Nova Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 151/14) stupila je na snagu 1. siječnja 2015. i dodatno uskladila normativne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, kako zbog postojećih nesuglasja između pojedinih odredbi toga Zakona, tako i radi njegovog usklađenja s odredbama drugih zakona - Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, Zakona o obveznim mirovinskim fondovima, Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja, dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom pa i s pojedinim odredbama Zakona o radu.
Člankom 1. Uredbe propisana je dopuna članka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13 – u nastavku: ZOMO) na način da se posebno napominje da dospjela novčana primanja iz mirovinskog osiguranja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika, nasljeđuje Republika Hrvatska i to isključivo prema tom Zakonu kao posebnom propisu, bez primjene odnosno „iznimno od propisa o nasljeđivanju“.
Nadalje, člankom 2. Uredbe i neznatnom dopunom članka 12. ZOMO-a, s druge strane, istaknuta je mogućnost daljnjeg uređivanja situacije kod obveznog osiguravanja članova uprave društva, izvršnih direktora trgovačkih društava i upravitelja zadruga posebnim odredbama. U tom smislu, primjerice, za upravitelje zadruga koji su hrvatski branitelji bitan je kako ovaj članak Zakona, tako i članak 23. Uredbe.
Obiteljska mirovina i životno partnerstvo
Kod Uredbe se posebno ističe i usklađivanje Zakona o mirovinskom osiguranju s odredbama Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola. Dakle, u članku 3. Uredbe propisana je dopuna članka 18. ZOMO-a koji uređuje institut produženog osiguranja i to na način da se u tom članku Zakona dodaje stavak 6. koji propisuje da se na produženo osiguranje može osigurati i životni partner osiguranika mirovinskog osiguranja, ako je sklopio životno partnerstvo s osobom istoga spola i to pod uvjetima koji su inače propisani za bračnog druga osiguranika.
Člankom 4. Uredbe uvode se odredbe novog članka 22.a ZOMO-a koji propisuje i omogućava ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu osiguranim članovima obitelji osoba koje su sklopile životno partnerstvo (životni partner, dijete nad kojim se ostvaruje partnerska skrb, dijete preminulog životnog partnera koje je uzdržavao drugi životni partner kao osiguranik, životni partner roditelja osiguranika kojeg je osiguranik uzdržavao), kao i istim tim članovima obitelji osoba koje nisu sklopile životno partnerstvo (neformalno životno partnerstvo), jer se njihova životna zajednica može izjednačiti s izvanbračnom zajednicom, odnosno takva je zajednica do smrti osiguranika odnosno korisnika mirovine trajala najmanje tri godine i udovoljavala je svim drugim pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva te je postojanje neformalnog životnog partnerstva dokazano u izvanparničnom postupku pred nadležnim sudom.
Na taj dio Uredbe nastavljaju se i odredbe članka 46. Uredbe koje ovaj puta precizno propisuju da pravo na obiteljsku mirovinu mogu ostvariti samo članovi izvanbračne zajednice koja je postojala na dan 25. ožujka 2008. godine ili kasnije, zbog toga što je tek tada izvanbračna zajednica uvedena u tadašnji Zakon o mirovinskom osiguranju, odnosno u mirovinski sustav uopće.
U istom smislu stavak 2. članka 46. Uredbe uređuje krug ovlaštenika koji mogu ostvariti obiteljsku mirovinu kao članovi obitelji osiguranika u sklopu neformalnog životnog partnerstva i to na način da Uredba omogućava ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu članovima obitelji osiguranika koji su bili u neformalnoj životnoj zajednici do smrti korisnika na dan 5. kolovoza 2014. ili kasnije, tj. od trenutka stupanja na snagu Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola pa nadalje.
Odredbom članka 17. Uredbe u Zakon o mirovinskom osiguranju dodan je članak 75.a koji je vezan uz članak 22.a te propisuje da se odredbe toga Zakona koje se odnose na stjecanje, određivanje, korištenje i gubitak prava na obiteljsku mirovinu odgovarajuće primjenjuju i na članove obitelji životnog partnerstva i neformalnog životnog partnerstva iz članka 22.a ZOMO-a.
Starosna mirovina za dugogodišnje osiguranike i prijevremena starosna mirovina zbog stečaja
Člankom 5. Uredbe dopunjene su odredbe članka 27. ZOMO-a koje se odnose na staž osiguranja i mirovinski staž, te one sada omogućavaju jednaku dostupnost pravima iz mirovinskog osiguranja i onim osiguranicima koji rade nepuno radno vrijeme na način kako je to omogućeno i osiguranicima koji rade puno radno vrijeme. To je u skladu s intencijom odredbi članka 62. i 63. važećeg Zakona o radu (NN 93/14).
Člancima 6. i 7. Uredbe ispravljene su određene nomotehničke i normativne nepreciznosti u nazivu mirovine za dugogodišnje osiguranike koja je sada umjesto prijevremene starosne mirovine za dugogodišnje osiguranike, konačno dobila naziv starosna mirovina za dugogodišnje osiguranike, što je logično s obzirom na uvjet trajanja staža osiguranja od minimalno 41 godinu, a i ne dovodi do zabune osiguranika prilikom podnošenja zahtjeva i ostvarivanja prava na mirovinu.
Istim odredbama posebno je istaknuto da starosnu mirovinu za dugogodišnje osiguranike ne može ostvariti osiguranik koji je navršio životnu dob za starosnu mirovinu koja se traži prema članku 33. ili članku 180. ZOMO-a, odnosno dob koja je propisana za 15 godina staža.
Nadalje, člancima 8. i 9. Uredbe dodatno se uređuje institut prijevremene starosne mirovine zbog stečaja poslodavca koji je uveden člankom 36. ZOMO-a, a novim stavkom 4. toga članka precizira se polazni faktor (1,0) za određivanje te mirovine.
Uredba u članku 11. također propisuje i obveze poslodavca u slučaju kad osiguranik za vrijeme ostvarivanja prava na starosnu mirovinu nastavlja raditi bez prekida radnog odnosa, te je poslodavac u skladu sa člancima 111. i 112. ZOMO-a dužan dostaviti prijavu o promjeni nastaloj tijekom osiguranja na temelju izmijenjenog ugovora o radu. S tim u vezi treba spomenuti i da je člankom 27. Uredbe promijenjena odredba članka 112. ZOMO-a, pa ona sad obveznicima propisuje izmijenjene rokove za dostavu podataka za vođenje matične evidencije odnosno dostavu tzv. prijavnih i odjavnih podataka za osiguranike.
Uredba je također izmijenila i članak 58. ZOMO-a vezano uz tzv. prevođenje invalidske mirovine u starosnu mirovinu, a koji članak sada glasi:
„(1) Korisniku prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi se to pravo u istoj svoti, prvog dana mjeseca nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 33., odnosno iz članka 180. ovoga Zakona, po službenoj dužnosti, na starosnu mirovinu.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne prevode se invalidske mirovine korisnika ostvarene prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima.“
Treba reći da se sukladno članku 21. Uredbe, vezano za starosnu mirovinu za dugogodišnje osiguranike, dopunjuje članak 85. ZOMO-a te se propisuje da se polazni faktor za određivanje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene 60. godine života i ima 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju, utvrđuje tako da se polazni faktor (1,0) povećava za 0,15% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na tu mirovinu, a najviše za pet godina. Za određivanje obiteljske mirovine nakon smrti toga osiguranika koji je umro nakon navršene 60. godine života i 41 godine staža osiguranja u efektivnom trajanju i nije stekao mirovinu, primjenjuje se isti polazni faktor (1,0).
Za određivanje obiteljske mirovine osiguranika koji je umro nakon navršene 65. godine života i ima 35 godina mirovinskog staža i nije stekao mirovinu, primjenjuje se također isti polazni faktor.
Mirovina iz I. stupa mirovinskog stupa (i)za osiguranika II. mirovinskog stupa
Također, Uredba je provela i usklađivanje sa Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima, te se osiguranicima kojima se mirovina određuje pod povoljnijim uvjetima, a koji su osigurani u II. stupu, omogućava određivanje invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno zbog prije ostvarene invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, na način da će im se mirovina odrediti kao da su bili osigurani samo u I. mirovinskom stupu, a članovima obitelji tih osiguranika (čija sredstva nisu naslijeđena s osobnog računa), moći će se odrediti obiteljska mirovina kao da je osiguranik osiguran samo u I. mirovinskom stupu, odnosno samo u mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti.
Ostale odrednice Uredbe
Iako nije tema ovog teksta, treba napomenuti i da je Uredbom u normativni tekst Zakona o mirovinskom osiguranju uveden novoosnovani Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a Uredba je u daljnje normativne odrednice Zakona o mirovinskom osiguranju uvela zamjenu riječi ovlašteni vještak ili tijelo vještačenja s navedenim Zavodom, na kojeg je od 1. siječnja 2015. prešla nadležnost za vještačenje u svrhu ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja
U tom smislu Uredba je provela i usklađivanje postupanja sa Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja i Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom na način da se nadležnost za vještačenje radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja prenosi na Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Uredbom se detaljnije uređuje i postupak nadzora i kontrole za prava utvrđena na temelju smanjenja radne sposobnosti odnosno potpunog ili djelomičnog gubitka radne sposobnosti, te tjelesnog oštećenja, zatim postupanje po kontrolnom pregledu i sl.
Uredba je dopunila i materiju koja se odnosi na korisnike invalidskih mirovina te na određivanje mirovina hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, od čega ovdje treba ukazati samo na odgađanje roka vezano uz tzv. razdvajanje mirovina (iako se tim postupkom zapravo stvarno ne utječe na visinu mirovine).
Daniel Sever, mag. iur.