c S
U središtu

Inspekcijski postupak je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, neovisno je li postupak pokrenut slijedom prijave fizičke/pravne osobe

01.07.2014 Inspekcijski postupak vodi se radi zaštite javnog interesa i uvijek se smatra pokrenutim po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranke, neovisno o tome je li pokretanju postupka prethodila inicijativa neke fizičke ili pravne osobe. Pri tome inicijatori pokretanja postupka po službenoj dužnosti imaju određena postupovna prava, koja se također razmatraju u ovome radu.

Inicijatori pokretanja raznih inspekcijskih postupaka (podnositelji prijava, predstavki i sl.) nerijetko pogrešno smatraju da se postupak pokrenut povodom njihova podneska smatra postupkom pokrenutim na zahtjev stranke, u kojem podnositelj ima položaj stranke uređen Zakonom o općem upravnom postupku (dalje: ZUP).

Naime, kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa (članak 42. stavak 2. ZUP-a). Cilj postupka inspekcijskog nadzora je zaštita javnog interesa, a ne zaštita prava ili pravnog interesa podnositelja predstavke. Stoga je inspekcijski postupak po svojoj pravnoj naravi postupak koji se pokreće po službenoj dužnosti, neovisno je li do saznanja o potrebi pokretanja postupka došlo od strane sâmog inspekcijskog tijela, ili po predstavci neke fizičke ili pravne osobe (prijavi, obavijesti i sl.).

Neovisno o tome, hrvatski upravnopravni poredak na raspolaganje inicijatorima pokretanja postupka po službenoj dužnosti stavlja dvije glavne skupine procesnih instrumenata:

1) pravo na upoznavanje s rezultatima inspekcijskog nadzora, kada je to normirano posebnim propisima (primjerice, članak 51. stavak 1. i 5. Zakona o zaštiti od požara, članak 285. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji);

2) podredno, pravo na prigovor slijedom obavijesti javnopravnog tijela da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti (članak 42. stavak 3. i 4., uz supsidijarnu primjenu normi članka 122. ZUP-a).

Podnositelji spomenutih predstavki imaju, dakle, uži opseg prava u odnosu na nadzirane stranke u inspekcijskom postupku, ali šira prava (osobito kada nadležno tijelo odbije pokrenuti postupak po službenoj dužnosti) u odnosu na podnositelje „običnih predstavki“, koje predstavke ne čine inicijativu za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Podnositelji potonjih („običnih“) predstavki imaju pravo na dobivanje odgovora, a u slučaju propuštanja nadležnog tijela da im dostavi odgovor pravo na prigovor radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela (članak 84. Zakona o sustavu državne uprave odnosno članak 26. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, sve vezano uz članak 156. i članak 122. ZUP-a).

dr. sc. Alen Rajko