Zbog utjecaja globalne gospodarske i financijske krize došlo je do značajnog povećanja nezaposlenosti kako na svjetskom tako i na hrvatskom tržištu rada. Kako bi se spriječio rast negativne stope nezaposlenosti, kao praktično rješenje,
Zakon o potpori za očuvanje radnih mjesta nalaže sufinanciranje poslodavaca koji skrate radni tjedan u svrhu zadržavanja što većeg broja zaposlenih.
Smisao Zakona je zadržavanje trenutačnog broja zaposlenih putem novih oblika državnih potpora, jer se smatra da će trošak isplate tih potpora biti znatno manji nego što bi bili troškovi koji bi se isplaćivali putem naknada za nove nezaposlene.
Zakonom se uređuju uvjeti, visina i način ostvarivanja potpore za očuvanje radnih mjesta te se propisuje koje je pravne i fizičke osobe mogu koristiti. Prema
članku 2. stavku 2., potporu ne mogu koristiti obiteljska poljoprivredna gospodarstva, poslodavci koji se prema posebnim propisima smatraju poslodavcem u teškoćama i poslodavci koji su već korisnici potpora za zapošljavanje.
Poslodavac, koji u cilju očuvanja radnih mjesta skrati trajanje punog radnog vremena i kao puno radno vrijeme odredi radno vrijeme
u trajanju do 32 sata tjedno, potporu može koristiti u visini:
- razlike između iznosa doprinosa iz plaće i na plaću radnika prije skraćenja radnog vremena i iznosa doprinosa iz plaće i na plaću radnika poslije skraćenja radnog vremena, a najviše do 20% ukupnog iznosa doprinosa iz plaće i na plaću radnika prije skraćivanja radnog vremena, i
- razlike između plaće radnika umanjene za poreze i doprinose za obvezna osiguranja prema posebnom propisu prije skraćenja radnog vremena i nakon skraćenja radnog vremena, od 10% te razlike, odnosno 13% te razlike, ako radnik uzdržava dijete.
Za poslodavce koji mogu koristiti potporu, uz obveznu izradu programa za očuvanje radnih mjesta putem skraćivanja radnog vremena, zakonodavac je propisao i niz uvjeta koje moraju kumulativno ispunjavati (
članak 4.).
Poslodavac ima pravo koristiti potporu za sve svoje radnike ili samo za radnike one organizacijske jedinice za koju se skraćuje radno vrijeme (
članak 5.). Pod plaćom radnika podrazumijeva se plaća u neto iznosu.
Zahtjev za dodjelu potpore poslodavac podnosi najkasnije do 30. lipnja 2010. nadležnoj službi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prema sjedištu poslodavca ili sjedištu organizacijske jedinice za koju se traži potpora.
Razdoblje ostvarivanja potpore vremenski je ograničeno na tri mjeseca, nakon čega poslodavac može podnijeti novi zahtjev, no ukupno razdoblje korištenja potpora ne može biti duže od šest mjeseci (
članak 7.).
Zavod za zapošljavanje, nakon utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za dodjelu potpora, najkasnije u roku od trideset dana od dana podnošenja zahtjeva, s poslodavcem sklapa
ugovor o dodjeli potpore kojim se uređuju međusobni odnosi, prava, obveze i odgovornosti ugovornih stranaka.
Nakon što mu poslodavac dostavi popis radnika s obračunom traženog iznosa potpore i datumom dospijeća isplate plaće, Zavod isplaćuje potporu poslodavcu najkasnije do dana dospijeća isplate plaće radnicima.
Da bi mogao koristiti državnu potporu, poslodavac mora uz određene uvjete ispunjavati i određene obveze poput redovnog isplaćivanja plaća, podmirivanja obveznih doprinosa po posebnim propisima te obvezu zadržavanja istog broja radnika kojima je isplaćivao plaću na dan podnošenja zahtjeva (
članak 11.).
Ako poslodavac ne postupa u skladu sa Zakonom, raskinut će se ugovor između njega i Zavoda za zapošljavanje te će poslodavac morati vratiti isplaćene mu potpore.
Propisane su i novčane kazne za poslodavca koji postupa protivno odredbama Zakona i to od 100.000,00 do 200.000,00 kuna za pravnu osobu te kazne od 20.000,00 do 40.000,00 kuna za fizičku osobu i odgovornu osobu pravne osobe.
Za radnike za koje se koristi ova državna potpora, u razdoblju važenja Zakona, ne primjenjuje se odredba
članka 7.a Zakona o radu.
Zakon o potpori za očuvanje radnih mjesta na snazi je od 1. kolovoza 2009. do 31. prosinca 2010.
Pripremila: Marina Turković
