Prema uređenju iz Zakona o gradnji, energetski certifikat zgrade odnosno njezinog posebnog dijela izdaje se za zgradu, odnosno njezin posebni dio za koji je potrebno koristiti energiju za održavanje unutarnje projektne temperature u skladu s njezinom namjenom, osim za zgradu koja ima rok uporabe dvije godine i manje, za zgradu namijenjenu održavanju vjerskih obreda, za zgradu ukupne korisne površine manje od 50 m2, te industrijske zgrade, radionice i nestambene poljoprivredne zgrade s malim energetskim potrebama.
Energetskim certifikatom predočuju se energetska svojstva zgrade, odnosno njezina posebnog dijela. Energetski certifikat vrijedi deset godina od dana njegovog izdavanja, a njegov sadržaj i izgled propisuje ministar pravilnikom. Energetski certifikat za zgradu s jednostavnim tehničkim sustavom potpisuje ovlaštena osoba koja ga je izradila, a energetski certifikat za zgradu sa složenim tehničkim sustavom sve ovlaštene osobe i/ili imenovane osobe u ovlaštenoj pravnoj osobi koje su u njegovoj izradi sudjelovale.
Investitor, odnosno vlasnik zgrade za koju se izdaje energetski certifikat, dužan je prije izdavanja uporabne dozvole pribaviti energetski certifikat, osim ako se radi o izdavanju uporabne dozvole za određene građevine.
Navedene obveze vlasnika zgrade u prometu nekretnina koje se odnose na iznajmljivanje, davanje u zakup i davanje na leasing zgrade ili njezina posebnog dijela postoje od 1. siječnja 2016. Dakle, za vlasnika zgrade navedena obveza postoji za prodaju nekretnine već od stupanja na snagu Zakona o gradnji, odnosno od 1. siječnja 2014. Kada se radi o zgradi javne namjene, valja reći da je člankom 25. stavak 1. istoga Zakona propisano da vlasnik zgrade javne namjene čija ukupna korisna površina prelazi 500 m2 mora izložiti energetski certifikat na vidljivom mjestu u zgradi koje je lako dostupno svim posjetiteljima zgrade. Spomenimo i da vlasnik zgrade javne namjene čija ukupna korisna površina prelazi 250 m2 mora izložiti energetski certifikat na vidljivom mjestu u zgradi koje je lako dostupno svim posjetiteljima zgrade (ova obveza postoji od 9. srpnja 2015.). No, ako se radi o zgradi javne namjene ukupne korisne površine preko 500 m2, komunalni redar obavlja nadzor u vezi energetskog certifikata još od 1. siječnja 2014. godine.
Za nepostupanje u svezi ishođenja energetskog certifikata Zakonom o gradnji propisane su novčane kazne u iznosu od 15.000,00 do 30.000,00 kuna za pravne osobe odnosno u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna za fizičke osobe koje kao vlasnici zgrade ili njezinog posebnog dijela ne pribave energetski certifikat prije njihove prodaje.
Vezano uz obvezu ishođenja energetskog certifikata za nekretnine koje se iznajmljuju, nadležno Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja izdalo je svoje mišljenje, u svrhu pojašnjenja: „Odredba o obvezi pribavljanja energetskog certifikata u dijelu koji se odnosi na iznajmljivanje, davanje u zakup i davanje na leasing zgrade ili njezinog posebnog dijela, sukladno članku 203. Zakona, stupa na snagu 1. siječnja 2016. godine. Iznajmljivanje se u ovom kontekstu odnosi i na turističku djelatnost, stoga su i vlasnici apartmana dužni od 1. siječnja 2016. godine, prije iznajmljivanja pribaviti energetski certifikat ukoliko se radi o zgradi koja se iznajmljuje i koja ima ukupnu korisnu površinu veću od 50m2, te ukoliko se radi o posebnom dijelu zgrade koji se iznajmljuje (apartman) i koji se nalazi u zgradi koja ima ukupnu korisnu površinu veću od 50m2 bez obzira na površinu tog posebnog dijela (apartmana).
Energetski certifikat obavezan je za nekretninu koja se iznajmljuje nakon 1.1.2016. Za nekretnine za koje se ugovor o iznajmljivanju sklopi prije tog datuma, energetski certifikat nije obavezan do kraja trajanja te ugovorne obveze.“
Vezano uz to, postoji prijepor moraju li iznajmljivači - pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu također ishoditi energetski certifikat? Čini se da je to pitanje još neriješeno, a zajednica iznajmljivača smatra da iznajmljivači nisu dužni ishoditi certifikat, s obrazloženjem da „pružatelji ugostiteljskih usluga u domaćinstvu stoga ne iznajmljuju, ne daju u najam, na leasing i ne prodaju svoj objekt - oni su domaćini koji gostima pružaju ugostiteljsku uslugu u svom domu, domaćinstvu sukladno posebnim propisima Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Pri tome snose i sve troškove obavljanja takve djelatnosti, a gosti plaćaju ugostiteljsku uslugu.“