U trenutku otvaranja stečajnoga postupka u tijeku može biti jedna ili više parnica u kojima je stečajni dužnik tužitelj ili tuženik. U nastavku ćemo se ukratko osvrnuti na neke situacije koje se javljaju u stečajnom postupku s osnove parnica koje su u tijeku. U nastavku ćemo se ukratko osvrnuti na neke situacije koje se javljaju u stečajnom postupku s osnove parnica koje su u tijeku.
Ako je u trenutku otvaranja stečajnog postupka u tijeku parnica u kojoj je stečajni dužnik stranka u postupku, nadležni sud će donijeti rješenje o prekidu postupka. Najčešće, u parničnom postupku stečajni dužnik sudjeluje kao tuženik ili kao tužitelj. Ako je stečajni dužnik tuženik, a parnica se vodi radi isplate, vjerovnik će najčešće podnijeti prijavu potraživanja stečajnom upravitelju. Pri tome bi vjerovnik morao obavijestiti stečajnog upravitelja da se o prijavljenoj tražbini vodi sudski postupak uz navođenje suda i poslovnog broja spisa. Tražbina oko koje se vodi parnica je predmet ispitivanja u stečajnom postupku. Stečajni upravitelj može priznati potraživanje koje je predmet parnice koja je u tijeku. Ako nitko od stečajnih vjerovnika ne ospori tražbinu koja je predmet sudskog postupka, takva tražbina će biti utvrđena. U praksi se događalo da odvjetnik protivne strane u ovom slučaju povuče tužbu. Po našem mišljenju takva procesna raspolaganja punomoćnika tužitelja nisu baš najsretnije rješenje s pozicije procesnih ovlaštenja.
Rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama u odnosu na parnicu koja je u tijeku zapravo predstavlja pravomoćno presuđenu stvar. Sukladno čl. 193. Zakona o parničnom postupku, za povlačenje tužbe je potreban pristanak tuženika, dakle stečajnog dužnika. Međutim, stečajni je dužnik već dao svoj pristanak na obustavu takvog parničnog postupka samom činjenicom da je priznao tražbinu koja je predmet spora, a nadležni stečajni sud takvu tražbinu utvrdio. Možda bi puno bolje i elegantnije rješenje bilo da se u tom slučaju, a pozivom na čl. 288. Zakona o parničnom postupku, obavijesti parnični sud da je tražbina koja je predmetom sudskog spora utvrđena u stečajnom postupku. S obzirom na to da utvrđena tražbina, u odnosu na parnicu koja je u tijeku, predstavlja pravomoćno presuđenu stvar, sud bi pozivanjem na citirani članak Zakona o parničnom postupku trebao donijeti rješenje o odbacivanju tužbe.
U slučaju da tužitelj nije prijavio potraživanje u stečajni postupak, stečajni upravitelj je ovlašten po samom Stečajnom zakonu predložiti nadležnom sudu da se parnični postupak nastavi, odbaci tužba uz naknadu troška stečajnom dužniku kao tuženiku. Naime, vjerovnici stečajnog dužnika mogu ostvariti svoje tražbine prema dužniku jedino u okviru stečajnog postupka. Ako tužitelj svoju tražbinu nije prijavio u stečajni postupak, takva tražbina se u okviru parničnog postupka više ne može ostvariti. Stečajni upravitelj ovlašten je po samom zakonu naplatiti sve tražbine dužnika te stoga može preuzeti takvu parnicu radi naplate tražbine dužnika.
Kada se vodi parnica o imovini koja ulazi u stečajnu masu, tada se prije preuzimanja takve parnice treba ishoditi suglasnost skupštine vjerovnika, jer se radi o radnji koja izlazi izvan okvira redovnog vođenja poslova. Sukladno čl. 230. Stečajnog zakona preuzimanje parnica znatne vrijednosti predmeta spora predstavlja radnju od posebne važnosti o kojoj treba odlučiti skupština vjerovnika. Sukladno čl. 165. Stečajnog zakona kao i sudskoj praksi Visokog trgovačkog suda izraženoj u odlukama Pž – 1754/2021 i Pž 4058/2019 tuženik naknadu troška koji je nastao do prekida parnice može samo ostvariti samo kao stečajni vjerovnik, dok trošak koji bi nastao nakon nastavka parnice može ostvariti kao vjerovnik stečajne mase. Sukladno Stečajnom zakonu, rok za prijavu tražbina je određen rješenjem o otvaranju stečajnog postupka. Dakle, ako tuženik u roku određenim rješenjem o otvaranju stečajnog postupka ne prijavi svoju tražbinu s osnove troška koji je nastao do otvaranja stečajnog postupka, takav trošak neće više moći naplatiti od dužnika.
Daniel Deković, dipl. iur.
