da su bračni drugovi dužni zajednički odrediti mjesto stanovanja tj. adresu, odnosno kuću ili stan za sebe i djecu, a kuća ili stan predstavljat će njihov obiteljski dom.
Vrlo je bitno da se predlaže zabraniti bračnim drugovima raspolaganje nekretninom (kućom ili stanom) koja predstavlja obiteljski dom bez pisane suglasnosti drugog bračnog druga ako bi takvo raspolaganje onemogućilo drugog bračnog druga i djecu nad kojom se ostvaruje roditeljska skrb egzistencijalnog prava na stanovanje. Također, predlaže se uvesti zabrana raskida ugovora o najmu bez pisane suglasnosti drugog bračnog druga također radi zaštite egzistencijalnog prava na stanovanje bračnog druga i djece nad kojom se ostvaruje roditeljska skrb.
Pri definiranju ove odredbe uzete su u obzir i odredbe Zakona o najmu stanova i to:
- članak 15. stavak 3. - prema kojem je i bračni drug najmoprimca kao član obiteljskog domaćinstva s njim solidarno odgovoran za troškove najamnine te
- članak 24. stavak 2. - prema kojem: "u slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. Ako bračnog druga nema, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na dijete, pastorka ili najmoprimčeva usvojenika koji je naveden u ugovoru o najmu, ovisno o njihovu sporazumu." Ovom odredbom Zakona o najmu stanova štite se članovi obitelji - bračni drug i djeca - glede egzistencijalnog prava na stanovanje, što je svrha predložene odredbe u Konačnom prijedlogu obiteljskog zakona.
Nadalje, predlaže se propisati da bračni drug koji je suvlasnik s drugim bračnim drugom na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom, odnosno najmoprimac obiteljskog doma, ima pravo zatražiti od suda da u izvanparničnom postupku nadomjesti suglasnost drugoga bračnog druga ako mu ovaj ne daje suglasnost bez opravdana razloga (npr. drugi bračni drug ima u vlasništvu druge nekretnine ili stanove koji se mogu koristiti za stanovanje). Sud je radi osiguranja stambenoga prostora i zaštite dobrobiti i interesa djece koja žive s bračnim drugovima dužan utvrditi razloge zbog kojih drugi bračni drug odbija dati suglasnost za raspolaganje nekretninom ili stanom.
Uvode se i posebne odredbe o zaštiti djece i obiteljskog doma (koji je definiran spomenutim člankom 32. Konačnog prijedloga obiteljskog zakona). Prema predloženom članku 46. Konačnog prijedloga obiteljskog zakona, kod diobe bračne stečevine pokretne stvari koje pretežito koriste maloljetna djeca ne uzimaju se u obzir, već ostaju u posjedu djece, odnosno onog roditelja s kojim će djeca stanovati. Sud može na zahtjev bračnog druga odrediti da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu iz članka 32. istog Zakona, ostvaruje samo jedan roditelj sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsku skrb. To pravo može trajati najdulje do razvrgnuća suvlasništva na nekretnini koja predstavlja obiteljski dom. Pri donošenju odluke o pravu stanovanja sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti roditelju koji s djecom ostaje stanovati u obiteljskom domu obvezu plaćanja paušalnoga iznosa najamnine drugom roditelju i plaćanje režijskih troškova nekretnine koja predstavlja obiteljski dom. Sud takav zahtjev za stanovanjem jednog roditelja može i odbiti ako ukupni prihodi bračnih drugova ne bi mogli osigurati troškove odvojenog stanovanja i života bračnih drugova i djece. Dakako, odluka suda podložna je i kasnijim korekcijama, odnosno izmjenama, ako se promijene okolnosti na temelju kojih je odluka bila donesena.