Oduzimanje prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu je mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta koju donosi sud u izvanparničnom postupku. Određena je člancima 155. – 163. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20. – dalje u tekstu Obz). Radi se o represivnoj mjeri koja se izriče izravno roditelju djeteta. Primjenom te mjere dolazi do izdvajanja djeteta iz obitelji stoga sud treba postupati s posebnom pozornošću prilikom procjene treba li u konkretnom slučaju primjeniti takvu mjeru.
Obz u članku 5. određuje načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta kao jedno od temeljnih načela u kojem se ističe da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. U stavku 2. istog članka navodi se dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. Ovo načelo predviđeno je i kao osnovno načelo u članku 3. stavku 1. Konvencije o pravima djeteta (New York, 20. studenoga 1989.) koji propisuje da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna tijela ili zakonodavna vlast, najbolji interes djeteta mora imati prednost.
Obz u članku 84. propisuje kao osobno pravo djeteta, pravo na sigurnost i odgoj u obitelji te pravo na život sa svojim roditeljima. Sud to pravo izricanjem mjere oduzimanja prava roditelju na stanovanje s djetetom može ograničiti ali samo ako su ispunjene opće i posebne pretpostavke. Opće pretpostavke određene su u članku 131. Obz-a koji propisuje da se pravo djeteta na život s roditeljima može ograničiti ukoliko se na temelju stručne procjene utvrdi da su dobrobit i razvoj djeteta ugroženi. Prava djeteta smatraju se ugroženima ako je skrb o djetetu neodgovarajuća ili ako dijete ima psihosocijalne poteškoće koje se očituju kroz ponašanje, emocionalne, školske i druge probleme u djetetovu odrastanju ili ako postoji vjerojatnost da će do toga doći. Posebne pretpostavke određene su u članku 155. Obz-a koji propisuje da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom ako je temeljem obiteljske procjene centra za socijalnu skrb ustanovljeno da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili ako se iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta nisu dogodile planirane promjene u obitelji.
Prava djeteta u postupku kojima se osigurava zaštita najboljeg interesa djeteta
Obz u članku 130. stavku 1. propisuje da dijete ima pravo sudjelovati i izraziti svoje mišljenje u svim postupcima procjenjivanja i određivanja mjera kojima se štite njegova prava i dobrobit. S djetetom će u pravilu razgovarati psiholog ili socijalni radnik Centra za socijalnu skrb, ali nije isključeno da se nekom drugom stručnjaku, koji raspolaže adekvatnim znanjima i vještinama, prepusti ova aktivnost (npr. djelatnici Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba ukoliko se radi o traumatiziranoj djeci). Imajući na umu delikatnost situacije, razgovor bi trebao biti vođen jezikom prilagođenim uzrastu i sposobnosti shvaćanja djeteta u mirnom okruženju.
Članak 348. Obz-a propisuje da je sud dužan tijekom postupka osobito paziti da se zaštite prava i interesi djece, osoba s invaliditetom, odnosno osoba koje se iz drugih razloga nisu sposobne same brinuti o sebi i o svojim pravima i interesima. Bitno je istaknuti i obvezu suda određenu u članku 487. Obz – a, koji propisuje obvezu imenovanja posebnog skrbnika radi zaštite prava i interesa djeteta. Roditelji djeteta nisu ovlašteni uz posebnog skrbnika poduzimati radnje u postupku u ime djeteta.
Pravne posljedice izricanja mjere oduzimanja prava roditelju na stanovanje s djetetom
Pravne posljedice izricanja mjere oduzimanja prava roditelju na stanovanje s djetetom propisane su člancima 157. – 159. Obz-a.
Postupak izvanparničnog suda završava rješenjem o izricanju mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi. Ipak, izricanjem ove mjere roditelju ne prestaje odgovornost i ostale dužnosti i prava oditeljske skrbi prema djetetu kao i pravo na susrete i druženja s djetetom ukoliko to nije protivno djetetovom najboljem interesu.
Dakle, u istom rješenju u kojem roditelju izriče mjeru zabrane stanovanja s djetetom, sud odlučuje o smještaju djeteta i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, odnosno o nadzoru nad ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom. Rješenje može sadržavati uputu roditeljima i djetetu da zatraže odgovarajuće liječenje, kao i da se uključe u druge zdravstvene, obrazovne ili psihosocijalne programe kako bi nakon završetka liječenja ili terapije mogli iznova samostalno preuzeti skrb o djetetu. Iz ovih je odredbi vidljivo da zakonodavac inzistira na dužnosti suda da pokuša očuvati i po mogućnosti pomoći da se ponovo uspostavi obiteljska zajednica.
S druge strane, ako bi određene okolnosti na strani roditelja bile protivne djetetovom interesu sud je ovlašten izreći zabranu susreta i druženja roditelja i djeteta odnosno ostvarivanje navedenog prava pod nazdorom a ukoliko je potrebno i zabranu neovlaštenog približavanja i uznemiranja. Intencija zakonodavca bila je očuvanje djetetova najboljeg interesa za vrijeme tijekom kojeg roditelj mora sam raditi na vlastitim propustima, nedostacima i unaprijeđivati životne okolnosti. U suprotnom, ako se okolnosti dodatno pogoršaju (uzimajući u obzir i ostale relevantne činjenice slučaja), moguće je izricanje i mjere oduzimanja roditeljske skrbi.
Nakon proteka roka na koji je mjera izrečena, ponovno se uspostavlja ex lege pravo roditelja da živi sa svojim djetetom i odgaja ga. No, dođe li do poboljšanja roditeljskih vještina i okolnosti tijekom trajanja mjere, sud može ukinuti rješenje čime prestaje prepreka roditelju da uživa prethodno oduzeto pravo u čemu se očituje njena reverzibilnost (clauzula rebus sic stantibus).
Zaštiti najboljeg interesa djeteta pridonosi i odredba članka 361. Obz-a koji obavezuje sud da dijete upozna sa odlukom kojom odlučuje o njegovim pravima i interesima. Ta odluka dostavlja se zakonskom zastupniku, odnosno posebnom skrbniku djeteta koji će osobno ili uz pomoć stručne osobe dijete upoznati sa sadržajem odluke i pravom na izjavljivanje žalbe. Dijete se neće upoznati s obrazloženjem odluke ako bi to imalo posljedice za njegovo zdravlje i razvoj.
Zaključno
Sudjelovanje djece u postupcima u kojima se odlučuje o njihovim pravima i interesima i zaštita dobrobiti djece u tim postupcima izazov je za suce i druge sudionike za vrijeme trajanja postupka. Radi ostvarenja najboljeg interesa djeteta u postupcima obiteljskopravne zaštite djeteta zakonodavac je predvidio i razvio čitav niz instituta i instrumenata. Prepoznavanje, povezivanje i primjena tih instituta i instrumenata sadržanih u materijalnopravnim i procesnim odredbama Obz-a važan je preduvjet za ostvarivanje zaštite najboljeg interesa djeteta, jer brz i pravilan postupak te prepoznavanje i zaštita najboljeg interesa djeteta, predstavlja jedini legitiman cilj svih sudionika u tim postupcima.
Jasminka Blažinović Grgić, dipl.iur.
