Izbor predsjednika vrhovnih sudova u svijetu

Republika Hrvatska poznaje termin „vrhovni sud“ ali diljem svijeta taj naziv nije univerzalan i sudove koji obavljaju funkciju najvišeg sudbenog tijela često pronalazimo pod raznim nazivima kao što su: “visoki sud“ (npr. High Court of Australia) „konačni apelacijski sud“ (Hong Kong Court of Final Appeal), ili „kasacijski sud“ (Cour de Cassation). Mora se naglasiti ipak da se naziv vrhovni sud, na engl. supreme court, najčešće upotrebljava kada govorimo o sudovima ovoga tipa. Ovlasti vrhovnih sudova razlikuju se od države do države, pa tako i izbor vrhovnih sudaca i predsjednika vrhovnih sudova nije svugdje isti. Tradicija, stupanj demokratičnosti i vladavine prava te posebne okolnosti sudovanja u pojedinim državama igraju ulogu pri izboru sudaca i predsjednika vrhovnih sudova.  Prvo što iskače kada promatramo raznolikost naziva funkcije predsjednika vrhovnih sudova je temeljna podjela na pravne sustave common  law-a i pravne sustave kontinentalnog sustava, pa tako u common law pravosuđima najčešće nailazimo na naziv „chief justice“ (glavni sudac, vrhovni sudac op.a.) dok u zemljama tzv. kontinentalnog prava nailazimo najčešće na naziv „predsjednik“ vrhovnog suda. Ujedinjeno Kraljevstvo koje je oduvijek imalo vrlo specifičan pravni razvoj poznaje funkcije Lord Chief Justice of England and Wales, kao čelnika svih sudova u Engleskoj i Walesu i funkciju predsjednika Vrhovnog suda.

Podjela koja je na prvi pogled konfuzna i koja zahtjeva dodatno proučavanje kako bi se pohvatale specifičnosti pravosudnog sustava Ujedinjenog Kraljevstva zorno prikazuje koliko su funkcija i naziv predsjednika najvišeg sudbenog tijela oblikovane tradicijom i potrebama pojedine države.
Ono što ćemo kroz članak prikazati je i važnost te funkcije u svim demokratskim zemljama koje streme vladavini prava, što za sobom povlači veliki javni ali i politički pritisak na sam postupak imenovanja predsjednika najvišeg sudbenog tijela, te nužnost očuvanja neovisnosti i profesionalnosti te funkcije.

U svijetu najpoznatiji vrhovni sud je Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država. Postupak imenovanja sudaca Vrhovnog suda se sastoji od nominiranja kandidata na slobodno mjesto u Vrhovnom sudu od strane predsjednika SAD-a kojeg zatim potvrđuje Senat s običnom većinom glasova. Kao i sve druge suce Vrhovnog suda, predsjednika Vrhovnog suda (Chief Justice) nominira predsjednik SAD-a a potvrđuje ga Senat. Može se napomenuti da se ovakvom odabiru predsjednika Vrhovnog suda SAD-a i ostalih sudaca zamjera prevelik utjecaj trenutne političke i ideološke klime u državi. Pa se često obilježava pojedine suce kao „progresivnije“ a druge „konzervativnije“ ovisno o tome za vrijeme čijeg predsjedničkog mandata su imenovani.

Vrhovnog suca Australije (Chief Justice of Australia), kao i sve ostale suce Vrhovnog suda Australije, imenuje generalni guverner (Governer-General) po savjetu federalne Vlade Australije. Generalni guverner Australije u svojim ovlastima posjeduje i moć smjene predsjednika Vrhovnog suda ali tek nakon što dobije zahtjev za smjenom od oba doma australskog parlamenta, što se u praksi do sada  nikada nije dogodilo. 

Republika Slovenija za razliku od Australije razlikuje postupak imenovanja za suca Vrhovnog suda Slovenije (Vrhovno sodišče) od postupka za imenovanje predsjednika Vrhovnog suda. Sudsko vijeće Republike Slovenije (Sodni svet Republike Slovenije) predlaže kandidate za suce Vrhovnog suda a slovenski parlament je taj koji imenuje suce Vrhovnog suda. Postupak je drugačiji za predsjednika Vrhovnog suda. Predsjednika Vrhovnog suda Slovenije imenuje slovenski parlament na temelju prijedloga Ministra pravosuđa. U postupku izbora i imenovanja predsjednika Vrhovnog suda Sudsko vijeće sudjeluje na način da daje samo svoje stručno (neobvezujuće) mišljenje. U slučaju pokrenutog postupka za razrješenje predsjednika Vrhovnog suda Sudsko vijeće također daje svoje stručno (neobvezujuće) mišljenje, ali zato ima ulogu u odlučivanju o mjeri privremene suspenzije predsjednika Vrhovnog suda i odlučuje o žalbama na odluke o privremenoj suspenziji sudaca Vrhovnog suda koje je donio predsjednik Suda.

Predsjednika Vrhovnog suda Pakistana (sam sud se sastoji od šesnaest sudaca plus predsjednik) imenuje predsjednik republike na prijedlog predsjednika Vlade. Postupak je slijedeći: kandidati se odabiru prema svojim kvalifikacijama i dosadašnjem radnom iskustvu i pri tome važnu ulogu ima Pravosudna komisija Pakistana. Komisija većinom glasova svojih članova odabire najboljeg kandidata nakon provedenog postupka evaluacije sposobnosti i kvalifikacija kandidata. Preporuka Komisije se zatim šalje parlamentarnom odboru koji odlučuje o kandidatu većinom glasova svojih članova u roku četrnaest dana. U slučaju da Odbor u tom roku ne odluči o kandidatu smatra se da potvrđuje kandidata za predsjednika Vrhovnog suda. Ali ako Odbor s većinom od tri četvrtine glasova svojih članova odluči da kandidat Komisije ne zadovoljava uvjete i nije prihvatljiv kao kandidat za predsjednika, tada se o tome obavještava Komisija i ponovno se pokreće postupak potrage za odgovarajućim kandidatom. Kada se pronađe kandidat i nakon što dobije podršku parlamentarnog odbora o tome se obavještava predsjednik Vlade koji zatim šalje njegovo ime na imenovanje za predsjednika Vrhovnog suda predsjedniku republike.  

Osobito zanimljiv primjer odabira predsjednika vrhovnog suda pronalazimo u Republici Čile. Ovdje također predsjednik republike ima ulogu pri odabiru, kako predsjednika Vrhovnog suda tako i ostalih sudaca najvišeg sudbenog tijela. Predsjednik republike odabire novog suca Vrhovnog suda s popisa od pet kandidata koji su mu pripremili postojeći suci Vrhovnog suda. Njegov odabir između pet kandidata potvrđuje Senat dvotrećinskom većinom. Vrhovni sud ima 21 člana koji se nazivaju  „ministros“ a među njima se bira predsjednik Vrhovnog suda na mandat od dvije godine. Unatoč ulozi koju ima predsjednik prilikom odabira sudaca, samog predsjednika Vrhovnog suda suci biraju među sobom bez formalnog vanjskog utjecaja.

Sličan postupak kao i u Čileu nalazimo u  Brazilu gdje prilikom odabira sudaca Vrhovnog suda (Superior Tribunal de Justica) predsjednik republike odabire suce koje zatim mora potvrditi Federalni Senat. Predsjednika Vrhovnog suda i potpredsjednika biraju njihovi kolege suci vrhovnog suda i to tajnim glasovanjem na razdoblje od dvije godine. Reizbor na drugi uzastopni mandat nije dozvoljen. Tradicionalno za predsjednika se odabire najstariji član suda koji do sada još nije biran na to mjesto kako bi se time izbjegla politizacija. U praksi se razvio i običaj biranja budućeg predsjednika prvo na mjesto potpredsjednika kako bi se upoznao sa svojim odgovornostima na budućoj funkciji.

Kao što je vidljivo iz gore navedenih primjera postupak imenovanja sudaca vrhovnih sudova i njihovih predsjednika nije univerzalan i različite zemlje su pronašle različite modele izbora. Ne može sa sigurnošću reći da je jedan od predloženih modela bolji od ostalih. Vladavina prava i efikasno pravosuđe nisu samo odgovornost vrhovnih sudova nego cjelokupnog sustava, pa se tako niti ne može očekivati od jedne funkcije, koliko god funkcija predsjednika vrhovnog suda bila važna, da sa sobom nosi odgovornost za funkcioniranje cjelokupnog pravosudnog sustava. To je doista odgovornost svih dijelova pravosudnog sustava koji u njemu sudjeluju.

Roko Hranjec mag. iur.