Također, donošenjem izmjena Zakona o najmu stanova stvoren je pravni okvir za uspostavu primjerene ravnoteže između suprotstavljenih interesa vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i interesa države da osigura provođenje stambene politike tako da će se vlasnicima stanova postupno omogućiti ostvarivanje dobiti od njihove imovine te potpuno slobodno raspolaganje stanovima u njihovom vlasništvu od 1. rujna 2023., uz istovremenu zaštitu općeg interesa zajednice koji se, uz navedeno, sastoji i u osiguranju dostupnosti zadovoljavajućeg smještaja za osobe u lošijem položaju i osiguranju prava najmoprimaca (stanara) na poštovanje njihova privatnog i obiteljskog života te doma zajamčenog odredbama članka 8. Konvencije. Na taj način Republika Hrvatska u potpunosti će ispuniti svoje međunarodne obveze koje proizlaze iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske.
U izmjenama Zakona o najmu stanova treba spomenuti jednu bitnu prijelaznu odredbu – riječ je o članku 6. toga Zakona koji glasi:
„(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje pravo najmoprimca i zaštićenog podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara na stanu koji nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske ako on, njegov bračni drug, životni partner ili član obiteljskog domaćinstva kojega je najmoprimac dužan uzdržavati na dan stupanja na snagu ovoga Zakona na području Republike Hrvatske ima u vlasništvu useljiv stan ili kuću za stanovanje.
(2) Najmoprimac, odnosno zaštićeni podstanar iz stavka 1. ovoga članka dužan je predati stan vlasniku stana u roku od šest mjeseci od dana kada to vlasnik zatraži pisanim putem.
(3) Ako najmoprimac ne preda stan u roku iz stavka 2. ovoga članka, vlasnik stana može putem suda tražiti njegovo iseljenje. Ovaj sudski postupak je hitan.“
Odredbama toga članka u biti je propisan prestanak po sili zakona prava zaštićenih najmoprimca i zaštićenog podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara na stanu koji nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske (dakle, odredba se ne odnosi na ostale stanove koji nisu u vlasništvu spomenutih subjekata), ako najmoprimac, čiji bračni drug, životni partner ili član obiteljskog domaćinstva kojega je najmoprimac dužan uzdržavati, na dan stupanja na snagu izmjena Zakona o najmu stanova (4.8.2018.) na području Republike Hrvatske ima u vlasništvu useljiv stan ili kuću.
Smatra se tada nema potrebe niti opravdanja prava na zaštićenu najamninu u tuđem stanu protivno volji vlasnika. Naime, u tom slučaju prijašnji zaštićeni najmoprimac, odnosno podstanar može preseliti u svoj stan ili kuću. Time se, sukladno presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske, u određenom broju slučajeva jasno uvodi vremensko ograničenje tj. prestanak sustava zaštićenog najma te se na taj način hrvatsko zakonodavstvo usklađuje s člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i ispunjava se obveza Republike Hrvatske iz spomenute presude.
Ako raščlanimo odredbu članka 6. stavak 1. izmjena Zakona o najmu stanova, možemo zaključiti sljedeće:
- prestaju prava zaštićenih najmoprimca i zaštićenog podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara (riječ je o pravima iz članka 28.a – 28.n Zakona o najmu stanova)
- do prestanka prava dolazi po sili zakona, na dan stupanja na snagu toga Zakona (4.8.2018.)
- do prestanka prava dolazi ako zaštićeni najmoprimac i zaštićeni podstanar, kao i njegov bračni drug, životni partner ili član obiteljskog domaćinstva kojega je najmoprimac dužan uzdržavati na području Republike Hrvatske imaju u vlasništvu useljiv stan ili kuću
- „bračni drug“ definiran je Obiteljskim zakonom (Narodne novine, br. 103/15), a budući da se u tekstu članka 6. izmjena Zakona o najmu stanova uz njega ne spominje i izvanbračni drug, mogli bismo zaključiti da do gubitka navedenih prava ne dolazi ako useljivu kuću ili stan u RH ima u vlasništvu izvanbračni drug zaštićenog najmoprimca/zaštićenog podstanara. Isti zaključak odnosio bi se i na „neformalnog životnog partnera“, koji se u istom članku ne spominje uz „životnog partnera“ (definirani su Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola, Narodne novine, br. 92/14) pa stoga ako bi neformalni životni partner zaštićenog najmoprimca ili zaštićenog podstanara imao u RH u vlasništvu useljivu kuću ili stan, to ne bi bio razlog za prestanak navedenih prava
- što je to „useljiva kuća ili stan“ izmjenama Zakona o najmu stanova nije definirano, ali o tome postoji brojna sudska praksa: primjerice Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev x 826/2014-2 od 26. studenog 2014. ili Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3849/2011 od 30. siječnja 2018.