Člankom 103. Zakona o mirovinskom osiguranju (u nastavku: ZOMO), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., uveden je posebni institut naknadne kontrole i nadzora koji omogućuje da Središnja ustrojstvena jedinica Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u nastavku: Zavod) po službenoj dužnosti provodi nadzor i kontrolu postupanja ili rješavanja o upravnim stvarima u kojima je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može podnijeti žalba, odnosno protiv kojega se ne može pokrenuti upravni spor (stavak 1.), te je dano ovlaštenje Središnjoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda da u sklopu tog postupka provodi provjeru svih činjenica koje utječu na ostvarivanje, korištenje, gubitak i ponovno određivanje prava iz mirovinskog osiguranja (stavak 2.).
Dakle, tom odredbom uspostavljene su pravne pretpostavke da se i nakon proteka rokova za intervenciju u pravomoćna rješenja (propisanih člankom 123. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku – u nastavku ZUP) i izvan navedenih uvjeta može pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti, koji pokreće Središnja služba Zavoda. Uporište je odredba članka 134. ZOMO-a.
U tom sustavu kontrole i nadzora člankom 126.a ZOMO-a uvedena je mogućnost obavljanja kontrolnog pregleda po službenoj dužnosti. Prema stavku 1. toga članka, ministarstvo nadležno za mirovinski sustav može obavljati pregled za prava utvrđena na temelju smanjene radne sposobnosti ili djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, tjelesnog oštećenja ili opće nesposobnosti za rad članova obitelji tijekom korištenja tih prava, a o tome donosi nalaz i mišljenje. Ono je temelj za donošenje novog rješenja koje može zamijeniti rješenje kojim je pravomoćno odlučeno o pravu na mirovinu odnosno naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Protiv tog rješenja može se izjaviti žalba.
U povodu žalbe, vijeće vještaka-revizora razmatra razloge i nove činjenice istaknute u žalbi, nakon čega donosi svoj nalaz i mišljenje koje je prema članku 129. stavku 5. ZOMO-a također podvrgnuto reviziji ministarstva nadležnog za mirovinski sustav. Reviziju ne mogu obavljati vještaci, odnosno vijeće vještaka-revizora koji su donijeli taj nalaz i mišljenje, radi dodatne provjere pravilnosti mišljenja.
U tom postupku riječ je o kontroli i nadzoru ranije stečenog prava tijekom korištenja prava prema pravomoćnom rješenju neovisno o datumu stjecanja prava i neovisno o rokovima za intervenciju u rješenje izvanrednim pravnim lijekovima. Ako vještak-revizor utvrdi da nalazom i mišljenjem na osnovi kojega je doneseno pravomoćno rješenje nije bilo pravilno utvrđeno postojanje činjenice invalidnosti na temelju koje je doneseno rješenje (primjerice, ako nalazi u spisu nisu protokolirani u medicinskoj ustanovi u kojoj bi trebali biti izdani ili se korisnik nije ni liječio u toj ustanovi, te u slučaju kada je pravo ostvareno na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka koji je pravomoćno osuđen), ukida se pravomoćno rješenje o stečenom pravu. To znači da se nalaz i mišljenje iz postupka preispitivanja smatra novom činjenicom koja utječe na pravomoćno stečeno pravo. Osim toga, navedene zakonske odredbe omogućavaju i više puta u jednom predmetu pregledavanje korisnika prava iz mirovinskog osiguranja, koji u svako doba mogu biti pozvani na kontrolni pregled u nadležno ministarstvo, a ako mu se neopravdano ne odazovu, mirovina im se neće isplaćivati odnosno bit će im obustavljena (stavak 6. članka 126.a ZOMO-a).
Je li to izvanredno pravno sredstvo, kojim se može ukinuti pravo na (invalidsku) mirovinu ili naknadu zbog tjelesnog oštećenja, u skladu s načelima upravnog postupka?
Člankom 13. ZUP-a hrvatski zakonodavac istaknuo je da se pravomoćnost treba promatrati kao dio načela zaštite stečenih prava stranaka te se može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Takva intervencija u pravomoćnost moguća je samo ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima i nije protivno temeljnim odredbama i svrsi samoga ZUP-a (članak 3. stavak 1.).
Institut pravomoćnosti u upravnom postupku ne pokriva promjene u činjeničnom stanju do kojih je došlo nakon donošenja pravomoćnih akata. Ako su u trenutku donošenja akta postojale relevantne činjenice (nove činjenice) za koje se tek kasnije saznalo, to je jedan od razloga za korištenje obnove postupka i moguće stavljanje izvan snage pravomoćnih upravnih akata. Prema članku 123. ZUP-a obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci.
Ustavni sud smatra da, s obzirom na to da su prava koja proizlaze iz ZOMO-a po svojoj naravi trajna, nema nikakve zapreke da nadležna tijela, u slučaju kada se pojavi posve nova činjenica ili su se činjenične pretpostavke s vremenom izmijenile, donesu nove upravne akte kojima će urediti takve nove situacije. Međutim, takvo zadiranje u mirovinska prava moguće je urediti kontrolnim pregledima za ranije priznata prava iz invalidskog osiguranja isključivo unutar rokova koje će ZOMO odrediti. Ako zakonodavac ne predvidi vremenski okvir, već omogući stavljanje upravnih akata izvan snage u svako doba, u potpunosti narušava samu srž načela pravomoćnosti.
Ustavni sud, dakle, ne smatra nesuglasnim s Ustavom uvođenje pravnog sredstva nadzora i kontrole iz članka 103. ZOMO-a i mogućnosti provođenja izvanrednih kontrolnih pregleda i za mirovinska i invalidska prava priznata po mirovinskim propisima koja su važila prije uvođenja tog sredstva, ali samo ako je korištenje tog pravnog sredstva vezano uz unaprijed propisani rok u kojem se taj nadzor odnosno pregled može izvršiti. Članci ZOMO-a ukinuti odlukom Ustavnog suda br. U-I-1574/2016 i dr. prestaju važiti tek 15. srpnja 2018., kako bi Hrvatski sabor imao dovoljno vremena za usklađivanje ukinutih članaka s Ustavom.
Lucija Prkačin, mag. iur.