Temeljne činjenice razmatranog upravnog spora
Konkretni upravni spor okončan je rješenjem donesenim dana 10. 02. 2021. pod poslovnim br: UsII-51/21-7 (dalje: Rješenje). Dispozitivom rješenja odbačena je tužba zbog nepravodobnosti te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Upravo je razlog odbacivanja tužbe – ponovimo, radi se o nepravodobnosti – kontroverzni dio razmatranog Rješenja VUS-a.
Nepravodobnost je posljedica stava nadležnog sudskog vijeća da je tužba podnesena dva dana nakon isteka roka za njezino podnošenje. Prema obrazloženju Rješenja činjenice i relevantne pravne norme su utvrđene kako slijedi;
- tužba je podnesena preporučenom poštom u Rijeci dana 27. 01. 2021. protiv rješenja DKOM-a objavljenog na internetskoj stranici ovog tijela dana 18. 12. 2020.
- sukladno stavu nadležnog vijeća VUS-a posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio je 25. 01. 2021.
- stav VUS-a utemeljen je na pravnim normama iz Zakona o javnoj nabavi (čl. 432. st. 5., čl. 434. st. 2. te čl. 58. st. 1.), odnosno iz Zakona o upravnim sporovima (čl. 24. st. 1. te čl. 30. st. 1. t. 1.).1
Ključni dio obrazloženja Rješenja odnosi se na stav VUS-a o isteku roka za podnošenje tužbe odnosno o načinu na koji je nadležno vijeće VUS-a izračunalo istek tog roka.
Zakonski rokovi koji uređuju podnošenje tužbe protiv odluka DKOM-a
Prema obrazloženju VUS-a nepravodobnost tužbe posljedica je okolnosti da tužitelji nisu iskoristili 30-dnevni rok za podnošenje tužbe a koji je rok istekao 25. 01. 2021. Sukladno tom stavu ovaj rok počeo je teći 27. 12. 2020. (nedjelja). Problematični dio obrazloženja analiziranog Rješenja nalazim u činjenici da VUS ni na koji način nije adresirao postojanje još jednog roka koji je prethodio 30-dnevnom roku za podnošenje tužbe u upravnom sporu.
Naime, usporedno čitanje čl. 432. st. 5. te čl. 434. st. 2. ZJN-a ukazuje da u slučaju u kojem DKOM dostavlja svoju odluku objavom na svojoj internetskoj stranici rok za podnošenje tužbe u upravnom sporu počinje teći istekom roka od osam dana od dana javne objave. Drugačije rečeno, u slučaju podnošenja tužbe u upravnom sporu protiv odluke DKOM-a prije 30-dnevnog roka iz čl. 24. st. 1. ZUS-a mora isteći 8-dnevni rok iz čl. 434. st. 2. ZJN-a. Dakle, u opisanom slučaju postoje 2 zakonska roka; prvi, 8-dnevni iz čl. 434 st. 2. ZJN-a, te drugi, 30-dnevni iz čl. 24. st. 1. ZUS-a. Ovo je neobično važna činjenica koju vrijedi memorirati pri analizi Rješenja.
U ZJN-u – kao propisu koji regulira istek prvonavedenog od dva roka – postoje norme koje uređuju početak, tijek i istek svih rokova određenih tim propisom. Radi se o čl. 58. ZJN-a u kojem nalazimo pravilo o početku i tijeku roka (st. 1.), ali i pravilo o isteku roka koje se nalazi u st. 3. čl. 58. Zbog važnosti ove odredbe citiramo je u cijelosti. Čl. 58, st. 3. ZJN-a glasi:
„Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, subotu ili nedjelju, rok istječe protekom posljednjeg sata sljedećeg radnog dana.“
Citirana odredba čini mi se ključna u procjeni opisane postupovne situacije a njezino ignoriranje glavnim uzrokom pogrešne procjene VUS-a u konkretnom slučaju.
Naime, ako prihvatimo kao činjenicu da je za naznačeni postupovni slučaj karakteristično postojanje dva roka koja su međusobno odvojena tada moramo prihvatiti i okolnost da tek istekom prvog roka može početi teći drugi rok. Drugačije rečeno, tek istekom 8-dnevnog roka iz ZJN-a može početi teći 30-dnevni rok iz ZUS-a. Istek rokova propisanih ZJN-om uređen je citiranim čl. 58. st. 3. koja odredba ne ostavlja dvojbe u pogledu primjenjivog pravila pa time ne omogućuje nikakav izbor ukoliko posljednji dan roka pada na državni blagdan, subotu ili nedjelju.
Analiza slučaja iz perspektive primjenjivih zakonskih rokova
Situacija koja je nastala u analiziranom slučaju u potpunosti je, uvjeren sam, podvediva pod rečenu odredbu ZJN-a. Posljednji dan 8-dnevnog roka iz čl. 434. st. 2. ZJN-a pao je na subotu, 26. 12. 2020. Rečeni dan bio je blagdan pa je zbog te činjenice istek roka nastupio tek prvi sljedeći radni dan.2 U prosincu 2020. taj dan bio je ponedjeljak, 28. 12. 2020. Iz toga logično proizlazi da je rok za tužbu – 30-dnevni rok određen čl. 24. st. 1. ZUS-a – počeo teći u utorak, 29. 12. 2020. Posljednji dan roka za podnošenje tužbe tako je pao na srijedu, 27. 01. 2021.
Sukladno mom shvaćanju naznačenog slučaja VUS je počinio pogrešku kada nije primijenio čl. 58. st. 3. ZJN-a na istek 8-dnevnog roka jer da jest morao bi uvidjeti da 8-dnevni rok iz čl. 434. st. 2. istog zakona nije mogao isteći na blagdan odnosno na nedjelju. Vezano na to, niti 30-dnevni rok za tužbu nije tada mogao početi teći u nedjelju, 27. 12. 2020. već u utorak, 29. 12. 2020. Nažalost, VUS je u potpunosti ignorirao čl. 58. st. 3. ZJN-a pa je kao početak tijeka roka za tužbu označio nedjelju, 27. 12. 2020. Ilustracije radi, VUS je primijenio rečene odredbe i shvatio navedene rokove na način kao da se radi o jednom roku od 38 dana a ne o dva odvojena roka. Stoga i ne čudi počinjena pogreška kojom su najviše oštećeni tužitelji koji su, prema dostupnim podacima, tužbu podnijeli preporučenom poštom upravo na posljednji dan roka.
Uzrok problema nalazim u neprimjeni čl. 58. st. 3. ZJN-a što je pogreška VUS-a za koju ne vidim odgovarajuće opravdanje. Naime, primjena rečene odredbe ZJN-a je neminovna imajući u vidu da istek jednog roka prethodi početku tijeka drugog roka. Upravo zbog te okolnosti primjena čl. 58. st. 3. ima prednost u odnosu na st. 1. istog članka. Dakle, pravilo iz st. 1. čl. 58. ZJN-a prema kojem rok može početi teći iako njegova početak pada na nedjelju kao neradni dan neće niti doći do primjene jer se prethodno mora primijeniti – s obzirom da predviđena iznimka vrijedi samo za rokove koji teku unatrag (st. 4. čl. 58. ZJN-a) – pravilo o načinu računanja isteka tijeka roka. Primjena potonjeg pravila je neminovna zbog karakteristične okolnosti za ovaj slučaj da jedan rok mora isteći kako bi drugi mogao početi teći pa je nemoguće primijeniti pravilo o početku tijeka drugog roka prije i nauštrb pravila o isteku tijeka prvog roka. To su razlozi zbog kojih je VUS po mom uvjerenju morao primijeniti čl 58. st. 3. ZJN-a umjesto st. 1. istog članka te donijeti dijametralno suprotan zaključak prema kojem je tužba podnesena unutar otvorenog tužbenog roka.
Umjesto zaključka
Analiza Rješenja i zatečene postupovne situacije ukazala je na složenu postupovnu situaciju pri izračunu isteka roka za podnošenje tužbe protiv javno objavljene odluke DKOM-a. Posljedica je to sukcesivnog tijeka dvaju rokova; prvog, 8-dnevnog iz čl. 434. st. 2. ZJN-a te drugog, 30-dnevnog iz čl. 24. st. 1. ZUS-a. Prvonavedeni rok mora isteći kako bi drugonavedeni rok mogao početi teći. Pravilo o računanju rokova iz čl. 58, st. 3. ZJN-a stoga mora imati prednost pred pravilom iz čl. 58. st. 1. istog propisa.
Tako postavljeni normativni okvir u svom logičkom slijedu mora rezultirati stavom da su u konkretnom slučaju tužitelji pravodobno podnijeli tužbu u upravnom sporu. Nažalost, VUS je bio dijametralno suprotnog stava te je tužbu odbacio kao nepravodobnu. Stoga se s nestrpljenjem očekuje nastavak ovog slučaja.
mr.sc. Ivan Šprajc
_____________________________
^ 1 Zakon o javnoj nabavi („Narodne novine“ br. 120/16; dalje: ZJN) i Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje: ZUS).
^ 2 Sukladno čl. 1, st. 1, t. 13. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 110/19).
