Promjena dosadašnjeg pravnog režima uređenja autorskih prava u radnom odnosu u velikom dijelu je uzrokovana promjenom korištenja autorskih djela u kontekstu razvoja digitalnih i informacijskih tehnologija vremena u kojem živimo. Stoga je nužno uskladiti i pravni okvir zaštite autorskog prava i prilagoditi ga digitalnom društvu, što većina zemalja Europske unije već ima riješeno u nacionalnim zakonodavstvima.
Potrebe digitalnog tržišta za poslodavca zahtijevaju povećanu pravnu sigurnost. Radi ubrzanja transakcija na tom tržištu nužno je da poslodavci u obavljanju svoje djelatnosti mogu dokazati da su nositelji autorskih prava, kao i da se, u slučaju potrebe, mogu lakše legitimirati u potencijalnim sudskim postupcima povrede tih prava.
Upravo stoga se novim prijedlogom Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje: ZASP) koji je u pripremi za II. čitanje u Saboru, predlaže uvođenje promjene presumpcije pripadanja autorskih imovinskih prava za autorska djela stvorena u radnom odnosu.
Dosadašnjim i trenutno važećim ZASP-om propisano je u članku 76. da autorska imovinska prava na autorskim djelima stvorenim u radnom odnosu zadržava autor bez ograničenja, osim ako ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos nije bilo drukčije određeno.
Sukladno novom prijedlogu ZASP-a taj se model mijenja i predlaže se drugačije uređenje. Tako bi novim čl. 96. st. 2. prijedloga ZASP-a bilo propisano da, ako ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili drugim ugovorom sklopljenim između autora i poslodavca nije drukčije određeno, smatra se da je poslodavac stekao isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog u radnom odnosu, u sadržaju i opsegu koji je potreban za obavljanje njegove redovite djelatnosti, bez prostornog i vremenskog ograničenja, i neovisno o prestanku radnog odnosa za vrijeme čijeg trajanja je djelo nastalo.
Nastavno, stavkom 3. i 4. toga članka uvode se i daljnje predmnijeve temeljem kojih se smatra:
• da je poslodavac dobio autorovo odobrenje da djelo stvoreno u radnom odnosu javno objavi, prerađuje i prevodi te takvo koristi, sastavi s drugim djelom radi zajedničkog korištenja te uključi u zbirku ili bazu podataka i tako koristi, kao i da djelo predstavlja javnosti pod imenom poslodavca, zajedno s autorovim imenom, ako je to moguće s obzirom na način korištenja i ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela,
• da je poslodavac dobio autorovo odobrenje da dovrši njegovo nedovršeno djelo stvoreno u radnom odnosu, za slučaj da autoru radni odnos prestane prije dovršetka djela, kao i u slučaju kad se opravdano može smatrati da autor neće moći sam dovršiti djelo uredno i pravovremeno u skladu s potrebama poslodavca, ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela.
Rukovodeći se sigurnijim i lakšim poslovanjem te osiguranjem jednakih komparativnih prednosti na tržištu, prethodno opisana odredba bi se predloženom izmjenom ZASP-a na odgovarajući način primjenjivala i na autorska djela koja u ispunjavanju svojih obveza prema trgovačkom društvu stvori član upravnih ili nadzornih tijela trgovačkog društva. U takvom slučaju trgovačko društvo smatra se poslodavcem.
Iako se za većinu javnosti doista na prvi pogled može činiti da je navedena predložena zakonska predmnijeva u potpunosti u korist poslodavca, valja reći da je navedena odredba dispozitivne naravi, slijedom čega radnik i poslodavac uvijek mogu u konkretnom slučaju ugovoriti i drugačije (i/ili pridržati neka prava i dodatno ih urediti) i to bilo ugovorom o radu bilo drugim aktom kojim se uređuje radnim odnos (npr. pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom) ili pak drugim ugovorom kojeg bi sklopili radnik kao autor i poslodavac.
Također, ta se predmnijeva odnosi na stjecanje autorskih imovinskih prava poslodavca samo u sadržaju i opsegu koji je potreban za obavljanje redovite djelatnosti poslodavca (izvan takve djelatnosti autori bi svoja prava mogli slobodno koristiti).
Nadalje, novim prijedlogom ZASP-a uvode se i posebne odredbe za arhitektonska djela i računalne programe stvorene u radnom odnosu.
Tako je i kod arhitektonskih djela (radi pravne sigurnosti poslodavca-pravne osobe da će preuzeti projekt moći u cijelosti i na vrijeme dovršiti i predati ga Naručitelju) uvedena predmnijeva da imovinska autorska prava, ako je arhitektonsko djelo stvoreno u radnom odnosu, pripadaju poslodavcu i odnose se u cijelosti na sve elemente arhitektonskog djela (skice, studije, plastične i druge prikaze, nacrte, idejne projekte, glavne projekte, izvedbene projekte i planove, zahvate u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture). Poslodavac je ovlašten koristiti sve ili neke elemente arhitektonskog djela izrađenog u radnom odnosu za izradu drugih elemenata istog ili drugog arhitektonskog djela, bez ograničenja i bez ikakvog dodatnog dopuštenja autora, no i u ovom slučaju, ako nije izrijekom drukčije ugovoreno između poslodavca i autora.
U odnosu na računalne programe pravni režim u bitnom ostaje isti jer je već i temeljem sada važeće odredbe članka 108. ZASP-a propisano da ako je računalni program stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obveza ili slijedeći upute poslodavca, da je tada poslodavac isključivo ovlašten izvršavati sva imovinska prava na tako stvorenom programu, ako ugovorom nije drugačije određeno.
Nastavno, člankom 97. predloženog ZASP-a uređuje se pravo na naknadu za stvaranje autorskog djela u radnom odnosu i njegovo iskorištavanje, i to primanjem redovite plaće. Međutim, ako bi korištenje autorskog djela stvorenog u radnom odnosu imalo bitan doprinos na povećanje dohotka, odnosno dobiti ili na unaprjeđenje obavljanja djelatnosti poslodavca, tada autor ima, neovisno o prestanku radnog odnosa za vrijeme čijeg trajanja je autorsko djelo nastalo, pravo na posebnu primjerenu naknadu, razmjerno doprinosu kojeg je njegovo autorsko djelo imalo na povećanje dohotka, odnosno dobiti ili na unaprjeđenje obavljanja djelatnosti poslodavca, naravno ako je to prethodno određeno u ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili u drugom aktu kojim se uređuje radni odnos ili u drugom ugovoru sklopljenom između autora i poslodavca.
Ako pak se prava za autorska djela stvorena u radnom odnosu ostvaruju kolektivno, tako ostvarena naknada pripada autoru u cijelosti, uz uvjet da nije drukčije ugovoreno između poslodavca i autora ili ne proizlazi iz pravila odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili iz zakonskih odredbi.
Novim nacrtom ZASP-a, u članku 98. regulirani su i Posebni slučajevi prijenosa autorskih prava:
• prijenos cijelog poslovanja ili poslovnog pogona poslodavca, u kojem se iskorištava ili treba iskorištavati autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, na drugu osobu, kada se predmnijeva da sva autorska prava iskorištavanja u pogledu pripadajućih autorskih djela stvorenih u radnom odnosu prelaze na tu osobu, zajedno s poslovanjem ili poslovnim pogonom,
• prestanak ili smrt poslodavca koji nema pravnog slijednika niti nasljednika, kada prava iskorištavanja prestaju i vraćaju se autoru.
Također isti pravni režim autorskih djela stvorenih u radnom odnosu predviđa se i za autorska djela stvorena u državnoj ili javnoj službi kada se smatra da je Republika Hrvatska stekla isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog u državnoj službi.
Što se pak tiče autorskih djela stvorenih u znanstvenom, umjetničkom i nastavnom radu na javnim visokim učilištima i znanstvenim institutima predloženim tekstom ZASP-a propisano je, u čl. 105., da autorska prava na autorskim djelima koja stvore znanstvenici, suradnici i nastavnici izabrani u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna, suradnička i stručna zvanja, sukladno zakonu kojim se uređuje znanstvena i umjetnička djelatnost i visoko obrazovanje, u izvršavanju njihove znanstvene, istraživačke, stručne, umjetničke ili slične djelatnosti, na javnim visokim učilištima i znanstvenim institutima, pripadaju njihovim autorima, bez ograničenja, ako ugovorom o radu, drugim aktom kojim se uređuje radni odnos, kolektivnim ugovorom ili drugim ugovorom s autorom nije drukčije određeno.
Pri navedenom, dalje je također propisano da javne ustanove i druge javne pravne osobe u području znanstvenog istraživanja, umjetničkog i kulturnog stvaralaštva, osobito javna visoka učilišta i znanstveni instituti, imaju pravo prvenstva u odnosu na stjecanje prava iskorištavanja na tako nastalim djelima, pod uvjetima pod kojima bi ta prava za treće osobe osnovao autor (pravo prvokupa).
Ipak, situacija je drugačija kada te iste osobe autorska djela stvore u izvršavanju njihove nastavne, obrazovne ili slične djelatnosti, na javnim visokim učilištima i znanstvenim institutima, u kojem slučaju se na njih odgovarajuće primjenjuju odredbe o autorskom djelu stvorenom u državnoj službi.
I zaključno u opisanom dijelu predstojećih izmjena, valja reći da se novim zakonom još predlažu i odredbe o autorskim pravima studenata na njihovim autorskim djelima koja stvore u izvršavanju svojih studentskih obveza na bilo kojem studiju na visokim učilištima (na preddiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima, kao što su završni i seminarski radovi, radovi nastali kao rezultat znanstvenih istraživanja, umjetnički radovi i slično). Slijedom tih izmjena, autorska prava na autorskim djelima koja stvore studenti pripadaju njihovim autorima bez ograničenja, ako tim Zakonom, pravilima Visokih učilišta o postupanju s autorskim djelima, ugovorom o studiranju ili drugim ugovorom sa studentom nije drukčije određeno.
S obzirom na to da su predložene promjene ZASP-a značajne, jer u većem dijelu na novi i drugačiji način od dosadašnjeg reguliraju autorska prava u radnom odnosu, preporuča se sve navedeno uzeti u obzir u konkretnom segmentu poslovanja te se na predstojeće promjene pripremiti kvalitetnom pravnom regulacijom odnosa poslodavca i autora, ne zanemarujući pritom činjenicu da je svrha sustava zaštite autorskog prava osigurati poticaj za stvaranje autorskih djela, kao i za ulaganje u stvaranje autorskih djela.
Suzana Cesarec Nöthig, odvjetnica u Porobija & Špoljarić d.o.o.
Članak je izvorno objavljen na web-stranici Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o. dana 23.06. 2021.g.
