Prema Zakon o gradnji (NN 153/13) energetski certifikat zgrade odnosno njezinog posebnog dijela izdaje se za zgradu, odnosno njezin posebni dio za koji je potrebno koristiti energiju za održavanje unutarnje projektne temperature u skladu s njezinom namjenom, osim za zgradu koja ima rok uporabe dvije godine i manje, za zgradu namijenjenu održavanju vjerskih obreda, za zgradu ukupne korisne površine manje od 50 m2, te industrijske zgrade, radionice i nestambene poljoprivredne zgrade s malim energetskim potrebama (članak 23. stavak 1. Zakona o gradnji).
Energetskim certifikatom predočuju se energetska svojstva zgrade, odnosno njezina posebnog dijela. Energetski certifikat vrijedi deset godina od dana njegovog izdavanja, a njegov sadržaj i izgled propisuje ministar pravilnikom. Energetski certifikat za zgradu s jednostavnim tehničkim sustavom potpisuje ovlaštena osoba koja ga je izradila, a energetski certifikat za zgradu sa složenim tehničkim sustavom sve ovlaštene osobe i/ili imenovane osobe u ovlaštenoj pravnoj osobi, koje su u njegovoj izradi sudjelovale (članak 23. stavak 2.-5. Zakona o gradnji).
Za vlasnika zgrade ili njezinog posebnog dijela obveza ishođenja energetskog certifikata i predaje izvornika ili njegove fotokopije kupcu postoji u slučaju prodaje nekretnine već od stupanja na snagu Zakona o gradnji, odnosno od 1. siječnja 2014. Ako se zgrada ili njezin dio iznajmljuje, daje u zakup i na leasing, ta obveza postoji tek od 1. siječnja 2016.
Za nepostupanje prema navedenim odredbama u svezi ishođenja i davanja energetskog certifikata Zakonom o gradnji predviđeno je novčano kažnjavanje pravnih osoba u iznosu od 15.000,00 do 30.000,00 kuna, odnosno u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna za fizičke osobe koje kao vlasnici zgrade ili njezinog posebnog dijela ne pribave energetski certifikat prije njihove prodaje, niti ga ugovornoj strani predaju u izvorniku ili fotokopiji (članak 171. stavak 1. al. 1. i 2. Zakona o gradnji).
Dakle, obveze u vezi energetskog certifikata postoje za navedene zgrade, odnosno njezine posebne dijelove, opisane u članku 23. stavak 1. Zakona o gradnji. Vezano uz to, u praksi se postavilo pitanje mora li se energetski pregled načiniti ako se radi o građevini koja nije u funkcionalnom stanju, odnosno ako se radi o trošnoj, ruševnoj kući.
Možemo reći da ako se radi o ruševnoj kući koja nije u funkciji i ako u njoj nema grijanja, struje itd., energetski pregled zgrade nije moguće napraviti, pa obveza pribavljanja energetskog certifikata u tom slučaju ne postoji. Napominjemo da takvo stajalište zastupa i Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, koje ističe da je kuća koja nije za stanovanje i u ruševnom je stanju – ruševina i da za nju ne postoji obveza ishođenja energetskog certifikata.