c S
U središtu

Što donose nove zakonske izmjene u segmentu zaštite tržišnog natjecanja?

17.05.2021

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", broj 79/09., 80/13. i 41/21.) primjenjuje se na sve oblike sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika na teritoriju RH ili izvan teritorija RH ako imaju učinak na RH. Nove zakonske izmjene stupile su na snagu 24. travnja 2021. godine te će u nastavku teksta biti više riječi o najznačajnijim promjenama u tom segmentu.

Povod za novim zakonskim izmjenama u segmentu zaštite tržišnog natjecanja proizlazi između ostalog radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske Unije, odnosno s Direktivom EU 2019/1 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitiju provedbu pravila o tržišnom natjecanju i osiguravanju pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta1 (u nastavku teksta: Direktiva ECN+). Svrha Direktive ECN+ je osigurati neovisnost tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja država članica Europske unije, dostatne resurse za provedbu njihovih ovlasti, minimalne ovlasti koje ta tijela moraju imati, te mogućnost izricanja novčanih kazni i dnevnih novčanih kazni za utvrđene povrede, a sve u cilju ujednačene i učinkovite primjene članaka 101. ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije2 (u nastavku teksta: UFEU).

Pravni položaj Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (u nastavku teksta: Agencija) postaje opće, nacionalno regulatorno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja na svim tržištima u okviru djelokruga i nadležnosti određenih Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja, Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 vezano uz primjenu članaka 101. i 102. UFEU, te Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004.

Na taj način usklađuje se pravni status Agencije sa sadržajem poslova koje stvarno obavlja. Naime, pravni položaj, neovisnost, ustrojstvo i resursi Agencije usklađeni su s Direktivom ECN+ te se tako osigurava institucionalna, financijska i operativna neovisnost Agencije. Također, upisuje se u sudski registar kao javna ustanova. Tijela Agencije, odnosno Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja (u nastavku teksta: Vijeće) i službene osobe iz stručne službe provoditi će svoje ovlasti iz Zakona o zaštiti tržišnoga natjecanja, neovisno o političkom i drugom vanjskom utjecaju te bez traženja i primanja uputa od Vlade RH ili bilo kojeg drugog javnog ili privatnog subjekta pri obavljanju svojih dužnosti i izvršavanju svojih ovlasti, ne dovodeći u pitanje pravo Vlade RH da prema potrebi, donese pravila u pogledu opće politike koja nisu povezana sa sektorskim istraživanjima ili postupcima u nadležnosti Agencije.

Za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, na radnike Agencije i članove Vijeća primjenjuju se opći propisi o radu. Osnovica za obračun plaće predsjednika Vijeća, zamjenika predsjednika Vijeća i članove Vijeća jednaka je osnovici za obračun plaće državnih dužnosnika.

Obvezni razgovori

Novim zakonskim uređenjem uvodi se novi pravni institut Obvezni razgovori. Naime, Agencija će biti ovlaštena u tijeku prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu, odnosno prije pokretanja postupka zbog utvrđivanja dostatnih indicija za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, kao i nakon pokretanja postupka utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, pisanim zahtjevom pozvati radi saslušanja predstavnike poduzetnika, predstavnike drugih pravnih osoba ili fizičku osobu, ako bi te osobe mogle imati informacije od značaja za primjenu odredbi Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (u nastavku teksta: Zakon) te članaka 101. i 102. UFEU.

Tu treba naglasiti da su se navedene osobe dužne odazvati zahtjevu Agencije, jer je u suprotnom ovlaštena protiv poduzetnika i udruženja poduzetnika pokrenuti postupak radi primjene odredbi o novčanoj kazni ili dnevnoj novčanoj kazni.

Uvid u izjave pokajnika i prijedloge za nagodbu

Agencija će pristup izjavama pokajnika ili prijedlozima za nagodbu odobriti samo strankama u postupku na koji se izjave pokajnika i prijedlozi za nagodbu odnose i samo za potrebe ostvarivanja njihovih prava na obranu u tom postupku.

Stranka u postupku u nadležnosti Agencije koja je dobila uvid u spis, moći će upotrebljavati informacije iz izjava poduzetnika pokajnika i prijedloga za nagodbu samo, ako je to potrebno za ostvarivanje njezinih prava na obranu pred Visokim upravnim sudom RH u postupcima koji su izravno povezani s postupkom za koji je pristup odobren, te samo ako se ti postupci odnose na:

  • raspodjelu novčane kazne među sudionicima kartela koju im je solidarno izrekla Agencija ili
  • preispitivanje odluke kojom je Agencija utvrdila povredu Zakona te članaka 101. i/ili 102. UFEU

Informacije koje je stranka dobila tijekom postupka u nadležnosti Agencije ne smije ih upotrijebiti u postupku pred Visokim upravnim sudom RH prije nego što Agencija okonča postupak u odnosu na sve stranke, a riječ je o informacijama koje su posebno za postupak u nadležnosti Agencije pripremile druge fizičke ili pravne osobe, informacijama koje je Agencija sastavila i poslala strankama tijekom postupka te povučenim prijedlozima za nagodbu. Izjave pokajnika mogu se razmjenjivati između tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja u skladu s člankom 12. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 samo: uz suglasnost pokajnika - podnositelja prijave za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne ili ako je tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja koje prima izjavu pokajnika također primilo i prijavu za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne u svezi iste povrede od istog pokajnika - podnositelja prijave za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne, kao i tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja koje šalje izjavu pokajnika. No, potonje se primjenjuje pod uvjetom da pokajnik - podnositelj prijave za oslobođenje od novčane kazne ili za umanjenje novčane kazne, u vrijeme slanja izjave pokajnika, nema mogućnost povući informacije koje je podnio tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja koje prima izjavu pokajnika.

Nagodbe u postupcima utvrđivanja kartela

Nagodba u postupcima utvrđivanja kartela je poseban institut u pravu tržišnog natjecanja u kojem stranka u postupku dobrovoljno i u cijelosti priznaje tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja da je sudjelovala u sklapanju zabranjenog horizontalnog sporazuma - kartela ili tajnog kartela i time počinila povredu članka 8. Zakona i/ili članka 101. UFEU te izjavljuje da neće osporavati odluku tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja. U slučaju prihvata prijedloga nagodbe stranci se određuje novčana kazna u umanjenom iznosu.

Pod kartelom podrazumijeva se sporazum ili usklađeno djelovanje između dva ili više konkurenata kojem je cilj usklađivanje njihovih postupanja na tržištu ili utjecaj na relevantne parametre tržišnog natjecanja putem praksi poput, ali ne ograničujući se na, dogovaranja ili usklađivanja kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih trgovinskih uvjeta, među ostalim u pogledu prava intelektualnog vlasništva, određivanja kvota proizvodnje ili prodaje, dijeljenja tržišta i kupaca, uključujući manipuliranje postupkom podnošenja ponuda, ograničenja uvoza ili izvoza ili protutržišnih djelovanja protiv drugih konkurenata.

Naime, stranka protiv koje se vodi postupak radi utvrđivanja sklapanja zabranjenog horizontalnog sporazuma – kartela ili tajnog kartela, može podnijeti pisani prijedlog za nagodbu Agenciji, najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku te podnijeti pisanu izjavu da odustaje od osporavanja rješenja Agencije u upravnom sporu. Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama dostavlja se strankama u postupku prije donošenja konačnog rješenja, na koju se stranke imaju pravo pisano očitovati i dati svoje primjedbe te predložiti dodatne dokaze i svjedoke.

Ako Agencija prihvati prijedlog stranke za nagodbu, tada će umanjiti iznos novčane kazne u rasponu od 10-20% od ukupnog iznosa novčane kazne koji bi toj stranci u postupku izrekla bez prijedloga za nagodbu. O prijedlogu za nagodbu odlučiti će samo u odnosu na stranke u postupku koje su podnijele takav prijedlog, dok će u odnosu na ostale stranke koje nisu podnijele prijedlog za nagodbu ili su povukle taj prijedlog nastaviti voditi postupak. U slučaju ako Agencija odbije prijedlog za nagodbu, o tome će pisanim putem obavijestiti stranku, a iskaz stranke u tom prijedlogu neće uzeti u obzir kao jedini dokaz za utvrđivanje povrede, odnosno sudjelovanja u zabranjenom horizontalnom sporazumu – kartelu ili tajnom kartelu.

Dnevne novčane kazne

Novim zakonskim uređenjem uvodi se i pravni institut Dnevne novčane kazne kojim se utvrđuju povrede Zakona, za koje se poduzetniku ili udruženju poduzetnika mogu izreći dnevne novčane kazne te propisuju uvjeti i način izricanja tih kazni za počinjene povrede.

Naime, Agencija može poduzetniku i udruženju poduzetnika temeljem rješenja izreći dnevnu novčanu kaznu u sljedećim slučajevima:

Agencija temeljem rješenja utvrđuje dnevnu novčanu kaznu na način da se ukupni prihod poduzetnika ostvaren na svjetskoj razini u prethodnoj poslovnoj godini podijeli s brojem dana u poslovnoj godini te se tako dobiveni iznos za 1 dan pomnoži s brojem dana, računajući od dana utvrđene povrede u rješenju kojim je Agencija izrekla dnevnu novčanu kaznu do dana kada je poduzetnik u cijelosti postupio po rješenju Agencije kojim je izrečena dnevna novčana kazna. Najviša dnevna novčana kazna ne može biti viša od 5% vrijednosti prosječnog dnevnog prihoda u prethodnoj poslovnoj godini za svaki dan ne postupanja po rješenju Agencije izračunatog od dana navedenog u rješenju.

Poduzetnicima koji ispune obvezu čije je neizvršavanje predstavljalo temelj za plaćanje dnevne novčane kazne, Agencija će moći odrediti konačan iznos dnevne novčane kazne koji može biti niži od iznosa koji je prvobitno bio utvrđen u rješenju Agencije. Naime, izreći će dnevnu novčanu kaznu za povrede kada ocijeni da je dnevna novčana kazna razmjerna težini i trajanju povrede, posljedicama te povrede za druge poduzetnike na tržištu i za potrošače, odnosno kada je riječ o kratkom trajanju povrede pa je stoga izricanje te kazne svrsishodno i ima odvraćajući učinak.

Ako se povreda koju je počinilo udruženje poduzetnika odnosi na aktivnosti njegovih članova, tada najviši iznos novčane kazne koji se može izreći udruženju poduzetnika ne može ni u kojem slučaju biti veći od 10% zbroja ukupnoga prihoda ostvarenog na svjetskoj razini svakog člana udruženja koji je djelovao na tržištu na kojem je nastupila povreda od strane udruženja poduzetnika.

Agencija će prilikom izricanja novčane kazne udruženju poduzetnika za povredu odredbi Zakona, te članaka 101. ili 102. UFEU, uzeti u obzir prihod njegovih članova ili prihod udruženja poduzetnika.

Ako Agencija utvrdi da udruženje poduzetnika nije solventno te ne može platiti dospjelu novčanu kaznu, udruženje poduzetnika dužno je od svojih članova zatražiti plaćanja i/ili dodatne uplate radi podmirenja novčane kazne. Financijska obveza svakog člana udruženja koja se odnosi na plaćanje novčane kazne za tu povredu ne može biti veća od 10% njegovog ukupnog prihoda ostvarenog na svjetskoj razini u godini za koju postoje zaključena financijska izvješća. Ako izrečena novčana kazna nije u cijelosti uplaćena u roku koji je odredila Agencija, tada će zatražiti plaćanje novčane kazne ili njezinog preostalog iznosa izravno od bilo kojeg poduzetnika čiji su predstavnici bili članovi tijela nadležnih za donošenje odluka tog udruženja poduzetnika. U slučaju da se izrečena novčana kazna ne može naplatiti na potonji način, tada će Agencija zatražiti plaćanje novčane kazne ili njezinog preostalog iznosa od svakog člana udruženja poduzetnika koji je djelovao na tržištu na kojem je došlo do povrede.

Tu treba naglasiti da se navedene obveze neće odnositi na poduzetnika koji dokaže da nije proveo odluku udruženja poduzetnika koja predstavlja povredu i koji nije znao da takva odluka postoji ili se je od takve odluke aktivno ogradio prije početka postupka.

Oslobođenje ili umanjenje od plaćanja novčane kazne sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela

Sadašnjim i bivšim direktorima, rukovoditeljima i drugim zaposlenicima poduzetnika koji su Agenciji podnijeli prijavu za oslobođenje od novčane kazne u okviru pokajničkog programa, neće se izreći novčana kazna u upravnom postupku i upravnom sporu, u vezi s njihovim sudjelovanjem u zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu na koji se odnosi prijava za oslobođenje od novčane kazne u sljedećim slučajevima:

  • prijava za oslobođenje od novčane kazne poduzetnika ispunjava kriterije iz propisa koji uređuje kriterije za oslobođenje ili umanjenje novčanih kazni
  • sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici aktivno surađuju s Agencijom
  • prijava za oslobođenje od novčane kazne poduzetnika je podnesena prije nego što su ti sadašnji i bivši direktori, rukovoditelji i drugi zaposlenici od nadležnih tijela saznali za postupak koji je doveo do izricanja novčanih kazni

Ako za zaštitu nije nadležna Agencija, već tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja u drugoj državi članici Europske unije, tada će Agencija osigurati potrebne kontakte između tog tijela druge države članice i tijela nadležnog za sankcioniranje ili kazneni progon kada su za sankcioniranje ili kazneni progon nadležna tijela RH. Odluku o pokretanju kaznenog postupka protiv navedenih osoba donosi državni odvjetnik, sukladno propisima kaznenog zakonodavstva RH. U tom pogledu, državni odvjetnik može odlučiti da neće pokrenuti kazneni postupak ili pak može predložiti nadležnom sudu ublažavanje sankcije koja bi se trebala izreći u kaznenom postupku, ako procijeni da doprinos navedenih osoba u otkrivanju kartela nadilazi interes kaznenog progona i/ili sankcioniranja tih osoba. No, time se ne dovodi u pitanje pravo oštećenika koji su pretrpjeli štetu uzrokovanu povredom prava tržišnog natjecanja da zahtijevaju potpunu naknadu za tu štetu, u skladu sa propisom koji uređuje postupke naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja.

Agencija će moći osloboditi od plaćanja novčane kazne onog sudionika zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji prvi obavijesti Agenciju o zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu, te joj dostavi podatke, činjenice i dokaze koji omogućuju pokretanje postupka i provođenje ciljane nenajavljene pretrage povezane s tajnim kartelom, pod uvjetom da Agencija još ne raspolaže dostatnim dokazima za pokretanje postupka i provođenje ciljane nenajavljene pretrage ili još nije provela takvu pretragu ili koji su prema njezinom mišljenju dostatni kako bi mogla utvrditi povredu obuhvaćenu pokajničkim programom iz članka 8.  Zakona i/ili članka 101. UFEU, pod uvjetom da Agencija još ne raspolaže dostatnim dokazima kojima bi se ta povreda mogla utvrditi i da nijedan drugi poduzetnik nije prethodno ispunio uvjete za odobrenje oslobođenja od novčanih kazni u vezi s tim tajnim kartelom. Poduzetnik prijavu može podnijeti kao punu ili skraćenu prijavu za oslobođenje od novčane kazne.

No, oslobođenje od plaćanja novčane kazne neće se moći primijeniti na poduzetnika koji je svojim djelovanjem prisilio druge poduzetnike da se pridruže zabranjenom horizontalnom sporazumu (kartelu) ili tajnom kartelu ili da u njemu ostanu.

Agencija novčanu kaznu u umanjenom iznosu može izreći onim sudionicima zabranjenog horizontalnog sporazuma (kartela) ili tajnog kartela koji ne ispunjavaju uvjete za oslobođenje od novčane kazne, ali su Agenciji dostavili dodatne valjane dokaze koji predstavljaju znatnu dodanu vrijednost za dokazivanje povrede obuhvaćene pokajničkim programom, u odnosu na dokaze kojima Agencija već raspolaže u vrijeme podnošenja prijave.

Bernard Iljazović
_________________________

^ 1Direktiva EU 2019/1 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitiju provedbu pravila o tržišnom natjecanju i osiguravanju pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, (SL L 11, 14. 1. 2019.)
^ 2 Ugovor o funkcioniranju Europske unije (SL C 115 od 9. 5. 2008.)