Opći sud Europske unije
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 120/21 U Luxembourgu 7. srpnja 2021.
Presuda u predmetu T-668/19
Ardagh Metal Beverage Holdings/EUIPO
Ardagh Metal Beverage Holdings GmbH & Co. KG podnio je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju zvučnog znaka kao žiga Europske unije. Taj znak, predstavljen zvučnim zapisom, podsjeća na zvuk koji nastaje pri otvaranju limenke napitka, iza kojeg slijedi tišina od otprilike jednu sekundu i prštanje od otprilike devet sekundi. Registracija je zatražena za različite napitke i za spremnike za prijevoz i skladištenje od metala.
EUIPO je odbio tu prijavu za registraciju s obrazloženjem da žig za koji je podnesena prijava nema razlikovni karakter.
U svojoj presudi Opći sud Europske unije odbija tužbu društva Ardagh Metal Beverage Holdings te prvi put odlučuje o registraciji zvučnog žiga predstavljenog zvučnim zapisom. On pojašnjava kriterije ocjene razlikovnog karaktera zvučnih žigova i percepciju potrošača tih žigova općenito.
Ocjena Općeg suda Opći sud najprije podsjeća na to da se kriteriji ocjene razlikovnog karaktera
zvučnih žigova ne razlikuju od onih koji se primjenjuju na druge kategorije žigova i da zvučni znak treba imati određenu jezgrovitost koja odnosnom potrošaču omogućava da ga prepozna i smatra kao žig, a ne kao funkcionalni element ili kao pokazatelj bez vlastite bitne značajke
. Stoga potrošač predmetnih proizvoda ili usluga mora moći samim poimanjem žiga – a da ga ne kombinira s drugim elementima kao što su, među ostalim, verbalni ili figurativni elementi odnosno drugi žig – povezati taj žig s njegovim trgovačkim podrijetlom.
Nadalje, budući da je EUIPO po analogiji primijenio sudsku praksu
prema kojoj samo onaj žig koji znatno odstupa od standarda ili poslovne prakse u određenom sektoru ima razlikovni karakter, Opći sud ističe da je ta sudska praksa razvijena u odnosu na trodimenzionalne žigove koji se sastoje od oblika samog proizvoda ili njegova pakiranja, iako postoji standard ili poslovna praksa koji se odnose na taj oblik. Međutim, u takvom slučaju dotični potrošač koji je navikao vidjeti jedan oblik ili oblike koji odgovaraju standardu ili poslovnoj praksi u tom sektoru neće percipirati trodimenzionalni žig kao oznaku trgovačkog podrijetla proizvoda ako je oblik istovjetan ili sličan uobičajenom obliku ili oblicima. Opći sud dodaje da ta sudska praksa ne utvrđuje nove kriterije za ocjenu razlikovnog karaktera žiga, nego samo pojašnjava da, u okviru primjene tih kriterija, percepcija prosječnog potrošača nije nužno ista u slučaju trodimenzionalnog žiga kao u slučaju verbalnog, figurativnog ili zvučnog žiga koji se sastoji od znaka koji je neovisan o vanjskom izgledu ili obliku proizvoda. Slijedom toga, Opći sud smatra da se navedena sudska praksa koja se odnosi na trodimenzionalne žigove načelno ne može primijeniti na zvučne žigove. Međutim, iako je EUIPO pogrešno primijenio tu sudsku praksu, Opći sud utvrđuje da ta pogreška ne može učiniti pogrešnim rasuđivanje izneseno u pobijanoj odluci, koje se također temelji na jednom drugom razlogu.
Što se tiče tog drugog razloga, koji se temelji na percepciji relevantne javnosti žiga za koji je podnesena prijava kao funkcionalnog elementa predmetnih proizvoda, Opći sud primjećuje, s jedne strane, da će se zvuk koji se čuje pri otvaranju limenke, s obzirom na vrstu proizvoda, stvarno smatrati isključivo tehničkim i funkcionalnim elementom. Naime, otvaranje limenke ili boce neraskidivo je povezano s određenim tehničkim rješenjem prilikom rukovanja s napitcima radi njihove potrošnje, pa se takav zvuk neće percipirati kao oznaka trgovačkog podrijetla tih proizvoda. S druge strane, relevantna javnost odmah povezuje zvuk prštanja mjehurića s napitcima. Osim toga, Opći sud ističe da zvučni elementi i tišina u trajanju od otprilike jedne sekunde, uzeti u cjelini, nemaju nikakvo svojstveno obilježje na temelju kojeg bi ih ta javnost također mogla percipirati kao oznaku trgovačkog podrijetla proizvoda. Ti elementi nisu dovoljno jezgroviti da bi se razlikovali od usporedivih zvukova u području napitaka. Stoga Opći sud potvrđuje EUIPO-ove zaključke o nepostojanju razlikovnog karaktera žiga za koji je podnesena prijava.
Naposljetku, Opći sud osporava EUIPO-ovo utvrđenje prema kojem je neuobičajeno označiti trgovačko podrijetlo proizvoda na tržištima napitaka i njihovih pakiranja samo s pomoću zvukova jer su ti proizvodi bez zvuka sve do trenutka svoje potrošnje. Naime, Opći sud ističe da je većina proizvoda sama po sebi bez zvuka i proizvode zvuk tek u trenutku svoje potrošnje. Stoga sama činjenica da se zvuk može čuti samo prilikom potrošnje ne znači da je uporaba zvukova za označavanje trgovačkog podrijetla proizvoda na određenom tržištu još uvijek neuobičajena. Međutim, Opći sud objašnjava da eventualna EUIPO-ova pogreška u tom pogledu ne dovodi do poništenja pobijane odluke jer ona nije imala odlučujući utjecaj na njezinu izreku.
_______________________________
1 U smislu članka 7. stavka 1. točke (b)
Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)
2 Presuda od 13. rujna 2016., Globo Comunicação e Participações/EUIPO (Zvučni žig);
T-408/15 (t. 41. i 45); (vidjeti također priopćenje za medije br. 93/16).
3 Vidjeti osobito presudu od 7. listopada 2004., Mag Instrument/OHIM
C-136/02 P (t. 31.).
