c S
U središtu

Slučaj “Banksy”

13.10.2020 Odjel za poništaje EUIPO-a je zahtjev za utvrđivanje ništavim figurativnog žiga Europske unije, kojim se štiti grafički prikaz umjetničkog djela u formi murala poznatog pod nazivom “Bacač cvijeća”, našao u cijelosti osnovanim, slijedom čega ga je proglasio ništavim u odnosu na sve proizvode i usluge za koje je registriran.

Uvod 

Dana 14. rujna 2020. godine Odjel za poništaje Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (skr. EUIPO, u daljnjem tekstu: EUIPO) donio je odluku1 o proglašenju ništavim figurativnog žiga Europske unije registriranog 2014. godine pod brojem 012575155. Dolje prikazanim predmetnim žigom registriranim od strane britanskog trgovačkog društva Pest Control Office Limited2 (u daljnjem tekstu: “nositelj žiga”), štiti se grafički prikaz umjetničkog djela u formi murala poznatog pod nazivom “Bacač cvijeća” (engl. “Flower Thrower”). Djelo je naslikao 2005. godine na jednom zidu u Jeruzalemu svjetski priznati bristolski autor nepoznatog identiteta koji se u javnosti predstavlja pod pseudonimom Banksy, a predstavlja zasigurno jedno od najpoznatijih djela ovog umjetnika tzv. “ulične umjetnosti”, poznatog po bogatom opusu socijalno i politički angažiranih murala.

U predmetnom slučaju riječ je, dakle, o figurativnom žigu registriranom u odnosu na sljedeće proizvode i usluge iz dolje navedenih razreda Nicanske klasifikacije proizvoda i usluga: 

  • 2 (Boje, lakovi, glazure; Sredstva za zaštitu od hrđe i propadanja drva; Bojila; Nagrizajuće tvari; Prirodne sirove smole; Metali u obliku folije i praha za slikare, dekoratere, tiskare i umjetnike),
  • 9 (Sunčane naočale; Unaprijed snimljeni diskovi, vrpce i drugi mediji koji sadrže glazbu i drugi materijal povezan s umjetnošću i kulturom mladih; Računalni softver povezan s umjetnošću i kulturom mladih; Računalne igre za zabavu),
  • 16 (Tiskarski proizvodi; Pribor za pisanje; Fotografije; Posteri; Knjige; Matrice za umnožavanje [šablone]; Materijali za umjetnike; Kistovi; Papir; Uređaji za prikazivanje slika; Slike, otisci slika, uokvirene slike; Okviri za slike; Slike [umjetničke]),
  • 18 (Ručne torbe, etuiji, aktovke, lisnice, torbice, vezice, kutije, torbice za ključeve ili navlake za namještaj, svi napravljeni od kože ili umjetne kože; Kovčezi i putne torbe; Torbe, putna prtljaga; Kišobrani),
  • 19 (Građevni materijal; Drveni paneli, prozori, zidovi, podovi, pregradne stijene, vrata; Kameni, betonski ili mramorni kipovi i skulpture; Zidne pločice i podne pločice),
  • 24 (Tkanina i tekstilni proizvodi; Zidne draperije, tapiserije; Prekrivači za krevete i stolove),
  • 25 (Odjeća, obuća, pokrivala za glavu),
  • 27 (Podmetači, otirači i tepisi; Prekrivači za podove; Zidne tapete (netekstilne),
  • 28 (Igre i igračke; Gimnastička i sportska oprema; Ukrasi za božićna drvca),
  • 41 (Usluge obrazovanja i obuke; Razonoda; Kulturne aktivnosti, Usluge umjetničkih izložbi) i
  • 42 (Grafički dizajn; Grafički dizajn; Umjetničke usluge po narudžbi)

Grafički prikaz žiga3:


Okolnosti spora

U ožujku 2019. godine, trgovačko društvo Full Colour Black Limited4 (u svojstvu podnositelja zahtjeva za proglašenje žiga ništavim, u daljnjem tekstu: “podnositelj zahtjeva”) koje stoji iza trgovine raznovrsnih čestitki5, podnijelo je zahtjev za proglašenje ništavim predmetnog figurativnog žiga pozivajući se na pravnu osnovu iz članka 59(1)(b), kao i na osnovu iz članka 59(1)(a) u svezi s člancima 7(1)(b) and 7(1)(c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (u daljnjem tekstu: Uredba o žigu).

Podnositelj zahtjeva tijekom postupka za proglašenje predmetnog žiga ništavim, pozivajući se na gore navedene pravne osnove iz Uredbe o žigu, tvrdio je, između ostalog, da nositelj žiga nije podnio zahtjev za registraciju istog kako bi ostvario pravo koje proizlazi iz žigovne zaštite i ukazao na podrijetlo proizvoda, već samo kako bi izbjegao autorskopravnu zaštitu. Dakle, da je nositelj žiga sporni žig registrirao u zloj vjeri, isključivo s ciljem monopolizacije ove i drugih prikaza Banksyijevih umjetničkih djela na neodređeno vrijeme, a budući da takvu monopolizaciju ne bi ostvario autorskopravnom zaštitom (koja prestaje protekom određenog vremenskog roka). Isto tako da je nositelj žiga ostvario žigovnu zaštitu grafički prikazanog umjetničkog djela kako bi, dakle, izbjegao zaštitu svojih prava prema autorskopravnim propisima, budući da bi potonje od njega zahtijevalo otkrivanje identiteta i gubitak anonimnosti.

Nadalje, podnositelj zahtjeva je tvrdio i to da nositelj žiga nikada nije koristio zaštićeni znak kao žig, čime bi se ispunila njegova funkcija i ukazalo na podrijetlo određenog proizvoda ili usluge, već da ga je sam Banksy samo reproducirao kao umjetničko djelo. Isto tako, podnositelj zahtjeva je u postupku za proglašenje žiga ništavim tvrdio kako je predmetni žig koji predstavlja prikaz umjetničkog djela u formi murala koji se nalazi na javnom mjestu, kao takav bivao dostupan za fotografiranje širokoj javnosti čime je zapravo uz odobrenje nositelja žiga postao predmet masovne reprodukcije i distribucije. Uz navedeno, kako je i sam Banksy prikaz žiga u visokoj rezoluciji činio javno dostupnim za slobodno preuzimanje na internetu, a što zapravo dokazuje da nositelj žiga nikad nije namjeravao sporni žig koristiti kao žig u smislu kako je to predviđeno pozitivnim zakonskim propisima.

S druge strane, protiveći se navodima podnositelja zahtjeva za proglašenje žiga ništavim, nositelj žiga je argumentirao kako podnositelj zahtjeva nije uspio dokazati tvrdnje o postojanju  zle vjere prilikom registracije spornog žiga. Isto tako je i odbacio tvrdnje podnositelja zahtjeva o tome da je Banksy na bio koji način široj javnosti dopustio korištenje svog žiga, kao i tvrdnje da je nositelj žiga sporni žig registrirao s namjerom ishođenja naknadne registracije istog žiga na području Sjedinjenim Američkih Država.

Ispitujući navode obiju stranaka ovog postupka, Odjel za poništaje EUIPO-a je donio odluku u korist podnositelja zahtjeva i proglasio predmetni žig ništavim pozivajući se na pravnu osnovu iz članka 59(1)(b), obrazlažući kako nositelj žiga  nikada nije imao namjeru koristiti sporni žig kao zaštitni znak u odnosu na spornu robu i usluge u vrijeme podnošenja prijave žiga. Budući da je utvrdio postojanje zle vjere i osnovanost zahtjeva temeljenu na ovoj osnovi, Odjel za poništaje EUIPO-a nije ispitivao utemeljenost zahtjeva, argumente niti dokaze podnesene u vezi s drugim istaknutim pravnim osnovama iz  članka 59(1)(a) u svezi s člancima 7(1)(b) and 7(1)(c), na koje se podnositelj zahtjeva također poziva, stoga što ispitivanje osnovanosti zahtjeva u tom dijelu ne bi imalo utjecaja na ishod predmetnog postupka.

“Zla vjera”

Prema članku 59(1)(b) Uredbe o žigu, žig Europske unije proglašava se ništavim, između ostalog, na zahtjev podnesen EUIPO-u kad je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri podnoseći prijavu žiga.

Odjel za poništaje EUIPO-a u obrazloženju svoje odluke ističe kako ne postoji precizna pravna definicija pojma “zle vjere”, slijedom čega je ista podložna različitim tumačenjima, međutim, kako se radi o autonomnom institutu prava Europske unije, kojemu se mora dati jedinstveno tumačenje (prema presudi donesenoj 27. lipnja 2013. u predmetu Malaysia Dairy Industries Pte. Ltd v Ankenævnet for Patenter og Varemærker, br. C-320/12, EU:C:2013:435).  Sukladno tome, Odjel za poništaje EUIPO-a donoseći predmetnu odluku pozvao na već izražena pravna stajališta iz pojedinih prethodnih odluka donesenih od strane Suda Europske unije.

Prema stajalištu Suda izraženom u  presudi od 12. rujna 2019. donesenoj u predmetu Koton Magazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret AŞ protiv EUIPO-a, br. C-104/18 P,  oznake: ECLI: ECLI:EU:C:2019:724) određivanje značenja i dosega pojma “zle vjere” mora se utvrditi u skladu s njegovim uobičajenim smislom u svakodnevnom jeziku, vodeći pritom računa o kontekstu u kojem se taj pojam koristi i ciljevima koji se žele postići Uredbom o žigu. Iako, u skladu sa svojim uobičajenim smislom u svakodnevnom jeziku, pojam „zla vjera” pretpostavlja postojanje nepoštenog stanja duha ili namjere, taj se pojam osim toga mora tumačiti u kontekstu žigovnog prava, koje se primjenjuje u trgovačkom prometu.

U tom smislu o postojanju “zle vjere” u konkretnom slučaju se može govoriti kada iz relevantnih i usklađenih indicija proizlazi da je nositelj žiga Europske unije podnio prijavu za registraciju tog žiga ne s ciljem poštenog sudjelovanja u tržišnom natjecanju nego s namjerom nanošenja štete na način koji nije u skladu s poštenom praksom, interesima trećih osoba ili s namjerom ostvarivanja, ne imajući pritom u vidu nijednu konkretnu treću osobu, isključivog prava u svrhe koje se ne odnose na funkcije žiga, točnije na glavnu funkciju označavanja.

Nadalje, postojanje “zle vjere” u konkretnom slučaju se procjenjuje uzimajući u obzir subjektivni kriterij i prijaviteljeve namjere u trenutku podnošenja prijave žiga, a  kako Odjel za poništaje EUIPO-a u obrazloženju svoje odluke navodi, teret njezina dokazivanja leži na podnositelju zahtjeva za proglašenje žiga ništavim, budući da se dobra vjera se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno. Namjera podnositelja prijave za registraciju žiga subjektivan je element koji nadležna upravna i sudska tijela ipak moraju objektivno odrediti. Stoga svaki navod o postojanju zle vjere treba ocjenjivati sveobuhvatno, uzimajući u obzir sve relevantne činjenične okolnosti predmetnog slučaja.

Procijenjujući postojanje “zle vjere” u konkretnom slučaju, EUIPO se pozvao na i pravno stajalište izraženo u presudi Suda od 11. lipnja 2009. donesenoj u predmetu Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli AG protiv Franz Hauswirth GmbH, br. C-529/07, oznake ECLI: ECLI:EU:C:2009:361iz kojeg proizlazi da utvrđivanje je li nositelj žiga postupao u zloj vjeri prilikom podnošenja prijave žiga, mora biti predmet opće procjene, uzimajući u obzir sve čimbenike koji su relevantni za određeni slučaj.

Usto, obrazlažući svoje stajalište o osnovanosti tvrdnji podnositelja zahtjeva o postojanju “zle vjere”, Odjel za poništaje EUIPO-a je ukazao i na mišljenje  nezavisne odvjetnice E. Sharpston6 od 12. ožujka 2009. izraženo u navedenom predmetu u kojem stoji sljedeće: “Kako bi se utvrdilo postojanje zle vjere, na prvom mjestu mora postojati neka radnja nositelja žiga  koja nedvojbeno odražava nepoštene namjere, objektivni standard prema kojem se takva radnja može mjeriti i naknadno kvalificirati kao postupanje u zloj vjeri. Zla vjera postoji kada ponašanje prijavitelja žiga Europske unije odstupa od prihvaćenih načela etičkog ponašanja ili poštene trgovačke i poslovne prakse, koje se mogu utvrditi procjenom objektivnih činjenica svakog slučaja nasuprot standardima…”

Pozivajući se na gore navedena pravna stajališta izražena u prethodnim odlukama Suda, EUIPO je u konkretnom slučaju uzeo u obzir sve relevantne okolnosti kako bi došao do zaključka o osnovanosti argumenata o postojanju “zle vjere” na strani nositelja žiga, kako ih je podnositelj zahtjeva za proglašenje ništavim žiga u predmetnom postupku iznio.

Osobito nepovoljnom, za nositelja žiga, EUIPO ocijenjuje činjenicu da je nositelj žiga nakon što je podnositelj zahtjeva podnio zahtjev za proglašenje žiga ništavim (u listopadu 2019. godine), pokrenuo internetsku stranicu za elektroničku trgovinu pod nazivom "Gross Domestic Product"7 za prodaju proizvoda označenih spornim žigom. Naime, Odjel za poništaje EUIPO-a je taj potez otvaranja internetske trgovine nositelja žiga ocijenio ponašanjem koje je „u suprotnosti s poštenom praksom“, navodeći između ostalog da „uporaba žiga koja je izvršena tek nakon pokretanja ovog postupka se ocjenjuje kao uporaba koja ima za cilj zaobilaženje zahtjeva koji proizlaze iz žigovnih propisa, pa stoga nije postojala namjera istinske uporabe žiga kao zaštitnog znaka...” Nadalje, prema navodima iz obrazloženja odluke “Banksy je pokušavao upotrijebiti zaštićeni žig samo kako bi pokazao da ga je namjeravao upotrijebiti, ali njegove su riječi i riječi njegovog pravnog zastupnika nažalost potkopale taj napor."

Slijedom svega navedenog, EUIPO je zaključio da “zla vjera” postoji ukoliko se dokaže da nositelj žiga nikada nije imao namjeru koristiti sporni žig ili ako je namjera u podnošenju njegove prijave bila stjecanje isključivih prava u svrhu koja nije u okviru funkcija žiga. Stoga je EUIPO još jednom naglasio u svojoj odluci kako je opisano postupanje nositelja žiga u suprotnosti s poštenom trgovačkom praksom, budući da isti nije namjeravao koristiti sporni žig  kao zaštitni znak u skladu sa svojom funkcijom te da je prijava za registraciju spornog žiga podnesena u zloj vjeri.

Anonimnost autora kao kamen spoticanja pri ostvarivanju pravne zaštite na djelima koja su predmet zaštite

Odjel za poništaje EUIPO-a obrazlažući svoju odluku osvrnuo se i na činjenicu Banksyijeve anonimnosti te jasno dao do znanja da je ta, jedna od njegovih najistaknutijih karakteristika, imala negativan utjecaj na njegovu pravnu poziciju u ovom slučaju. Naime, kako se u odluci navodi “Banksy je odlučio ostati anoniman i većinom slikati grafite na tuđoj imovini bez njihovog dopuštenja, umjesto da ih slika na platnima ili vlastitom posjeduMora se istaknuti da  još jedan čimbenik vrijedan razmatranja je taj da se Banksy ne može se identificirati kao nedvojbeni  vlasnik takvih djela jer je njegov identitet skriven; nadalje se ne može bez sumnje utvrditi da umjetnik posjeduje autorska prava na grafit. Osporeni žig je registriran kako bi Banksy stekao zakonska prava nad predmetom žiga budući da se nije mogao osloniti na autorska prava, međutim to nije funkcija žiga. Stoga se prijava žiga ne može koristiti za ostvarivanje tih prava koja možda ne postoje ili barem ne moraju postojati za osobu koja tvrdi da ih posjeduje. "

Autorsko pravo

Što se tiče pitanja autorskog prava u svezi s predmetnim slučajem, treba naglasiti kako Odjel za poništaje EUIPO-a u ovom slučaju nije razmatrao pitanje autorskih prava na predmetu spornog žiga, međutim u svom obrazloženju predmetne odluke osvrnuo se i na taj aspekt.

Naime, prema zakonskoj definiciji, autorsko pravo je pravo autora u pogledu njegovog autorskog djela, kao originalnog, intelektualnog ostvarenja iz književnog, umjetničkog i znanstvenog područja, koje ima individualni karakter i koje je na neki način izraženo, a koje svom nositelju daje isključivo pravo korištenja njegova djela, a drugima mogućnost dopustiti ili zabraniti isto.

Predmetno umjetničko djelo Banksyija bi, pod uvjetom ispunjavanja propisanih kriterija originalnosti i individualnog karaktera, vjerojatno bilo pogodno za autorskopravnu zaštitu. Autorskopravna metoda zaštite za ovakva djela je zapravo i uobičajena (umjetnička djela je načelno ne štite žigovima), no s obzirom na vremensko ograničenje trajanja autorskih prava na autorskim djelima u razdoblju za života autora i 70 godina nakon njegove smrti, autori umjetničkih djela nerijetko pribjegavaju i žigovnoj zaštiti budući da ona pruža praktički vremenski neograničenu zaštitu, budući da se žig kao takav može neograničeno obnavljati.

U svakom slučaju, autorskopravna zaštita grafičkog prikaza umjetničkog djela u konkretnom slučaju, osim što bi bila povezana s brojim pravnim izazovima, značila bi za Banksyija gubitak anonimnosti, što bi svakako umanjilo njegov umjetnički integritet.

Nadalje, Odjel za poništaje EUIPO-a se u obrazloženju svoje odluke dotakao i aspekta odnosa prava intelektualnog vlasništva i stvarnog prava. Naime, kako je opće poznato, grafiti kao izražaji tzv. “ulične umjetnosti” u pravilu se postavljaju na javnim mjestima ili na dijelovima nekretnina u privatnom vlasništvu osoba različitih od osobe autora. EUIPO navedenu okolnost ocijenjuje negativnom za autora, kao (pretpostavljenog) nositelja autorskog prava na predmetnom djelu. Štoviše i u konkretnom slučaju radi se o tome da je umjetničko djelo - mural “Bacač cvijeća” koje je predmetom osporavanog žiga postavljen na zid sa strane jedne garaže uz cestu u  Jeruzalemu. Sukladno navedenom, u svojoj odluci Odjel za poništaje EUIPO-a iznio je komentar kako ulični grafiti, koji se ne izvode uz izričito dopuštenje vlasnika nekretnine na kojoj su postavljeni, zapravo nastaju protupravno slijedom čega nisu podobni biti objektom autorskopravne zaštite.

Umjesto zaključka

U svjetlu gore navedenog, Odjel za poništaje EUIPO-a je zahtjev za utvrđivanje predmetnog žiga ništavim našao u cijelosti osnovanim, slijedom čega je isti proglasio ništavim u odnosu na sve proizvode i usluge za koje je registriran. Uzevši u obzir sve relevantne okolnosti predmetnog slučaja, ali i javno iznesene stavove nositelja žiga, kao i njegovo ponašanje nakon pokretanja predmetnog postupka za proglašenje žiga ništavim, EUIPO je ocijenio osnovanim tvrdnje podnositelja zahtjeva o postojanju “zle vjere” nositelja žiga, a slijedom čega druge osnove iz Uredbe o žigu na koje se podnositelj zahtjeva u svom zahtjevu za proglašenje žiga ništavim pozvao, nije niti ispitivao, budući da to ne bi rezultiralo drugačijom odlukom. U konkretnom slučaju, EUIPO je istaknuo važnost nositelja žigova dosljedno izvršavati svoja prava koja proizlaze iz žigovne zaštite vlastitih žigova, ne dopuštajući trećima da ih slobodno koriste, budući da tako riskiraju gubitak prava na njima.

Što se tiče ovog svjetski poznatog i u svom umjetničkom stvaralaštvu jedinstvenog umjetnika Banksyja, u budućnosti ostaje za vidjeti hoće li predmetna odluka Odjela za poništaje EUIPO-a pokrenuti lavinu i izazvati domino učinak na sva njegova druga umjetnička djela zaštićena figurativnim žigovima Europske unije i tako dovesti u pitanje čitavi portfelj djela u odnosu na koja društvo Pest Control Office Limited  polaže prava kao nositelj žigova, u ime samog Banksyija.

Maja Bilić Paulić, mag. iur.

_____________________________________

^ 1 Tekst odluke Odjela za poništaje EUIPO-a br. C406A dostupan je na engleskom jeziku na poveznici

^ 2 Trgovačko društvo Pest Control Office Limited, s registriranim sjedištem na adresi International House 2-4 Maddox Street, London W1S 1QP, Ujedinjeno Kraljevstvo upravlja portfeljem  Banksyijevog stvaralaštva u njegovo ime. Pristup službenoj internetskoj stranici društva moguć je putem sljedeće poveznice: https://pestcontroloffice.com/.

^ 3 Grafički prikaz žiga preuzet je iz EUIPO-ve baze podataka eSearch plus, dostupne na sljedećoj poveznici: https://euipo.europa.eu/eSearch/#details/trademarks/012575155)

^ 4 Trgovačko društvo Full Colour Black Limited ima registrirano sjedište na adresi Bambridge Accountants, 44 Maiden Lane, Covent Garden, London WC2E 7LN, United Kingdom. Pristup službenoj internetskoj stranici društva moguć je putem sljedeće poveznice:https://www.fullcolourblack.com/

^ 5 Prema podacima s njegove službene internetske stranice, Podnositelj zahtjeva, između ostalog, stavlja na tržište čestitke koje prikazuju razna djela tzv. “ulične umjetnosti”, pa tako za cijenu od 2.99 funti nudi na tržištu čestitku koja prikazuje upravo Banksyijev mural “Bacač cvijeća” i to pod nazivom “FLOWER BOMBER”

^ 6 Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice E. Sharpston u predmetu Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli (Goldhase, br. C-529/07, oznake EU:C:2009:148)

^ 7 Pristup navedenoj internetskoj trgovini naziva “Gross Domestic Product” moguć je putem sljedeće poveznice: https://shop.grossdomesticproduct.com/