Uzevši u obzir da nije izgledno donošenje zakona kojim bi se interveniralo u (ne)računanje zakonskih procesnih rokova u pravnim (sudskim i upravnim) postupcima za vrijeme epidemije virusa SARS-CoV-2 bolesti COVID-191, donosimo nekoliko praktičnih savjeta strankama u upravnom sporu vezanih uz striktne zakonske rokove u ovoj vrsti sudskog postupka. Službeni rokovi, koje određuje sud, ionako su načelno produživi, na prijedlog stranke, ili po službenoj dužnosti. Najvažniji prekluzivni zakonski rokovi u upravnom postupku su oni što se odnose na podnošenje tužbe (članak 24. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). Međutim, čak i u redovitim okolnostima, ova je prekluzivnost „omekšana“ odredbama o pozivu na uređenje tužbe, te dodatnim pretpostavkama za odbacivanje neuredne tužbe (članak 29. ZUS-a).
Dakle, čak i ako je tužba neuredna (u svjetlu odredaba članka 23. stavak 1. ZUS-a), ne znači da će odmah biti odbačena. Neće biti odbačena ni ako je tužitelj ne uredi, ili to ne učini na valjan način, ako nije riječ o nedostacima koji sprječavaju rad suda. Važno je, dakle, u roku poslati tužbu, makar i manjkavu.
Slično je i opće uređenje postupanja s neurednim podnescima (članak 49. stavak 3. ZUS-a), što se primjenjuje u odnosu na vrste podnesaka koje nisu posebno regulirane (poput tužbe). U pogledu posebno reguliranih vrsta podnesaka, odredbe članka 49. ZUS-a primjenjuju se podredno.
Također, sve do zaključenja rasprave, odnosno do donošenja presude bez rasprave (koja se ne donosi prije primitka odgovora tuženika na tužbu, ili proteka roka za dostavu tog odgovora), tužitelj može dopunjavati svoju činjeničnu i pravnu argumentaciju. Moguće je da mu, zbog propuštanja da sve bitno iznese već u tužbi (članak 34. stavak 1. ZUS-a), u slučaju uspjeha u spor neće biti priznati svi zatraženi troškovi spora, ali to je u kontekstu teme ovog rada manje važno.
Podsjećamo i na institut povrata u prijašnje stanje, primjenjiv kako u odnosu na tužbu (članak 52. ZUS-a), tako i u pogledu ostalih radnji u sporu.
Povrat u prijašnje stanje može biti predložen i u odnosu na propuštanje roka za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske odluke. Međutim, za razliku od tužbe, sadržaj žalbe ne može biti dopunjavan nakon proteka roka za žalbu, odnosno nakon podnošenja žalbe uz pripadajući prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
Što se tiče zahtjeva za izvršenje sudske odluke, vrijedi „komotan“ petogodišnji rok iz članka 135. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09.), vezano uz članak 81. stavak 4. i članak 82. stavak 2. ZUS-a.
Neovisno o navedenom, dio sudova u postojećim okolnostima, zbog isključenja neposrednog pristupa sudu, tolerira elektronički dostavljene podneske bez elektroničkog potpisa2, što razumijeva i mogućnost da u pojedinim slučajevima sud zatraži i dodatnu dostavu na neki od propisanih načina. Mada to nije izravno povezano s pozicijom stranaka u pogledu rokova za poduzimanje pojedinih postupovnih radnji, već se tiče sudskih radnji, upućujemo i na mogućnost podnošenja zahtjeva za dostavu sudskih odluka elektroničkim putem (članak 50. stavak 2. ZUS-a)3.
doc. dr. sc. Alen Rajko
______________________________________________________
^ 1 Usp. slovenski Zakon o privremenim mjerama u vezi s pravnim, upravnim i drugim javnopravnim poslovima radi sprječavanja širenja zarazne bolesti SARS-CoV-2.
^ 2 V. članak 49. stavak 2. ZUS-a.
^ 3 Sud nije vezan takvim zahtjevom, ali i iz pozicije suda može se raditi o svrhovitoj mjeri.
