Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji je na snazi od 1. siječnja 2009.,uvedene su brojne novosti u ostvarivanju prava na zdravstveno osiguranje i to prvenstveno s ciljem ograničavanja rasta troškova u sustavu zdravstva i povećanja izvora prihoda određivanjem novih izvora financiranja.
Neke od novina su povećanje iznosa kojim osiguranici sudjeluju u troškovima zdravstvene zaštite, smanjenje izdataka za naknade za bolovanje, ograničenje trajanja prava na naknadu za bolovanje na najviše tri godine bez prekida, povećanje svote obvezne participacije korisnika u cijeni zdravstvenih usluga za većinu zdravstvenih usluga, detaljnije su uređena prava na naknadu plaće osiguranika kojima je od strane nadležnog tijela utvrđena invalidnost, a osiguranik koji je ispunio uvjete za starosnu mirovinu (65 godina starosti i najmanje 20 godina mirovinskog staža) nema za vrijeme bolovanja pravo na naknadu plaće na teret sredstava obveznoga osiguranja, već naknada plaće za cijelo razdoblje bolovanja tereti poslodavca.
Također je društvima za osiguranje, koja obavljaju poslove obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, propisana obveza financiranja obveznog zdravstvenog osiguranja na način da društva moraju izdvajati iznos od 10% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Taj iznos predstavlja naknadu prouzročene štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (u nastavku: Zavod) u slučajevima iz
članka 113. Zakona, koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranog motornog vozila (
članak 53. stavak 2.).
Ovu odredbu “na nož” su dočekala osiguravajuća društva tvrdeći da ta financijska obveza višestruko nadmašuje stvarnu štetu koju prouzroče korisnici osiguranih vozila, a koju svi osiguratelji, prema odredbama
Zakona o obveznim osiguranjima u prometu već plaćaju te napominju da se ovdje zapravo radi o nametu uvedenom za financiranje zdravstvenog sustava.
Je li to bio pravi razlog ili je razlog bila „analiza procijenjenih prihoda na temelju stope od 10% kojom je utvrđeno da bi prikupljena sredstva nadilazila stvarne troškove za zdravstvenu zaštitu ozlijeđenih u prometnim nezgodama“ (kako se navodi u Prijedlogu Zakona), no
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2009., iznos koji su dužna uplaćivati društva za osiguranje smanjen je na 7%, a prema novim
stavcima 3. i 4. u članku 53., društva su ta sredstva obvezna uplatiti do 10-tog dana u mjesecu za protekli mjesec, u korist računa državnog proračuna RH.
Budući da do sada nije bila propisana kazna za neplaćanje ove obveze, gotovo 2/3 društava za osiguranje nije ju uopće ili redovito izvršavalo, stoga je novim
člankom 125.a određena poprilično visoka novčana kazna za prekršaj u iznosu od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna onim društvima koja ne uplate sredstva u propisanom roku.
Od ostalih novina u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju ističemo da sada Zavod osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za zdravstvenu zaštitu u vezi medicinske oplodnje, za cjelokupno liječenje kroničnih psihijatrijskih bolesti (ne samo za bolničko liječenje) te za laboratorijsku dijagnostiku na razini primarne zdravstvene zaštite (
članak 16.).
Po novome, ovlašteni doktor, a ne više liječničko povjerenstvo Zavoda, određuje duljinu trajanja njege osigurane osobe i duljinu trajanja bolovanja, a osiguranik za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće dok izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite, odnosno ovlašteni doktor, ne utvrde da je sposoban za rad, odnosno dok se ne utvrdi invalidnost (
članak 35. stavak 1.).
Također je propisana i novčana kazna za prekršaj u slučaju ako se osigurana osoba ne odazove pozivu za liječnički pregled ovlaštenog doktora, a ne, kao do sada, liječničkog povjerenstva.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl.iur.
