Djeci čiji su roditelji u zatvoru pripadaju jednaka prava kao i drugim skupinama djece, ali se nalaze u nepovoljnijem položaju s obzirom na mogućnost održavanja redovitih obiteljskih odnosa i susreta te su često izložena negativnim posljedicama boravka roditelja u zatvoru poput stigmatizacije, emocionalnih poteškoća, lošijih financijskih mogućnosti. Djeca zatvorenika bivaju na neki način također kažnjena zbog izdržavanja kazne roditelja. Obveza je svih dionika, institucija i društva u cjelini da stvori primjerene uvjete u kojima bi prava djece zatvorenika bila zaštićena i promicana.
Povećana odgovornost društva prema djeci središnja je tema krovnog međunarodnog ugovora koji propisuje prava djece, Konvencije o pravima djeteta koju je RH ratificirala 1990. godine. Osobito je važan članak 3. koji naglašava najbolji interes djeteta kao primarni kriterij postupanja u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela. Države članice, potpisnice Konvencije, obavezuju se da djetetu osiguraju takvu zaštitu i brigu koja je nužna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i obaveze njegovih roditelja, zakonitih skrbnika ili drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete i poduzimaju u tom cilju sve potrebne zakonodavne i administrativne mjere.
Na razini europskog prava vrijedi istaknuti dva dokumenta, Preporuku Odbora ministara državama članicama o Europskim zatvorskim pravilima iz 2006. godine i Preporuke Vijeća Europe o djeci roditelja zatvorenika iz 2018. godine. Europska zatvorska pravila pružaju opće smjernice za humano i transparentno postupanje sa zatvorenicima. Dopuštaju i preporučuju boravak djece s roditeljima u zatvoru uz osiguranje primjerenih uvjeta i stručnog osoblja. Preporuke Vijeća se odnose na policiju, probaciju, tužitelje i suce, zatvorski sustav, sustav socijalne skrbi, zdravstveni sustav, škole, medije i javnost.
U odnosu na nacionalno zakonodavstvo koje se može primijeniti u kontekstu zaštite prava djece čiji su roditelji u zatvoru na prvome mjestu treba izdvojiti Ustav RH koji člancima 62. – 65. osobito štiti obitelj i obiteljske vrijednosti. Vrijedi istaknuti da je obitelj pod osobitom zaštitom države, da su roditelji dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Prava djece su detaljno uređena Obiteljskim zakonom (dalje: ObZ). U odnosu na djecu čiji su roditelji u zatvoru istaknuli bi da dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji te pravo života sa svojim roditeljima, a ako roditelji žive razdvojeno dijete ima pravo na roditeljsku skrb obaju roditelja (čl. 84. st. 2., čl. 84. st. 3. ObZ-a). Roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom (čl. 95. ObZ-a). Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, sporazumno i zajednički ostvarivati roditeljsku skrb (čl. 104. st.1. ObZ-a).
Zatvori su dužni roditeljima zatvorenicima omogućiti susrete i primjereno okruženje za susrete s djecom. U praksi se javljaju poteškoće s ostvarivanjem ovih prava što potvrđuje i novo Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2019. godinu koja ukazuje na pojedinačne prijave zbog kršenja prava na kontakt djeteta s roditeljem na izvršavanju kazne zatvora. Djeca otežano kontaktiraju s roditeljem u zatvoru najčešće zbog roditeljskog sukoba, udaljenosti doma i zatvora, sudske odluke ili zato što je roditelj koji je u zatvoru lišen prava na roditeljsku skrb. Pravo na roditeljsku skrb ne prestaje odlaskom roditelja na izvršenje zatvorske kazne, no zakon propisuje da ukoliko je jedan od roditelja odsutan, kao u slučaju izvršavanja kazne zatvora, drugi roditelj nastavlja samostalno ostvarivati roditeljsku skrb (čl. 105. st. 1. ObZ-a). U slučaju da roditelj s kojim dijete živi sprječava posjete djeteta roditelju u zatvoru te na taj način postupa suprotno djetetovim interesima, Centar za socijalnu skrb može izreći roditelju mjere zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta. (čl. 134., 140., 142. st. 2., 147. st. 1. i 2. ObZ-a).
Za dijete je osobito zahtjevno kada se oba roditelja nalaze na izdržavanju kazne zatvora. U tom slučaju djetetu treba odrediti skrbnika. Sukladno čl. 224. st. 5. Obiteljskog zakona, pod skrbništvo se stavlja dijete čiji su roditelji odsutni ili spriječeni i nisu u mogućnosti brinuti se o djetetu, a ostvarivanje roditeljske skrbi nisu povjerili osobi koja ispunjava uvjete za skrbnika. Dakle, Centar za socijalnu skrb će odrediti skrbnika djetetu ukoliko su to roditelji propustili učiniti. Pri tome nužno je uzeti u obzir mišljenje djeteta i njegov najbolji interes sukladno Konvenciji o pravima djeteta (čl. 3., čl. 12.), Obiteljskom zakonu (čl. 86.) i Zakonu o socijalnoj skrbi (čl. 17. st. 3.).
Specifična je i situacija trudnice odnosno majke s djetetom koje je rođeno za vrijeme izdržavanje kazne zatvora što posebno uređuje članak 111. Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Trudnici i majci s djetetom koje je rodila za vrijeme izdržavanja kazne zatvora osigurava se cjelovita zdravstvena zaštita u svezi s trudnoćom, porođajem i majčinstvom. Trudnicu se šest tjedana prije poroda smješta u odjel za rodilje, a nakon toga u odjel za majku s djetetom, u kojem ostaje do navršene treće godine života djeteta. Nakon navršene treće godine života centar za socijalnu skrb poduzet će potrebne mjere za smještaj djeteta. Opremu za dijete te stručnu skrb i zdravstvenu zaštitu djeteta osigurava kaznionica, odnosno zatvor. Ovlaštena osoba centra za socijalnu skrb obvezna je jedanput u tri mjeseca, a po potrebi i češće posjetiti kaznionicu, odnosno zatvor radi nadzora odnosa majke, te poduzeti odgovarajuće mjere ako je to potrebno.
Zatvorenica trudnica te majka i dijete imaju pravo na tjedne posjete članova obitelji. Pravobraniteljica za djecu u Izvješću za 2019. godinu ističe da je i dalje prisutna nejednakost djece koja se rode neposredno prije upućivanja majke u zatvor jer nemaju mogućnost boraviti s njom. Za slične slučajeve propisana je mogućnost odgode kazne zatvora iz razloga nabrojanih u čl. 54. st. 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora. U odnosu na djecu, odgodu može odobriti sudac izvršenja na molbu osuđenika, opunomoćenika osuđenika ili uz njegovu suglasnost i članova njegove obitelji ako je osuđenik roditelj djeteta mlađeg od godine dana o kojem on skrbi, ako je osuđenica trudna te do poroda ne preostaje više od 6 mjeseci, ako se radi o rizičnoj trudnoći te ukoliko je osuđenik dužan osigurati skrb i odgoj maloljetnih osoba u obitelji. Izvršenje kazne zatvora može se odgoditi najdulje do navršene jedne godine djetetova života, a zbog nužne skrbi o djetetu najdulje do šest mjeseci.
Ako odgoda kazne zatvora nije moguća, djeci preostaje mogućnost posjete i druženja s roditeljem u zatvoru kako je propisano čl. 117. Zakona o izvršavanju kazne zatvora i Pravilnikom o pogodnostima zatvorenika. Zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat. Maloljetna djeca mogu posjećivati roditelja zatvorenika svaki tjedan i blagdanom. Maloljetna djeca do četrnaest godina posjećuju zatvorenika u pratnji odrasle. Kaznionica, odnosno zatvor će u skladu sa svojim mogućnostima posebno opremiti prostore za posjet djece. Jedini zatvor u RH u kojem žene mogu izdržavati kaznu je onaj u Požegi što je zasigurno otegotna okolnost onih obitelji koje žive u udaljenim mjestima. Članovi obitelji, a osobito djeca, ponekad nisu u mogućnosti izdvojiti potrebnu svotu novca za redovita putovanja i susrete s majkom u zatvoru. U tom slučaju, članovi obitelji odnosno dijete mogu se obratiti Centru za socijalnu skrb zahtjevom za jednokratnu novčanu pomoć iz čl. 100. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi.
Pravilnikom o pogodnostima zatvorenika propisuju se uvjeti stjecanja, postupak odobravanja i način korištenja pogodnosti zatvorenika tijekom izvršavanja kazne zatvora. Pogodnosti se sastoje od ublažavanja uvjeta unutar zatvora te češćih dodira s vanjskim svijetom. Člankom 4. Pravilnika propisana su pogodnosti češćih i duljih posjeta obitelji i telefoniranje bez nadzora što može biti značajno za obitelji koje nemaju mogućnosti za redovite posjete. Postavlja se pitanje kada su posjete obitelji odnosno djece pravo, a kada su pogodnosti. Jednostavan odgovor bi bio da to ovisi o razlozima i okolnostima izdržavanja kazne, ali i o obiteljskim prilikama i okolnostima te da bi se svakog zatvorenika trebala napraviti individualna procjena vodeći se pri tome najboljim interesom djeteta.
Izvješće pravobraniteljice za djecu za 2019. godinu naglašava da u zatvorskom sustavu djeca i dalje nisu izjednačena s obzirom na pravni status lišenja slobode njihovih roditelja. Zatvorenici u istražnom zatvoru imaju smanjeni obim posjeta te su i djeca i roditelji uskraćeni u provođenju aktivnosti zatvorskog sustava za unapređivanje roditeljstva. S druge strane, vidljivi su i pozitivni pomaci pri čemu Pravobraniteljica izdvaja unaprjeđenje zaštite prava i interesa djece zatvorenika od strane Uprave za zatvorski sustav i probaciju što se osobito odnosi na uređenje izdvojenih prostora za posjete uređenih tako da potiču odnos i komunikaciju djeteta i roditelja te uvođenje video posjeta. U lipnju svake godine održava se paneuropska kampanja za zaštitu prava djece čiji su roditelji u zatvoru uz slogan: “Not my Crime, Still my Sentence” u kojoj aktivno sudjeluju i predstavnici Republike Hrvatske.
Željko Čižmek, mag. act. soc.
