c S
U središtu
Međudržavno posvojenje 05.06.2020 Sukladno Obiteljskom zakonu, posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta. U slučaju nemogućnosti pronalaska najprikladnijeg posvojitelja za dijete u Republici Hrvatskoj, nakon isteka propisanih rokova, ovlaštena tijela dužna su poduzeti radnje za zaštitu prava i dobrobiti djeteta putem međudržavnog posvojenja. Nadležna tijela država ugovornica imaju obvezu u postupku posvojenja djelovati žurno.

Međudržavno posvojenje regulirano je Konvencijom o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem koja je u Republici Hrvatskoj stupila na snagu 1. travnja 2014. godine. Konvencija ima cilj uspostaviti mjere zaštite koje će osigurati da se međudržavna posvojenja provode u najboljem interesu djeteta, uz poštovanje njegovih ili njezinih temeljnih prava kako je priznato međunarodnim pravom, uspostaviti sustav suradnje između država ugovornica koji će osigurati da se te mjere zaštite poštuju i time spriječi nezakonito odvođenje, prodaju ili trgovinu djece te osigurati priznanje u državama ugovornicama posvojenja koja su zasnovana u skladu s Konvencijom.

Konvencija se primjenjuje kad je dijete koje ima prebivalište u jednoj državi preseljeno, kad se preseljava ili kad će biti preseljeno u drugu državu ugovornicu te obuhvaća samo posvojenja kojima se ostvaruje trajni odnos roditelj-dijete. Posvojenje u okviru područja primjene Konvencije provodi se samo ako su nadležna tijela država u suradnji utvrdila da su zadovoljene pretpostavke za međudržavno posvojenje. Država podrijetla djeteta dužna je utvrditi: da je dijete podobno za posvojenje, da je dijete primjereno savjetovano i da se vodilo računa o djetetovim željama i mišljenju, da je međudržavno posvojenje u najboljem interesu djeteta, da su osobe, ustanove i nadležna tijela čiji su pristanak, odnosno odobrenje potrebni za posvojenje primjereno savjetovani i obaviješteni o učincima njihovog pristanka, da pristanak, odnosno odobrenje nije potaknuto plaćanjem ili naknadom bilo koje vrste i da nije bilo povučeno te da je pristanak majke dan tek nakon rođenja djeteta. Pristanci osoba i nadležnih tijela moraju biti dati slobodno, u zahtijevanom pravnom obliku, te izraženi ili iskazani u pisanom obliku. Nadležna tijela države primateljice imaju obvezu utvrditi da su potencijalni posvojitelji podobni i prikladni za posvojenje, da su potencijalni posvojitelji savjetovani u mjeri u kojoj je to bilo potrebno i da dijete ima ili će dobiti dozvolu za ulazak i trajni boravak u toj državi.

Država ugovornica odredit će središnje tijelo zaduženo za provedbu obveza predviđenih Konvencijom za ta tijela. Za Republiku Hrvatsku središnje tijelo je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (dalje u tekstu: MDOMSP). Središnja tijela država ugovornica imaju obvezu surađivati, prikupljati i razmjenjivati informacije, statističke podatke, iskustva, standardne obrasce te ukloniti svaku prepreku za primjenu Konvencije. Postupak međudržavnog posvojenja u odnosu na potencijalne posvojitelje iz RH može se podijeliti u par koraka:

  1. Osobe s prebivalištem u državi ugovornici, koje žele posvojiti dijete s prebivalištem u drugoj državi ugovornici, podnijet će zahtjev središnjem tijelu u državi svog prebivališta. Osobe koje imaju prebivalište odnosno uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj, neovisno o njihovom državljanstvu, koje žele posvojiti dijete iz druge države ugovornice, nakon dovršenog postupka pred nadležnim centrom za socijalnu skrb radi utvrđivanja njihove odnosno njegove/njezine podobnosti odnosno prikladnosti za posvojenje djeteta, podnose zahtjev za posvojenje MDOMSP s naznakom države iz koje žele posvojiti dijete. Zahtjevu koji se podnosi MDOMSP za posvojenje djeteta iz druge države ugovornice Konvencije, potencijalni posvojitelji moraju priložiti stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb da su podobni i prikladni za posvojenje djeteta, ne starije od godinu dana;
  2. MDOSMP utvrđuje da su podnositelji zahtjeva podobni i prikladni za posvojenje, priprema izvješće koje sadržava podatke o njihovom identitetu, podobnosti i prikladnosti za posvojenje, pozadinu slučaja, obiteljsku i medicinsku povijest, socijalno okruženje, razloge za posvojenje, sposobnost za zasnivanje međudržavnog posvojenja, kao i osobine djece o kojima bi bili sposobni skrbiti. Izvješće se šalje središnjem tijelu države podrijetla;
  3. Središnje tijelo države podrijetla postupa po zahtjevu države primateljice. Ako utvrdi da je dijete podobno za posvojenje, ono će ispitati pozadinu slučaja, pripremiti izvješća i anamneze, provesti nužna savjetovanja s nadležnim tijelima i djetetom, pribaviti pristanke svih uključenih dionika pri čemu će osobito uzeti u obzir djetetov odgoj i njegovo ili njezino etničko, vjersko i kulturno naslijeđe, utvrditi je li predviđeni odabir u najboljem interesu djeteta te će poslati središnjem tijelu države primateljice svoje izvješće o djetetu, dokaze, pristanke, odobrenja odnosno suglasnosti i razloge svoje odluke o izboru. Popis dokumenata potrebnih za posvojenje djeteta ovisi o državi iz koje se dijete posvaja;
  4. Središnja tijela obje države poduzet će sve potrebne korake radi dobivanja odobrenja da dijete napusti državu podrijetla te da mu se dozvoli ulazak i odobri trajni boravak u državi primateljici. Prelazak djeteta u državu primateljicu smije se izvršiti samo ako središnje tijelo države podrijetla osigura pristanak potencijalnih posvojitelja, središnje tijelo države primateljice odobri tu odluku, središnja tijela obje države prihvate da se postupak posvojenja može provesti u slučaju da zakon te države i/ili središnje tijelo države podrijetla to traže, da je utvrđena podobnost i prikladnost potencijalnih posvojitelja te da dijete ima ili će dobiti dozvolu za ulazak i trajni boravak u državi primateljici. Središnja tijela obiju država će osigurati da se prelazak odvija u sigurnim i odgovarajućim okolnostima i, ako je moguće, u pratnji posvojitelja ili potencijalnih posvojitelja.

Priznavanje posvojenja uključuje priznavanje pravnog odnosa roditelj-dijete između djeteta i njegovih posvojitelja, roditeljsku odgovornost za dijete od strane posvojitelja, prestanak ranije postojećeg pravnog odnosa između djeteta i njegovih ili njezinih roditelja, ako posvojenje ima takav učinak u državi stranci gdje je zasnovano. U slučaju gdje posvojenje ima učinak prestanka prethodno postojećeg pravnog odnosa roditelj-dijete, dijete će u državi primateljici, i u bilo kojoj drugoj državi ugovornici u kojoj je posvojenje priznato, imati prava koja su jednaka onima koja proizlaze iz posvojenja u svakoj od tih država.

U slučaju kada se posvojenje provodi nakon prelaska djeteta u državu primateljicu i središnje tijelo te države ocijeni da daljnje povjeravanje djeteta potencijalnim posvojiteljima nije u najboljem interesu djeteta, to središnje tijelo će poduzeti mjere potrebne za zaštitu djeteta, a posebice oduzimanje djeteta, izvršiti pripreme za novo povjeravanje djeteta u cilju posvajanja, zamjensku skrb, organizirati povratak djeteta. Priznanje posvojenja može se u državi ugovornici odbiti samo ako je posvojenje očigledno u suprotnosti s njezinim javnim poretkom, vodeći računa o najboljem interesu djeteta.

Za djecu iz Republike Hrvatske otvara se mogućnost međudržavnog posvojenja kada su za to ispunjeni uvjeti sukladno Konvenciji, Obiteljskom zakonu, Protokolu o postupanju u postupcima posvojenja i Protokolu o postupanju nadležnih tijela u postupcima međudržavnog posvojenja djeteta iz Republike Hrvatske. U slučaju da niti jedan potencijalni posvojitelj u RH nije iskazao interes za posvojenje djeteta u propisanim rokovima, smatra se da postoji potreba poduzimanja radnji za zaštitu prava i dobrobiti djeteta putem međudržavnog posvojenja.

U istraživanju iz 2016. godine koje je provela Adopta, Udruga za potporu posvajanju istaknuto je da bi međudržavno posvojenje moglo unaprijediti efikasnost posvojenja djece s razvojnim i/ili zdravstvenim rizicima. S obzirom na rigidnost stavova prema posvojenju djece s većim tjelesnim ili zdravstvenim poteškoćama, mogući pravac povećavanja prilika djeci za odrastanje u obitelji može biti unapređenje efikasnosti sustava suradnje pri međudržavnom posvojenju u okviru Konvencije o zašiti i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem. Za dodatne informacije možete preuzeti Adoptin Vodič kroz međudržavno posvojenje.

Željko Čižmek, mag. act. soc.