Među glavnim novostima koje je donio važeći Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17., na snazi od 14. prosinca 2017., dalje: ZHB) jest ponovna mogućnost stjecanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i drugih statusa predviđenih tim Zakonom.
Povezano s time, u obrazloženju Konačnog prijedloga ZHB-a izneseno je, između ostalog, sljedeće:
Tako je utvrđeno da je zatvaranjem roka za ostvarivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata velik broj onih koji nisu sudjelovali u vojnim ili policijskim postrojbama tijekom Domovinskog rata, do sada iz različitih razloga, nisu ostvarili status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po prijašnjim propisima te su tako danas ostali izvan sustava.
Nakon stupanja ZHB-a na snagu, osobe koje smatraju da ispunjavaju pretpostavke propisane za priznavanje braniteljskog statusa podnošenjem (novih) zahtjeva pokreću upravne postupke u kojima se odlučuje o ovim vrstama upravnih stvari.
Dio spomenutih stranaka tražio je priznavanje braniteljskog statusa i ranije, ali im je zahtjev odbijen, ili odbačen (potonje u vrijeme u kojem je rok za ostvarivanje statusa bio zatvoren – v. članak 14. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, „Narodne novine“, br. 137/09.).
U upravnoj praksi zabilježeni su primjeri u kojima je novi zahtjev stranke, čiji je raniji zahtjev odbijen ili odbačen, pogrešno tretiran kao prijedlog za obnovu postupka. Naime, kada stranka ponovno postavlja zahtjev o kojem je prethodno odlučeno negativnim rješenjem, koje nije steklo svojstvo materijalne pravomoćnosti, ne radi se o prijedlogu za obnovu postupka dovršenog donošenjem konačnog rješenja, već o zahtjevu za pokretanje novoga (zasebnog) upravnog postupka (o tome v. npr. i kolumnu objavljenu u ovoj rubrici pod naslovom Postoji li u upravnom postupku „presuđena stvar“?). Razgraničenje nije tek načelne naravi, jer pretpostavke za odlučivanje o obnovi postupka i o novom zahtjevu nisu jednake.
Netom navedeno vrijedi i kada stranka svoj podnesak naslovi kao prijedlog za obnovu postupka, imajući na umu da su javnopravna tijela podneske stranaka dužna tretirati po njihovim bitnim pravnim obilježjima, kako bi o zahtjevu bilo odlučeno na način koji supstancijalno omogućuje ostvarenje načela zakonitosti (čl. 5. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, br. 47/09.), a u dijelu slučajeva i načela pomoći stranci (čl. 7. toga Zakona). U dvojbi, stranku je potrebno pozvati na izjašnjenje o biti njenog traženja, uz odgovarajuće informacije o tome što razumijeva koja od mogućih opcija (implikacije pojedinog odabira). Vjerujemo, međutim, da u ovoj vrsti predmeta dvojbe ne bi trebalo biti, jer se novi zahtjevi nakon stupanja ZHB-a na snagu podnose upravo zbog ponovno uvedene mogućnosti ostvarivanja braniteljskog statusa.
doc. dr. sc. Alen Rajko
