c S
U središtu

Usklađenost zakona s europskom direktivom

21.04.2021 Sâmim preuzimanjem direktive u nacionalno zakonodavstvo ne prestaje dužnost javnopravnih tijela i sudova da ocijene postiže li se u odnosnom slučaju cilj norme europskog prava.

Jedna od vrsta pravnih akata Europske unije jest direktiva. Prema članku 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, direktiva je obvezujuća, u pogledu rezultata koji je potrebno postići, za svaku državu članicu kojoj je upućena, a odabir oblika i metoda postizanja tog rezultata prepušten je nacionalnim tijelima.

Potonje se postiže normativnom razradom u domaćem zakonodavstvu. Obično je u uvodnim odredbama zakona navedeno koje su direktive tim zakonom prenesene (transponirane) u hrvatsko zakonodavstvo.

U praksi upravnog spora postoje situacije u kojima se tužitelj pozove na neku od europskih direktiva, na što tuženik (javnopravno tijelo) odgovori da je direktiva prenesena o konkretni zakon, a dotična je upravna stvar riješena pravilnom primjenom tog zakona.

Direktiva, između ostalog, ima posredni interpretativni učinak, uz obvezu za upravna tijela i za nacionalne sudove članice Europske unije da nacionalno pravo interpretiraju u skladu s europskom normom, dajući nacionalnoj odredbi ono značenje kojim se ostvaruje cilj norme europskog prava, uz postizanje regulatornih rezultata predviđenih odnosnom direktivom, sukladno klauzuli lojalnosti (iskrene suradnje) sadržanoj u članku 4. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji.

Bez obzira na to što je odnosna direktiva preuzeta u domaći zakon mjerodavna za rješavanje konkretnog predmeta, dužnost je javnopravnog tijela da ocijeni postižu li se primjenom (tumačenjem) odnosne zakonske odredbe u dotičnom slučaju cilj norme europskog prava i regulatorni rezultati predviđeni direktivom. Stoga je i upravni sud ovlašten ocijeniti je li konkretna primjena domaćeg zakona, odnosno njegova interpretacija, bila sukladna ciljevima direktive (izraženima u njenome normativnom sadržaju, kao i u uvodnim izjavama).

Sâmo preuzimanje direktive u domaće zakonodavstvo ne daje, dakle, nacionalnim primjenjivačima pravnih normi opravdanje da direktivu više nemaju u vidu i da se njome ne bave. Ovo je, mutatis mutandis, primjenjivo na sve grane prava i sudovanja prilikom primjene europskog prava.

doc. dr. sc. Alen Rajko