c S
U središtu

Koje bitne promjene donosi novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti?

15.12.2021 Nakon malo više od dvije godine od stupanja na snagu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, Ministarstvo pravosuđa i uprave krenulo je u izradu novog Zakona. Trenutno je u tijeku savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, a u nastavku članka donosimo pregled novina koje su predložene, osnovna pitanja koja se trebaju urediti te koje će posljedice proisteći donošenjem novog Zakona.

Potreba donošenja novog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti

Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine" br. 17/2019.- dalje u tekstu: Zakon), popularno zvan i Zakon o zviždačima, donesen je 8. veljače 2019., a stupio je na snagu 1. srpnja 2019. godine. Zakon je donesen s ciljem jačanja svijesti i poticanja građana na prijavljivanje nepravilnosti o kojima imaju saznanja, a povezani su s obavljanjem poslova kod poslodavca. Prije donošenja ovog Zakona, zaštita prijavitelja nepravilnosti odnosno „zviždača“ bila je djelomično regulirana u nekim drugim zakonima, no ovim se Zakonom po prvi puta sistematizira i detaljno uređuje problematika vezana isključivo za prijavitelje nepravilnosti te ih se štiti od sankcija poslodavaca koje bi bile povezane s prijavom.

Novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donosi se prvenstveno zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije odnosno s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (dalje u tekstu: Direktiva). Direktiva je donesena 23. listopada 2019., a stupila je na snagu 16. prosinca 2019. godine. Krajnji rok za prenošenje Direktive i usklađivanje zakonodavstva država članica s navedenom Direktivom je 17. prosinca 2021. godine.

Budući da je trenutno važeći Zakon donesen prije Direktive, treba ga uskladiti s njom pa se očekivano pristupilo izmjenama Zakona. Međutim, tijekom rada na izmjenama i dopunama Zakona odlučeno je da se neće raditi o izmjenama i dopunama važećeg zakona već o novom zakonu. Naime, osim implementacije Direktive, bilo je potrebno izmijeniti neke odredbe neovisno o zahtjevima Direktive, a na koje je ukazala praksa, odnosno nositelji primjene Zakona. Sukladno članku 48. stavku 3. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor ("Narodne novine" br. 74/15.), ako se više od polovine članaka osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, potrebno je pristupiti donošenju novoga propisa te se zbog toga pristupilo izradi novog zakona.

Novine u odnosu na važeći tekst Zakona

U dijelu I. koji se odnosi na Opće odredbe Zakona predloženo je nekoliko novosti. S obzirom na to da Direktiva izričito propisuje područja i akte Europske unije u kontekstu kojih je Republika Hrvatska dužna primjenjivati mehanizme zaštite prijavitelja nepravilnosti, ovaj Prijedlog zakona sadrži i novi članak 4. kojim se regulira područje primjene Zakona. Člankom 4. Prijedloga novog Zakona propisano je da se ovim Zakonom propisuje zaštita osoba koje prijavljuju nepravilnosti:
a. koje su obuhvaćene područjem primjene akata Europske unije navedenih u dijelu I Priloga ovog Zakona, koji se odnose na sljedeća područja:
− javnu nabavu,
− financijske usluge, proizvode i tržišta te sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma,
− sigurnost i sukladnost proizvoda,
− sigurnost prometa,
− zaštitu okoliša,
− zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost,
− sigurnost hrane i hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja,
− javno zdravlje,
− zaštitu potrošača,
− zaštitu privatnosti i osobnih podataka te sigurnost mrežnih i informacijskih sustava.
b. koje utječu na financijske interese Europske unije kako je navedeno u članku 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i dodatno utvrđeno u relevantnim mjerama Europske unije;
c. koje se odnose na unutarnje tržište, kako je navedeno u članku 26. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uključujući povrede pravila Europske unije o tržišnom natjecanju i državnim potporama, kao i povrede koje se odnose na unutarnje tržište u odnosu na radnje kojima se krše pravila o porezu na dobit ili aranžmane čija je svrha ostvariti poreznu prednost koja je u suprotnosti sa ciljem ili svrhom primjenjivog zakonodavstva o porezu na dobit;
d. koje se odnose na druge odredbe nacionalnih propisa, ukoliko se takvim kršenjem ugrožava i javni interes.

Pritom je propisano da će tijela u čijem su djelokrugu poslovi nacionalne sigurnosti i obrane donijeti posebni akt kojim će se urediti zaštita prijavitelja nepravilnosti te postupak prijavljivanja nepravilnosti u području ključnih sigurnosnih i obrambenih interesa, a vodeći računa o zaštiti ključnih sigurnosnih i obrambenih interesa.

Odredbama članka 6. propisuje se značenje pojedinih izraza u Zakonu. Nepravilnosti su definirane kao radnje ili propusti koji su protupravni i odnose se na područje primjene i propisa navedene u članku 4., ili su u suprotnosti s ciljem ili svrhom tih propisa. Nadalje, prijava ili prijavljivanje sada znače usmeno ili pisano prenošenje informacija o nepravilnostima te su načini prijavljivanja kasnije definirani kroz članak 17. Zakona, koji navodi da prijava sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, osobi/instituciji koja se prijavljuje i podatke o samim prijaviteljima, dok je poslodavac dužan omogućiti ne samo usmeno prijavljivanje (osobno, telefon, glasovne poruke), nego i pisanim putem na način koji uključuje standardnu pisanu formu, ali i moderne načine komunikacije koji omogućavaju pisani zapis (email, aplikacije i slično).

Ujedno je izraz obavljanje poslova zamijenjen izrazom radnog okruženja koji detaljnije, ali i dalje vrlo široko definira u kojem kontekstu se pruža zaštita prijaviteljima nepravilnosti uključujući i aktivnosti koje traju, koje su trajale ili koje će tek početi. Radno okruženje znači trenutačne ili prethodne profesionalne aktivnosti u javnom ili privatnom sektoru u okviru kojih, neovisno o prirodi tih aktivnosti, osobe stječu informacije o nepravilnostima i u okviru kojih bi te osobe mogle doživjeti osvetu ako prijave takve informacije, uključivši situaciju kada je aktivnost u međuvremenu prestala ili neposredno treba ili je trebala započeti. Takve aktivnosti posebno uključuju: radni odnos, rad izvan radnog odnosa, volontiranje, vršenje dužnosti, ugovore o djelu, studentske poslove, sudjelovanje u postupcima zapošljavanja u svojstvu kandidata, imatelje dionica i poslovnih udjela kao i svako drugo sudjelovanje u djelatnostima pravne ili fizičke osobe.

Ovakvom definicijom definiran je širi opseg aktivnosti u odnosu na klasični radno-pravni odnos u okviru kojega se mogu steći saznanja o nepravilnostima i u okviru kojih bi te osobe mogle doživjeti osvetu, te je isto tako proširena vremenska dimenzija na situacije kada je aktivnost u međuvremenu prestala ili neposredno treba ili je trebala započeti.

Novina je također definiranje tijela javne vlasti u skladu s definicijom iz Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine" br. 25/13., 85/15.). U tom su zakonu tijela javne vlasti su: tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja, i sl.), kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.

Kao povjerljiva osoba, osim osobe zaposlene kod poslodavca, sada može biti i imenovana treća osoba, ali se uvijek mora raditi o fizičkoj osobi, sve uzimajući u obzir samu svrhu instituta povjerljive osobe kao osobe u koju prvenstveno potencijalni prijavitelji, zaposlenici i drugi moraju imati povjerenja, a zatim i vrlo konkretne odgovornosti i mjere zaštite povjerljive osobe.

Novost je i definiranje prijavljene osobe, povratne informacije kao i daljnjeg postupanja po zaprimljenoj prijavi. Prijavljena osoba je tijelo javne vlasti, fizička ili pravna osoba koja je u prijavi ili pri javnom razotkrivanju navedena kao odgovorna za počinjenje nepravilnosti a uključuje i one s kojima je to tijelo ili osoba povezana. Kao daljnje postupanje je definirana svaka mjera koju je primatelj prijave nadležan za ispitivanje nepravilnosti ili bilo koje drugo tijelo nadležno za postupanje poduzelo radi procjene točnosti navoda iz prijave i prema potrebi radi rješavanja prijavljene nepravilnosti. Povratna informacija znači pružanje informacija prijaviteljima u vezi s predviđenim ili poduzetim daljnjim postupanjima te o razlozima za takvo daljnje postupanje.

Ukazuje se i na zamjenu definiranja štetne radnje pojmom osvete koja znači svaku izravnu ili neizravnu radnju ili propust u radnom okruženju, uključujući prijetnje osvetom i pokušaje osvete, potaknuta unutarnjim ili vanjskim prijavljivanjem ili javnim razotkrivanjem, a uzrokuje ili može uzrokovati neopravdanu štetu prijavitelju. Ova odredba je dalje konkretizirana u članku 9. koji poslodavcu, kao glavno načelo, izričito zabranjuje osvetu, pa se sukladno tome poslodavac ne smije osvećivati prijavitelju nepravilnosti zbog prijavljivanja nepravilnosti ili javnog razotkrivanja. Stavkom 2. članka 9. taksativno su navedeni postupci koji se posebice smatraju osvetom. Važno je napomenuti da popis nije konačan i da su moguće i druge situacije, odnosno postupci koji će se moći smatrati osvetom. Stavkom 3. propisano je da odredbe općeg ili pojedinačnog akta poslodavca te pravnog posla kojima se prijavitelju nepravilnosti poslodavac osvećuje zbog prijavljivanja nepravilnosti ili javnog razotkrivanja nemaju pravni učinak.

U odnosu na važeći tekst Zakona koji je propisivao da se prijavom nepravilnosti ne krši obveza čuvanja poslovne tajne, Prijedlog novog Zakona puno detaljnije uređuje pitanje odgovornosti prijavitelja nepravilnosti u kontekstu prijavljivanja ili javnog razotkrivanja. Naime, uz izuzetak područja glede kojih ovaj zakon neće imati prednost pri primjeni, izričito se propisuje kako prijavitelj nepravilnosti neće snositi odgovornost za prijavljivanje ili javno razotkrivanje kao ni za stjecanje ili pristup podacima, osim ako je takvim stjecanjem ili pristupom podacima počinjeno kazneno djelo.
Konačno, posebno je propisano da se ovim pravilima ni na koji način ne utječe na postupke koji su obveznim pravilima drugačije uređeni u aktima Europske unije iz Priloga kao ni na odredbe nacionalnog prava u području: zaštite podataka označenih stupnjem tajnosti, obvezu čuvanja odvjetničke tajne, obvezu čuvanja podataka koji se odnose na zdravlje pojedinca, tajnost sudskih vijećanja, odredbe o kaznenom postupku. Također, ovim se zakonom propisuje da prijava nepravilnosti na bilo koji od predviđenih načina ne utječe na pravo prijavitelja da u bilo kojem trenutku podnese prijavu izravno tijelima ovlaštenim na postupanje prema sadržaju prijave sukladno posebnom zakonu i uspostavljenim sustavima otkrivanja i postupanja po nepravilnostima.

U dijelu II. Zakona koji se odnosi na prava prijavitelja nepravilnosti, povjerljivih osoba i njihovih zamjenika te povezanih osoba i dalje su izričito propisana prava na zaštitu prijavitelja nepravilnosti, a novost je i izričito propisivanje uvjeta za zaštitu prijavitelja. Člankom 12. Prijedloga novog Zakona propisana su kumulativno dva uvjeta koja moraju biti ostvarena kako bi prijavitelj nepravilnosti ostvario pravo na zaštitu na temelju ovoga Zakona:
1. prijavitelj nepravilnosti mora imati opravdani razlog vjerovati da su prijavljene informacije o nepravilnostima istinite u trenutku prijave i da su obuhvaćene područjem primjene ovog zakona,
2. prijavu mora podnijeti u skladu s odredbama ovog Zakona unutarnjim ili vanjskim kanalima ili javnim razotkrivanjem nepravilnosti.

Ti zahtjevi predstavljaju bitnu zaštitnu mjeru protiv zlonamjernih i neozbiljnih prijava ili protiv zlouporabe prijava jer se njima osigurava da se zaštita neće pružiti osobama koje su u trenutku podnošenja prijave namjerno i svjesno prijavile netočne ili zavaravajuće informacije. Nadalje, određuje se da osobe koje su anonimno prijavile ili javno razotkrile informacije o nepravilnostima, a identitet im je naknadno utvrđen i zbog toga trpe osvetu, a ispunjavaju uvjete, imaju pravo na odgovarajuću zaštitu. Također, osobama koje povrede obuhvaćene područjem primjene iz Priloga prijavljuju nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Europske unije osigurava se pravo na zaštitu pod istim uvjetima kao i osobama koje prijavu podnose vanjskim kanalima.

Detaljnije je također uređena obveza zaštite identiteta prijavitelja nepravilnosti, što se može smatrati jednom od ključnih mjera zaštite od osvete. Određeno je da se identitet i drugi podaci koji su navedeni u prijavi nepravilnosti dostupni isključivo osobama koje su zadužene za zaprimanje prijava i njihovu daljnju obradu, te da isti moraju ostati zaštićeni osim ako prijavitelj nepravilnosti pristane na otkrivanje tih podataka. Kao iznimka propisana je mogućnost otkrivanja identiteta i ostalih informacija samo ako je to nužna i razmjerna obveza koja proizlazi iz prava EU ili nacionalnog prava u kontekstu istraga nacionalnih tijela ili u okviru sudskog postupka, među ostalim radi zaštite prava na obranu prijavljene osobe. Takva otkrivanja podliježu odgovarajućim zaštitnim mjerama, uključujući i obvezu obavješćivanja prijavitelja prije otkrivanja njegova identiteta. Takvo obavješćivanje mora biti pisano obrazloženo. Na jednak način na koji se štiti identitet prijavitelja štiti se i identitet prijavljene osobe.

Odredbama članka 17. i 18. preciznije je definirano koja prava na zaštitu točno uživaju povjerljiva osoba i njen zamjenik kao i povezane osobe. Povjerljiva osoba i njezin zamjenik imaju pravo na sudsku zaštitu i naknadu štete ako učine vjerojatnim da je prema njima počinjena ili bi mogla biti počinjena osveta zbog zaprimanja, odnosno postupanja po prijavi nepravilnosti. Osiguranjem zaštite osoba koje postupaju po prijavi se učvršćuje sustav zaštite zviždača. Povezane osobe imaju pravo na zaštitu u jednakom opsegu kao i prijavitelji nepravilnosti. Tu zaštitu ostvaruju pod uvjetom da učine vjerojatnim da je prema njoj počinjena ili bi mogla biti počinjena osveta zbog povezanosti s prijaviteljem nepravilnosti. Proširenje zaštite i na povezanu osobu važno je kako se ne bi obeshrabrilo prijavitelje nepravilnosti od prijave nepravilnosti.

Zakonom je točno određen sadržaj prijave nepravilnosti i to u dijelu III. kojim se uređuje postupak prijavljivanja nepravilnosti i postupanje po prijavi. Prijava nepravilnosti sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, prijavljenom tijelu ili osobi te informacije o nepravilnostima. Prijava nepravilnosti može se podnijeti u pisanom ili usmenom obliku. Pisani oblik uključuje svaki oblik komunikacije koji osigurava pisani zapis. Usmeno prijavljivanje moguće je telefonom ili drugim sustavima glasovnih poruka te, na zahtjev prijavitelja, fizičkim sastankom u razumnom roku .

Odredbama članka 20. određuje se obveza povjerljivim osobama i tijelu za vanjsko prijavljivanje da vode evidenciju o svakoj zaprimljenoj prijavi nepravilnosti, vodeći računa o nužnosti zaštite povjerljivosti. Također se određuje da se prijave čuvaju sukladno propisima nacionalnog zakonodavstva. Nadalje, odredbama ovoga članka definiraju se modaliteti evidentiranja usmenog prijavljivanja nepravilnosti, te osiguranja mogućnosti provjere i ispravka prijepisa i zapisnika usmenog prijavljivanja nepravilnosti kao i mogućnosti ovjere istih potpisom.

Unutarnje i vanjsko prijavljivanje nepravilnosti prema novom Zakonu

Kao i u trenutno važećem tekstu Zakona, unutarnje prijavljivanje nepravilnosti prema novom Zakonu definirano je na jednak način i to kao prijavljivanje nepravilnosti poslodavcu. Zakon propisuje obvezu da je svaki poslodavac koji zapošljava najmanje 50 zaposlenika dužan osigurati kanal unutarnjeg prijavljivanja. Poslodavci koji zapošljavaju manje od pedeset radnika mogu imati uspostavljen unutarnji kanal prijavljivanja nepravilnosti. Novost je, međutim, da osim pravnih subjekata s više od pedeset zaposlenih, kanal unutarnjeg prijavljivanja moraju imati i poslodavci neovisno o broju zaposlenih, ako su obuhvaćeni primjenom akata iz dijela I točka B. i dijela II Priloga.

Nadalje, propisuje se da pravni subjekti u privatnom sektoru te trgovačka društva koja imaju između 50 i 249 radnika mogu dijeliti resurse u pogledu prijava i vođenja postupka unutarnjeg prijavljivanja. Ista mogućnost je ostavljena jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, uz dodatnu mogućnost da tim kanalima mogu upravljati zajednička tijela u skladu s nacionalnim pravom.

Obveze poslodavaca ostaju i dalje propisane gotovo na isti način. Izuzetak se tiče postupka imenovanja povjerljive osobe koja se do sada imenovala od strane poslodavca na temelju prijedloga 20 % radnika te je isti mehanizam i dalje u upotrebi, osim kod poslodavaca koji imaju uspostavljeno radničko vijeće ili sindikalnog povjerenika koji je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća, gdje prijedlog povjerljive osobe daje radničko vijeće ili sindikalni povjerenik.

Promjena u dosadašnjoj regulaciji vidljiva je u kontekstu rokova. U trenutno važećem Zakonu stoji kako je povjerljiva osoba dužna zaprimiti prijavu nepravilnosti i ispitati prijavu nepravilnosti najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijave. Međutim, u Prijedlogu novog Zakona više nije propisan rok za okončanje ispitivanja prijave te je rok za pružanje povratne informacije i poduzimanje odgovarajućih radnji duži. Razlog za takvo drugačije reguliranje prvenstveno se tiče omogućavanja prijaviteljima nepravilnosti da se izravno obrate i kanalu za vanjsko prijavljivanje bez da čekaju okončanje postupka pred kanalom unutarnjeg prijavljivanja te je time prijavitelju omogućeno puno više fleksibilnosti pri izboru kanala prijavljivanja. Također, tijekom rada na radnoj skupini istaknuto je kako ispitivanja nekih nepravilnosti mogu trajati i puno duže od sada predviđenog roka od 60 dana, a čije nepoštivanje ni do sada nije povlačilo nikakve posljedice.

Izričito je propisana zabrana poslodavcu da se osvećuje ne samo prijavitelju nepravilnosti, nego i povjerljivoj osobi i njenom zamjeniku. Također je zabranjeno pokušati utjecati na postupanje povjerljive osobe ili njenog zamjenika. Propisana je također i obveza za povjerljivu osobu i njenog zamjenika da postupaju savjesno i zakonito te ne smiju zloupotrebljavati svoje ovlasti na štetu prijavitelja nepravilnosti.

Vanjsko prijavljivanje nepravilnosti je prijavljivanje nepravilnosti nadležnom tijelu. Prijavitelj nepravilnosti može prijaviti nepravilnost nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti:
− nakon što je prvo podnio prijavu kanalima za unutarnje prijavljivanje ili
− izravno kanalima za vanjsko prijavljivanje.

Dakle, tom se odredbom propisuje da prijavitelj nepravilnosti može prijaviti nepravilnost tijelu za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti neovisno je li prije toga iskoristio mogućnost unutarnjeg prijavljivanja.

Nadalje, nadležnost Pučkog pravobranitelja kao tijela za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti novim se Zakonom dodatno uređuje te se postupovno uređuje postupak vanjskog prijavljivanja nepravilnosti. Propisuje se da Ured pučkog pravobranitelja objavljuje opće informacije o primitku prijava i daljnjem postupanju na temelju njih te druge opće informacije relevantne za zaštitu prijavitelja nepravilnost. Nadalje, propisuje se obveza prosljeđivanja informacija nadležnim institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Europske unije iz prijave, ako je to potrebno zbog provođenja daljnje istrage.

Ovim se Zakonom propisuje obveza izrade obrazloženog izvješća o konačnom ishodu postupanja na temelju prijave. Definira se mogućnost davanja prednosti prijavama o teškim nepravilnostima ili o nepravilnostima glede ključnih odredbi obuhvaćenim područjem primjene ovoga Zakona, propisuje se mogućnost zaključenja postupka kod repetitivnih prijava te se definira postupanje s prijavama koje sadrže neznatne nepravilnosti. Definirana je i obveza obavještavanja podnositelja nepravilnosti o postupanju te o ishodu postupka nakon njegova okončanja.

Odredbama članka 28. definirano je javno razotkrivanje nepravilnosti, te alternativni uvjeti za ostvarivanje prava na zaštitu osobe koja javno razotkriva nepravilnosti. Prvi uvjet je vezan za ažurno postupanje kanala za unutarnje i vanjsko prijavljivanje, odnosno smatrat će se da je ovaj uvjet ispunjen ako u zadanim rokovima od strane kanala za unutarnje i vanjsko prijavljivanje nisu poduzete odgovarajuće mjere kao odgovor na prijavu. Drugi uvjet će biti ispunjen ako prijavitelj ima opravdan razlog vjerovati da: nepravilnost može predstavljati neposrednu ili očitu opasnost za javni interes, kao u slučaju krizne situacije ili rizika od nepopravljive štete; ili u slučaju vanjskog prijavljivanja postoji rizik od osvete ili su izgledi da će se nepravilnost djelotvorno ukloniti niski zbog posebnih okolnosti slučaja. Također, propisuje se da se ovaj članak ne primjenjuje na slučajeve u kojima osoba izravno otkrije informacije medijima na temelju posebnih odredbi domaćeg prava kojima se uspostavlja sustav zaštite u pogledu slobode izražavanja i informiranja.

Sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti

Sudska zaštita ostala je u najvećoj mjeri regulirana kao i do sada. Bitne izmjene odnose se na brisanje roka za podnošenje zahtjeva za zaštitu u odnosu na to kad je prijavitelj nepravilnosti saznao za štetnu radnju, kao i u odnosu na to kad je štetna radnja počinjena. Ovakav rok u prethodnom je zakonu bio definiran na način koji u određenoj mjeri odstupa od roka navedenog u Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.- dalje u tekstu: ZOO) koji definira opći rok za naknadu štete. Međutim, ZOO početak tog roka povezuje s trenutkom nastanka štetne posljedice, a ne poduzimanja štetne radnje kao u dosadašnjem tekstu zakona. Time je zapravo ovaj zakon definirao rok nepovoljnije u odnosu na rok iz ZOO-a.

Sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti ostvaruje u posebnom postupku koji se pokreće tužbom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti, a člankom 31. određuje se sadržaj zahtjeva koji se može postaviti u tužbi. Novim stavom 3. navedenog članka propisano je da se ti zahtjevi mogu istaknuti zajedno sa zahtjevima za zaštitu drugih prava o kojima se odlučuje u parničnom postupku ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za njih, bez obzira na to je li za te zahtjeve propisano rješavanje u redovitom ili u posebnom parničnom postupku, osim sporova o smetanju posjeda. U tom slučaju primjenjuju se mjerodavna pravila za vrstu spora o kojoj je riječ, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Odredbama članka 33. regulira se pretpostavka štete i teret dokazivanja. U postupcima za naknadu štete ako prijavitelj nepravilnosti dokaže da je podnio prijavu ili javno razotkrio informacije u skladu s ovim Zakonom i da je zbog toga pretrpio štetu, teret dokazivanja prelazi na osobu koja je poduzela štetnu radnju i koja potom mora dokazati da to djelovanje nije ni na koji način bilo povezano s podnošenjem prijave nepravilnosti ili javnim razotkrivanjem. Osoba koja je poduzela osvetu mora dokazati da je ona bila utemeljenja na opravdanim razlozima.

Novost u zakonu je i izričito propisivanje inspekcijskog nadzora nad provedbom Zakona i propisa koji se donose na temelju njega, a koji nadzor provode nadležna tijela sukladno posebnim propisima. U kontekstu sankcioniranja novost je uvođenje mogućnosti izricanja prekršajnih sankcija i za pokretanje zlonamjernih postupaka protiv prijavitelja nepravilnosti ili povezanih osoba. Nadalje, predviđeno je i da povjerljiva osoba i njen zamjenik i bilo koja druga osoba koja sudjeluje u postupku prekršajno odgovaraju za kršenje obveza zaštite identiteta i povjerljivosti.

Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti otvoreno je od 12. studenog 2021. godine, a trajat će zaključno do 2. prosinca 2021., budući da je krajnji rok za prenošenje Direktive 2019/1937 i usklađivanje zakonodavstva država članica s navedenom Direktivom 17. prosinca 2021. godine. Stupanjem na snagu novog Zakona prestat će važiti Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine" br. 17/2019).

Ivan Vidas, struč. spec. oec.