Institut plaćenog dopusta uređuje pravo radnika na dopust u određenim slučajevima koji su propisani člankom 86. Zakona o radu (NN 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu ZOR). Radi se o institutu radnog prava koji ne predstavlja odsutnost radi bolovanja i/ili godišnjeg odmora, nego situaciju u kojoj poslodavac, radi određenih okolnosti koje su propisane ZOR-om, odobrava nedolazak radnika u određenom razdoblju na posao odnosno radno mjesto tj. oslobađa ga od obveze rada, iako mu priznaje i isplaćuje naknadu plaće za to isto razdoblje. Tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe, a osobito u vezi sa;
Radnik ima pravo na dopust iz stavka 1. ovoga članka u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, ako to nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Nadalje, prema članku 86. ZOR-a, radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Za stjecanje prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, razdoblja plaćenog dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu. Radnik po osnovi darivanja krvi, ostvaruje pravo na jedan plaćeni slobodan dan, koji koristi na dan darivanja krvi, osim ako kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
U odnosu na ranije uređenje prava radnika po osnovi dobrovoljnog darivanja krvi na jedan plaćeni slobodni dan (dan plaćenog dopusta), novost u odredbama ZOR-a očituje se u tome što su radnici ranije ostvarivali pravo na jedan slobodan dan po osnovi dobrovoljnog darivanja krvi, u tijeku kalendarske godine sukladno radnim obvezama odnosno kada bi zatražili i dobili odobrenje poslodavca a neovisno o danu kada su faktički darivali krv. Prema tekstu odredbe st. 6. članka 86. ZOR-a uređeno je da sada radnici – dobrovoljni darivatelji krvi svoje pravo na jedan dan plaćenog dopusta ostvaruju upravo na dan darivanja krvi. Time su se možebitne sporne situacije kao i naknadne nesuglasice oko odobravanja slobodnog dana u potpunosti otklonile jer se pravo čiji se nastanak veže uz određeni događaj (u ovom slučaju – darivanje krvi), ostvaruje istovremeno kada i nastaje pa su se time moguća neodobravanja dana plaćenog dopusta izbjegla.
Temeljne odredbe o pravu na neplaćeni dopust propisane su odredbom članka 87. ZOR-a, koja propisuje mogućnost da poslodavac radniku na njegov zahtjev odobri neplaćeni dopust za koje vrijeme prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno. Iz ove odredbe proizlazi kako ZOR ne jamči radnicima pravo na neplaćeni dopust. Važno je naglasiti da se tu radi o mogućnosti koju radnik može koristiti samo ukoliko poslodavac to odobri. Za razliku od instituta plaćenog dopusta ZOR-om nisu propisani razlozi radi kojih se može odobriti neplaćeni dopust, kao što nisu propisana niti vremenska ograničenja trajanja, pa neplaćeni dopust može trajati onoliko koliko se radnik i poslodavac zapravo dogovore. Isto tako neplaćeni dopust nije pravo radnika koje poslodavac mora dati, već sam poslodavac odlučuje hoće li neplaćeni dopust odobriti ili ne. Iznimku pronalazimo u Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14., 59/17., 37/20.) kojim se propisuje pravo mirovanja radnog odnosa do treće godine djetetova života prema, kada su poslodavci obvezni odobriti neplaćeni dopust.
ZOR ne jamči radnicima pravo na neplaćeni dopust. Bitno je naglasiti da je to mogućnost koju radnik može koristiti samo ako poslodavac to odobri odnosno poslodavcu pripada diskrecijsko pravo hoće li ili neće radniku odobriti neplaćeni dopust. ZOR također ne uređuje ni način podnošenja kao ni odobravanja zahtjeva za neplaćeni dopust no ispravno bi bilo da radnik podnese zahtjev poslodavcu za neplaćeni dopust u pisanom obliku, iako, u posebnim slučajevima taj zahtjev radnik može izjaviti i usmenim putem. Odluku o odobravanju ili neodobravanju zahtjeva radnika za neplaćenim dopustom poslodavac donosi pisanim putem. Ako poslodavac odlukom odobri radniku traženi neplaćeni dopust potrebno je:
Za vrijeme korištenja prava na neplaćeni dopust radniku se ne prekida radni odnos, već prava i obveze iz radnog odnosa miruju, ako zakonom nije drukčije određeno. To konkretno znači da se sadržaj radnog odnosa faktično ne ostvaruje, odnosno da se za vrijeme trajanja mirovanja radnog odnosa ne mogu stjecati prava niti nastati obveze iz radnog odnosa. Međutim, mirovanje radnog odnosa uključuje zadržavanje postojećih prava i obveza iz vremena koja su prethodila mirovanju te nastavak ostvarenja prava i obveza iz radnog odnosa nakon isteka mirovanja.
Primjer neplaćenog dopusta uz odjavu radnika s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja
Kao što je ranije navedeno, neplaćeni dopust predstavlja mogućnost oko koje poslodavac i radnik moraju postići sporazum, odnosno bez suglasnosti poslodavca i radnika nema neplaćenog dopusta. Radnik za vrijeme ove varijante neplaćenog dopusta uz odjavu s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja:
Slijedom toga, poslodavac u skladu s odredbom čl. 87. st.2. ZOR-a ima obvezu odjaviti radnika s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, odnosno staž osiguranja ne uračunava se u mirovinski staž, no ne dolazi do prestanka radnog odnosa kod navedenog poslodavca, jer je ugovor o radu i dalje je na snazi. Kako odobravanjem neplaćenog dopusta radni odnos nije prestao, poslodavac nakon isteka toga dopusta ima obvezu radnika ponovno primiti na rad pod istim uvjetima te ga ponovno prijaviti na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nakon što završi vrijeme neplaćenog dopusta koje je unaprijed definirano u Odluci o neplaćenom dopustu gdje mora biti jasno vidljiv dan vraćanja radnika na posao, radnik je u obvezi da se javi poslodavcu i da se toga dana vrati na radno mjesto. Od toga dana poslodavac ga ponovno prijavljuje na obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a uspostavljaju se prava i obveze iz radnog odnosa.
Prema propisima koji uređuju mirovinsko osiguranje osobe kojima je prestalo obvezno mirovinsko osiguranje mogu se osigurati na produženo osiguranje, pod uvjetima da poštuju rokove i postupak propisan normama navedenih propisa. To može učiniti i radnik dok koristi neplaćeni dopust. Naime, člankom 18. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19.) propisano je da se osoba kojoj je prestalo obvezno mirovinsko osiguranje može osigurati na produženo osiguranje za vrijeme neplaćenog dopusta, a člankom 10. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13., 137/13., 98/19.) propisano je kada se može steći status osigurane osobe člana obitelji osiguranika, kao nositelja obveznoga zdravstvenog osiguranja (npr. supružnik, bračni i izvanbračni, sukladno propisima o obiteljskim odnosima). Isto tako, prema poreznim propisima radnik može plaćati doprinose za zdravstveno osiguranje kao osoba koja plaća sama za sebe sukladno obvezi doprinosa za osiguranika po osnovi produženog mirovinskog osiguranja. Ako radnik za vrijeme trajanja neplaćenog dopusta sam ne uplaćuje doprinose za osiguranje, u varijanti kada ga je poslodavac odjavio iz mirovinskog sustava, vrijeme trajanja neplaćenog dopusta ne uračunava se u staž osiguranja kao mirovinski staž.
Primjer odluke o odobrenju zahtjeva za neplaćeni dopust (uz odjavu s osiguranja)
Primjer neplaćenog dopusta bez odjave sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja
Unatoč tome što ZOR ne propisuje mogućnost korištenja neplaćenog dopusta bez odjave radnika sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, u praksi je vrlo česti slučaj da poslodavci odobravaju radnicima korištenje instituta neplaćenog dopusta, a da ga pritom ne odjavi sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. U tom slučaju poslodavac za istog plaća doprinose na najnižu propisanu osnovicu i ne isplaćuje plaću, što je predviđeno odredbama Pravilnika o doprinosima (NN 2/09 – 01/19). Kod korištenja neplaćenog dopusta, kada poslodavac ne odjavljuje radnika sa obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, sukladno odredbama Pravilnika o doprinosima, poslodavac obračunava obvezne doprinose iz i na plaću na iznos najniže osnovice za obračun doprinosa. Člankom 11. stavkom 1. Pravilnika o doprinosima propisana je primjena najniže mjesečne osnovice, sukladno članku 200. stavku 1. Zakona o doprinosima (NN 84/08 - 106/18), za obračun doprinosa za razdoblje osiguranja u slučajevima kada poslodavac radniku ne isplaćuje plaću za vrijeme u kojem radnik koristi institut neplaćenog dopusta, a sukladno propisima o radu za to vrijeme radni odnos nije prekinut. Poslodavac koji ne isplaćuje plaću za vrijeme kada radnik koristi neplaćeni dopust a istovremeno nije došlo do prestanka ugovora o radu, može radniku obračunati doprinose za cijelo razdoblje korištenja neplaćenog dopusta primjenom najniže mjesečne osnovice za obračun doprinosa. Najniža mjesečna osnovici za obračun doprinosa u 2020. godini iznosi 3.321,96 kn.
Primjer odluke o odobrenju zahtjeva za neplaćeni dopust (bez odjave s osiguranja)
U vezi problematike plaćanja doprinosa poslodavca za vrijeme trajanja neplaćenog dopusta radnika te mogućih prekršajnih kazni zbog neprijavljivanja promjena u tijeku osiguranja, odjave ili prijave osiguranja svoje tumačenje je dana 26.07.2018, dala i Porezna uprava u mišljenju (Broj klase: 410-01/18-01/1731, Urudžbeni broj: 513-07-21-01/18-2) gdje navodi sljedeće: „Sukladno članku 87. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14., 127/17.) propisano je da poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Za vrijeme neplaćenoga dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno. Zakonom o radu nisu propisani razlozi radi kojih se može odobriti neplaćeni dopust, niti su propisane mogućnosti korištenja i ograničenja trajanja neplaćenog dopusta. Člankom 11. stavkom 1. Pravilnika o doprinosima (Nar. nov., br. 2/09.-128/17.) propisana je primjena najniže mjesečne osnovice, sukladno članku 200. stavku 1. Zakona o doprinosima (Nar. nov., br. 84/08.-115/16.), za obračun doprinosa za razdoblje osiguranja u slučajevima kada poslodavac radniku ne isplati plaću za vrijeme u kojem radnik koristi neplaćeni dopust, sukladno propisima o radu, a za to vrijeme radni odnos nije prekinut. Sukladno navedenim propisima, poslodavac koji ne isplaćuje plaću za vrijeme kada radnik koristi neplaćeni dopust niti je došlo do prestanka ugovora o radu, poslodavac može radniku obračunati doprinose za to razdoblje primjenom najniže mjesečne osnovice.“
Zaključno, tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na plaćeni dopust, odnosno oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće u ukupnom trajanju od najmanje sedam radnih dana za važne osobne potrebe, a osobito u vezi sa sklapanjem braka, rođenjem djeteta, težom bolešću ili smrću člana uže obitelji. ZOR-om ostavljena je mogućnost da radnik može imati pravo na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, osim ako to nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. S druge strane, kad je neplaćeni dopust u pitanju poslodavac radniku na njegov zahtjev može ali i ne mora odobriti neplaćeni dopust za koje vrijeme prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno. Za neplaćeni dopust mora postojati dogovor, odnosno pisani sporazum poslodavca i radnika. Poslodavac ne može samoinicijativno poslati radnika na neplaćeni dopust, već mora postojati obostrana suglasnost. Neplaćeni dopust sporazumom se može definirati u varijanti sa ili bez odjave radnika s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. U varijanti neplaćenog dopusta uz odjavu s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja radnik ne ostvaruje pravo na plaću ili naknadu plaće i ne ostvaruje pravo iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. U praksi je vrlo česti slučaj da poslodavci odobravaju radnicima korištenje instituta neplaćenog dopusta, a da ih pritom ne odjave sa zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. U tom slučaju poslodavac za istog plaća doprinose na najnižu propisanu osnovicu i ne isplaćuje plaću, što je predviđeno odredbama Pravilnika o doprinosima. Nakon što istekne vrijeme neplaćenog dopusta koje se unaprijed definira u Odluci o neplaćenom dopustu radnik je u obvezi da se javi poslodavcu i vrati na radno mjesto. Poslodavac od toga dana radnika ponovno prijavljuje na obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje (u varijanti gdje je prethodno izvršio odjavu sa istih), te se uspostavljaju prava i obveze iz radnog odnosa.
Ivan Vidas, struč. spec. oec.
