Često je prema pravomoćnoj sudskoj odluci ili sudskoj nagodbi poslodavac dužan naknaditi štetu radniku do koje je došlo zbog propusta u primjeni zaštite na radu, a poslodavac tu štetu može i želi (najčešće uz suglasnost radnika) naknaditi samo u obrocima jer bi jednokratna isplata iznosa naknade štete radniku, poslodavcu ugrozila redovno financijsko poslovanje, a ponekad i samu solventnost tvrtke.
Međutim, postavlja se pitanje smatra li se onda takvo, periodično, obročno plaćanje dosuđene naknade štete radniku dohotkom, odnosno primitkom koji podliježe porezu na dohodak?
Naime, prema članku 7. stavak 4. Pravilnika o porezu na dohodak, porez na dohodak ne plaća se na naknade štete zbog posljedica nesreće na radu dosuđene sudskom odlukom ili određene sudskom nagodbom, ako bi ta naknada bila određena i isplaćena u jednokratnom iznosu.
Navedeni normativni sadržaj sukladan je članku 10. točka 7. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) koji također propisuje da se porez na dohodak ne plaća na naknadu štete zbog posljedica nesreće odnosno ozljede na radu, koja je određena sudskom nagodbom tijekom sudskog postupka ili dosuđena radniku sudskom odlukom u jednokratnom iznosu.
Nadalje, člankom 7. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se porez na dohodak utvrđuje i plaća za kalendarsku godinu (porezno razdoblje). Pri tome se izrijekom navodi da porezno razdoblje može biti kraće od godine dana samo u dva iznimna slučaja: ako rezident tijekom iste kalendarske godine postane nerezident ili obratno, te zbog rođenja ili smrti poreznog obveznika.
Također, članak 12. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak propisuje da je dohodak razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju (koje je definirano u spomenutom članku 7. Zakona) i izdataka nastalih u tom poreznom razdoblju.
Stoga, iako bi u prvom trenutku proizašlo da nije moguća neoporeziva obročna isplata naknade štete zbog određenog trajanja samog poreznog razdoblja u kojem bi ta naknada bila isplaćena, iz svega prethodno navedenog nedvojbeno proizlazi da bi se isplate na ime naknade štete zbog nesreće na radu, dosuđene radniku sudskom odlukom ili utvrđene sudskom nagodbom u jednokratnom iznosu, mogle, unutar istog poreznog razdoblja u kojem je donesena sudska odluka ili zaključena sudska nagodba, izvršiti radniku i obročno, a da ne podliježu porezu na dohodak.
Međutim, svaki obrok te naknade štete koji bi dospio nakon isteka poreznog razdoblja u kojem je donesena sudska odluka ili zaključena sudska nagodba, odnosno koji bi premašio broj od najviše 12 mjesečnih obroka unutar jednog poreznog razdoblja, ipak bi se mogao smatrati primitkom koji se oporezuje, odnosno od kojeg se utvrđuje iznos koji se smatra oporezivim dohotkom.
Daniel Sever, dipl. iur.