U prosincu 2012., Carlos Moreira, s boravištem u Guimarãesu (Portugal), zatražio je od Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (dalje: EUIPO) da kao žig Europske unije za odjeću, cipele i pokrivala za glavu registrira verbalni znak „NEYMAR”. Žig je registriran u travnju 2013 pod brojem 11432044.
U veljači 2016., Neymar Da Silva Santos Júnior je pred EUIPO-om podnio zahtjev za proglašenje tog žiga ništavim za sve proizvode koje označava, temeljem članka 52. stavka 1. točke b. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 (sada članak 59. stavak 1. točka b. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i vijeća). EUIPO je taj zahtjev za proglašenje ništavosti prihvatio.
C. Moreira je zatim protiv EUIPO-ove odluke pred Općim sudom Europske unije (dalje: Opći sud) podnio tužbu za poništenje. Tvrdio je da je EUIPO pogriješio kada je ustvrdio da je postupao u zloj vjeri prilikom podnošenja prijave za registraciju žiga.
Opći sud na početku ističe da zla vjera opisana člankom 52. stavkom 1. točkom b. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 nije legislativom definirana, ograničena niti ikako opisana (v. presudu od 1. veljače 2012, Carrols v OHIM — Gambettola Pollo Tropical CHICKEN ON THE GRILL, T-291/09, EU:T:2012:39, paragraf 44.). Ipak, u presudi od 11. lipnja 2009. Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli (C-529/07, EU:C:2009:361.) Opći sud je dao neke smjernice kako je utvrditi.
Naime, moraju se uzeti u obzir svi relevantni čimbenici specifični za konkretni slučaj, koji su dobiveni u vrijeme podnošenja prijave za registraciju znaka kao žiga EU-a, a posebno: (i) činjenica da podnositelj zahtjeva za registraciju zna ili mora znati da treća strana koristi, u najmanje jednoj državi članici, identičan ili sličan znak za identičan ili sličan proizvod ili uslugu koji se može zamijeniti znakom za koji se traži registracija; (ii) namjera podnositelja zahtjeva za registraciju da spriječi tu treću stranu da nastavi koristiti takav znak; i (iii) stupanj pravne zaštite koju uživa znak treće strane i znak za koji se traži registracija.
Prema presudi Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli, namjera podnositelja zahtjeva je subjektivni čimbenik koji se mora odrediti u odnosu na objektivne okolnosti pojedinog slučaja. Pojam zle vjere odnosi se na subjektivnu motivaciju podnositelja zahtjeva, odnosno nepoštenu namjeru ili drugi nepošteni motiv.
Iako je C. Moreira priznao da je prilikom podnošenja prijave za registraciju žiga „NEYMAR” znao za N. Da Silvu Santosa Júniora, on je tvrdio da ipak nije znao da je taj Brazilac nogometna zvijezda u usponu, međunarodno priznatog talenta i ističe da potonji još nije bio poznat u Europi.
Opći sud primjećuje da iz EUIPO-ove odluke proizlazi da iz dokaza koji su pred njim izneseni u prilog zahtjevu za proglašenje ništavosti proistječe da je N. Da Silva Santos Júnior na relevantan datum već bio poznat u Europi, među ostalim zbog rezultata ostvarenih s brazilskom nogometnom reprezentacijom i da je od 2009. do 2012. bio često prisutan u europskim medijima.
Opći sud također potvrđuje da je C. Moreira poznavao nogometnu scenu, što dokazuje činjenica da je isti dan kad je prijavio registraciju žiga „NEYMAR” podnio prijavu za registraciju verbalnog žiga „IKER CASILLAS”, koji odgovara imenu drugog slavnog nogometaša. Osim toga, C. Moreira je i sam priznao da je nogometnu scenu poznavao.
S obzirom na ta razmatranja, te na činjenicu da žig koji se sastoji od jedinog verbalnog elementa „NEYMAR” točno odgovara imenu pod kojim je N. Da Silva Santos Júnior poznat po svojem nogometnom umijeću, nezamislivo je da C. Moreira prilikom podnošenja zahtjeva za registraciju žiga „NEYMAR” nije znao da postoji nogometaš s tim imenom. C. Moreira poriče da je prijavio registraciju žiga „NEYMAR” samo da bi iskoristio ugled brazilskog nogometaša. Među ostalim tvrdi da je odabrao ime „NEYMAR” samo iz fonetskih razloga, a ne da bi uputio na nogometaša.
Prema mišljenju C. Moreire, verbalni znak „NEYMAR” izabran je slučajno, a ne jer se svjesno i namjerno željelo koristiti ime poznatog nogometaša. Opći sud odbija argument prema kojem je taj odabir slučajan, jer je nogometaš na relevantni datum već bio dobro poznat na nogometnoj sceni, uključujući i u Europi i jer se ne može smatrati da ga je C. Moreira poznavao tek ograničeno. Opći sud u tom pogledu podsjeća da se žig sastoji samo od verbalnog elementa „NEYMAR” istovjetnog imenu pod kojim je Brazilac stekao međunarodni ugled na nogometnoj sceni.
Prema stajalištu Općeg suda C. Moreira nije iznio ni jedan uvjerljiv argument kojim bi pobio EUIPO-ovu ocjenu prema kojoj se njegova prijava za registraciju spornog žiga može objasniti samo namjerom parazitskog iskorištavanja nogometaševa ugleda.
Konačno, Opći sud odbija argument C. Moreire prema kojem se EUIPO oslonio na nagađanja i tako pogrešno zaključio da je C. Moreirova namjera bila neopravdano se okoristiti nogometaševim ugledom kako bi ostvario određenu financijsku korist. Naime, da bi došao do tog zaključka, EUIPO se među ostalim oslonio na objektivne elemente koji su proizašli iz spisa s dokazima sastavljenog od novinskih članaka i članaka objavljenih na internetu, te na činjenicu da je C. Moreira istoga dana podnio prijavu za registraciju verbalnog žiga „IKER CASILLAS” i prijavu za registraciju žiga „NEYMAR”.
Dakle, svojom presudom Opći sud je potvrdio EUIPO-ovu odluku prema kojoj je C. Moreira djelovao u zloj vjeri prilikom podnošenja prijave za registraciju žiga „NEYMAR”.
Lucija Prkačin, mag. iur.
