S obzirom na to da je uslijed zdravstvenih okolnosti došlo do smanjenja gospodarske aktivnosti koja posljedično dovodi do gubitka radnih mjesta, te do smanjenja kupovne moći građana za podmirenje tekućih obveza, radi zaštite materijalne egzistencije građana kao i gospodarske aktivnosti nužno je bilo poduzeti zakonske intervencije u Ovršnom zakonu ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17). Stoga je Vlada Republike Hrvatske uputila u hitnu zakonsku proceduru Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, a koje bi trebale stupiti na snagu 1. prosinca 2020. godine. Sukladno tome, u nastavku teksta osvrnut ćemo se na najznačajnije promjene u tom segmentu.
Po novim izmjenama Ovršnog zakona, ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine neće se provoditi u razdoblju od 1. studenoga do 1. travnja prema fizičkoj osobi koja ne obavlja određenu upisanu djelatnost, te fizičkoj osobi koja obavlja određenu upisanu djelatnost, ako se ovrha ne provodi u vezi s tom djelatnošću kao pravilo, a ne iznimka.
U pogledu posebnih uvjeta za određivanje ovrhe na nekretnini, povećat će se iznos glavnice za koju se ovrha na nekretnini ne može pokrenuti sa 20.000,00 na 40.000,00 kn.
Naime, sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 40.000,00 kn, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Isto tako, ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 40.000,00 kn, sud će moći odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.
Poboljšat će se pravila vezano za dostavu u postupku ovrhe, te će po novim zakonskim odredbama, u slučaju dva neuspješna pokušaja dostave, dostava se vršiti putem e- oglasne ploče uz obavezno slanje obavijesti dužnika u poštanski sandučić i osobni korisnički pretinac e- Građani.
Prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnosit će se u elektroničkom obliku nadležnom sudu. Također, ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave pokretat će se podnošenjem elektroničkog prijedloga na propisanom obrascu putem informacijskog sustava javnom bilježniku, a Hrvatska javnobilježnička komora će prijedloge dodjeljivati javnim bilježnicima kao povjerenicima suda ravnomjerno prema abecednom redu njihovih prezimena. Iznimno, fizička osoba će prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave moći fizički dostaviti na propisanom obrascu Fini, a koja će potom taj prijedlog elektroničkim putem u strojno čitljivom obliku proslijediti javnom bilježniku.
Propisane obrasce, način elektroničke komunikacije između sudionika u postupku, te način dodjele predmeta u rad javnom bilježniku naknadno će biti propisani odgovarajućim Pravilnikom.
Intencija zakonodavca za uvođenjem elektroničke komunikacije i elektroničkih obrazaca u ovršnom postupku je u svrhu povećanja modernizacije i jednostavnosti vođenja postupka, te transparentnosti za sve stranke i sudionike tog postupka. No, pri tome se zaboravlja na sve one građane a kojih nije mali broj, posebno građane starije životne dobi koji nisu informatički educirani, niti imaju dostupne informatičke alate za ostvarenje pristupa elektroničkom načinu komunikacije i posredno time mogućnosti zaštite svojih zakonskih prava.
Propisuje se način postupanja javnog bilježnika u ovršnom postupku, prema kojemu će javni bilježnik nakon što zaprimi prijedlog za ovrhu obavijestiti ovršenika i pozvati ga da svoju obvezu ispuni, jer će u protivnom protiv ovršenika donijeti rješenje o ovrsi.
Ako javni bilježnik ocijeni da je prijedlog za ovrhu dopušten i uredan poslati će prijedlog za ovrhu ovršeniku, te ga obavijestiti da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju. U obavijesti javni bilježnik će:
Ako nakon otpreme obavijesti, ovrhovoditelj u roku od 15 dana ne povuče prijedlog za ovrhu, tada će javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i dostaviti ga strankama.
U slučaju ako javni bilježnik ocijeni da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije dopušten ili uredan, proslijediti će predmet nadležnom sudu radi donošenja odluke. Također, ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe sa prebivalištem ili sjedištem izvan Republike Hrvatske, tada će se smatrati da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, te neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu radi donošenja odluke.
Ako nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj u cijelosti ili djelomično povuče prijedlog za ovrhu, javni bilježnik će rješenjem obustaviti ovrhu. Isto tako, javni bilježnik rješenjem će obustaviti ovrhu i ako tijekom postupka utvrdi da je ovršenik umro prije pokretanja postupka ili da je ovršenik koji je pravna osoba prestao postojati. U slučaju da stranka podnese žalbu protiv rješenja, tada će javni bilježnik proslijediti spis nadležnom sudu radi provedbe postupka u povodu žalbe.
Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku. Na taj način se nastoji potaknuti ovrhovoditelja na aktivno sudjelovanje u ovršnom postupku radi ostvarenja tražbine jer svaka neaktivnost bespotrebno povećava visinu duga budući da kamate teku, a ne poduzimaju se odgovarajuće radnje radi ostvarenja tražbine. U praksi se pokazalo da u većini slučajeva ovrhovoditelji ne pokazuju interes za nastavkom ovršnog postupka jer ne stavljaju konkretne prijedloge, odnosno ne traže od suda poduzimanje konkretne procesne radnje sukladno odredbama Ovršnog zakona, nego samo požuruju postupanje. Takvo postupanje za posljedicu ima spor i neefikasan ovršni postupak, te istovremeno zatrpava sud velikom količinom neriješenih predmeta. Stoga se novim izmjenama Ovršnog zakona nastoji učiniti distinkcija između onih postupaka gdje ovrhovoditelji imaju interes provesti ovrhu od onih drugih postupaka gdje samo formalno iskazuju svoju želju za nastavkom postupka bez predlaganja konkretnih ovršnih radnji. U tom pogledu dio ovršnih postupaka obustaviti će se kako bi se sudovi mogli u potpunosti posvetiti onim ovršnim predmetima u kojima ovrhovoditelj ima interes da se ovrha zaista i provede.
Proširit će se opseg primanja koja su izuzeta od ovrhe, te će stoga od ovrhe biti izuzeta sljedeća primanja: prigodne nagrade (božićnica, uskrsnica, regres), novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika,novčane nagrade za radne rezultate i drugi oblici dodatnog nagrađivanja radnika, nagrade radnicima za navršene godine radnog staža do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima, novčana naknada žrtvama kaznenih djela, sredstva uplaćena namjenski dodjelom bespovratnih sredstava, odnosno potpore ili financijskih instrumenata u svrhu provedbe projekata, koji se financiraju iz nacionalnih sredstava i/ili proračuna Europske unije i sredstva na računu predstavnika nacionalnih manjina koja se koriste za ostvarivanje manjinskih prava.
Jedna od novina je i da će se ovrha moći odgoditi do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje do 30 dana, ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač, te je ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi. Za takvu zakonsko odredbu povod je bila Presuda Suda Europske Unije C-407/18 od 26. lipnja 2019. u predmetu Kuhar v. Addiko Bank d.d. koja glasi da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
Unatoč, određenim poboljšanjima u segmentu ovrha, i dalje se ne može reći da će to riješiti problem ovršenih građana kojima ovrha uvelike otežava egzistenciju. Naime, potrebno je nakon nekoliko godina konačno izvršiti cjelovitu reformu ovršnog zakonodavstva, kako bi se postigao pravedniji i učinkovitiji sustav. Učestale su situacije u praksi u kojima građani zbog nekoliko lipa ili kuna se ovršuju te se zbog velikih javnobilježničkih, a posebice odvjetničkih troškova dovode u začarani krug ovršnog postupka. Trošak ovrhe ne bi trebao sprječavati ovršenika u njegovoj namjeri za brže podmirenje dugovanja, a što za sada još uvijek nije slučaj. Uspješnija i jeftinija ovrha zasigurno bi pridonijela smanjenju blokiranih građana, a što bi u krajnjoj slučaju rezultiralo većoj osobnoj potrošnji te generiralo u krajnjem slučaju i pozitivne učinke na gospodarski razvoj.
Bernard Iljazović
