Rezultat (dodatnog) dokazivanja u upravnom sporu ne mora ići u prilog tužitelju koji je predložio odnosne dokaze. Pored toga, kada dokazivanje pred upravnim sudom nedvojbeno potvrdi zakonitost izreke osporavanog rješenja, bespredmetnim postaje poništiti to rješenje zbog možebitnih nedostataka u postupku njegova donošenja.
U upravnom sporu, dokazni materijal čini sadržaj spisa predmeta upravnog postupka (kojim činjenicama upravni sud nije vezan) te dokazi izvedeni u upravnom sporu (članak 33. Zakona o upravnim sporovima, "Narodne novine" br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS). U nemalom broju upravnih sporova nema izvođenja novih dokaza, uglavnom zato jer to nije potrebno, i/ili stranke to ne predlažu.
Po prirodi stvari, većinu dokaznih prijedloga u upravnom sporu iznosi tužitelj. Najčešće, riječ je o sudskom vještačenju, saslušanju svjedoka odnosno stranke, pribavljanju dodatnih isprava, ponekad o očevidu. Dva su glavna razloga zbog kojih prihvaćanje dokaznih prijedloga tužitelja nužno ne dovodi do uspjeha tužitelja u sporu.
Prvi razlog je očit. Rezultati izvođenja spomenutih dokaza naposljetku ne moraju ići u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Drugi razlog tužitelji ponekad gube iz vida. Katkad postoje nedostaci u upravnom postupku u kojem je doneseno osporavano rješenje koji su i sami po sebi dovoljni za poništavanje rješenja, donošenjem anulacijske presude u kasacijskoj varijanti (tj. poništavanjem rješenja uz vraćanje predmeta na ponovni postupak tuženiku ili prvostupanjskom tijelu). Bez obzira na to, tužitelj može biti motiviran predložiti izvođenje dodatnih dokaza kako bi postigao donošenje anulacijske presude u reformacijskoj (meritornoj) varijanti, kojom sud ujedno sam rješava stvar, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak.
Međutim, kada ishod dokaznog postupka u upravnom sporu ne ide u prilog tužiteljevoj argumentaciji, već potvrđuje zakonitost izreke osporavanog rješenja, bespredmetnim postaje donošenje kasacijske presude, unatoč nedostacima u postupku donošenja tog rješenja. Ako je, naime, izvođenje dodatnih dokaza u upravnom sporu uvjerilo sud da je izreka osporavanog rješenja – koja sadržava odluku o upravnoj stvari - pravilna, više nema opravdanog razloga za poništavanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Netom navedeno prije svega je povezano s odredbom članka 57. stavak 2. ZUS-a. Njome je propisano da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci. (Više o tome v. u kolumni objavljenoj u ovoj rubrici pod naslovom Primarne i sekundarne činjenice odlučne za rješavanje upravnog spora, https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/30368 ).
doc. dr. sc. Alen Rajko
