Od 15. travnja 2022. godine do 4. svibnja 2022. godine, na portalu https://esavjetovanja.gov.hr/, javno se raspravljalo o Prijedlogu Zakona o prestanku važenja Zakona o matičnom broju, pokrenutom na inicijativu Ministarstva unutarnjih poslova.
Jedinstveni matični broj građana (kraće JMBG), kao stečevina bivše Jugoslavije, uveden je Zakonom o jedinstvenom matičnom broju građana iz 1976. godine.
Utvrđivanje i dodjeljivanje JMBG u Republici Hrvatskoj bilo je regulirano republičkim zakonom donesenim 1981. godine koji je bio izmijenjen dva puta, 1982. i 1988. godine. Nakon razdruživanja Republike Hrvatske od SFRJ, Zakon o jedinstvenom matičnom broju zamijenjen je Zakonom o matičnom broju građana (kraće MBG) iz 1992. godine, odnosno izmjenama i dopunama Zakona iz 2002. godine („Narodne novine“ br. 9/92. i 66/02.) u kojem je iz naziva izbačen pridjev „jedinstveni“.
Matični broj građana je do uvođenja osobnog identifikacijskog broja (kraće OIB), bio osnovna i jedina identifikacijska oznaka hrvatskih državljana koja služi za povezivanje podataka u službenim evidencijama, koje evidencije na temelju posebnog propisa vode državna tijela i pravne osobe koje imaju javne ovlasti. Iako se upisuje u službene evidencije, danas se, za razliku od nekada kada se upisivao na starim osobnim iskaznicama, ne može upisivati u isprave građana.
Za određivanje matičnog broja građana, nadležna je Policijska uprava ili policijska postaja Ministarstva unutarnjih poslova, a evidenciju o određenim i danim matičnim brojevima te registracijskim područjima vodi Ministarstvo unutarnjih poslova.
Matični broj građana određuje se na temelju podataka o kojima nadležna tijela vode službenu evidenciju (matice rođenih i knjige državljana) i prema mjestu prebivališta hrvatskog državljanina u trenutku određivanja matičnog broja.
Za hrvatskog državljanina koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, matični broj građana, određuje se prema mjestu upisa u knjige državljana.
Matični broj građana sastoji se od 13 znamenki koje su svrstane u šest skupina, i to:
I. skupina: dan rođenja (dvije znamenke),
II. skupina: mjesec rođenja (dvije znamenke),
III. skupina: godina rođenja (tri znamenke),
IV. skupina: broj registra (dvije znamenke- prema jedinici lokalne samouprave, odnosno skupina jedinica lokalne samouprave koja se formira radi određivanja matičnog broja građana),
V. skupina: kombinacija spola i rednog broja za osobe rođene istog datuma (tri znamenke) i to za osobe muškog spola od 000 - 499, a za osobe ženskog spola od 500 - 999,
VI. skupina: kontrolni broj (jedna znamenka).
Pravilnikom o matičnom broju građana („Narodne novine“ br. 27/92., 72/93. i 14/02.), propisana je podjela znamenaka IV. skupine i način primjene V. skupine matičnog broja, određena su registracijska područja, propisan je postupak određivanja i davanja matičnog broja, te način vođenja i sadržaj evidencije o određenim i datim matičnim brojevima.
Nadležno tijelo podatke o matičnom broju može dati samo kada je na temelju posebnog zakona, potrebno utvrditi identitet, kada je to u cilju zaštite interesa Republike Hrvatske ili kada je dobilo dopuštenje hrvatskoga državljanina o čijem se matičnom broju radi.
Međutim, kako se u primjeni matičnog broja nije vodilo računa o zaštiti osobnih podataka, budući da se sastoji od znamenaka koje pokazuju osobne podatke građana poput datuma rođenja, područja rođenja i spola, na koji način je podložan zlouporabi, u Republici Hrvatskoj uveden je osobni identifikacijski broj (OIB), koji je u primjeni od 1. siječnja 2009. godine, koji je danas osnovni identifikator fizičkih i pravnih osoba.
Pravna regulativa osobnog identifikacijskog broja uređena je Zakonom o osobnom identifikacijskom broju („Narodne novine“ br. 60/08.) i Pravilnikom o osobnom identifikacijskom broju ("Narodne novine" br. 1/09., 117/10., 125/13., 31/15., 1/17., 6/20., 44/21.)
Osobni identifikacijski broj stalna je identifikacijska oznaka obveznika osobnoga identifikacijskog broja koju korisnici osobnoga identifikacijskog broja koriste u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka.
Nadležnost za određivanje i dodjeljivanje osobnog identifikacijskog broja i vođenje evidencije o osobnim identifikacijskim brojevima, povjerena je Ministarstvu financija – Poreznoj upravi.
Hrvatskim državljanima osobni identifikacijski broj određuje se i dodjeljuje na temelju podataka nadležnog tijela o upisu u maticu rođenih, a za hrvatske državljane koji nisu upisani u maticu rođenih na temelju podataka o upisu u knjigu državljana.
Također, pravnim osobama sa sjedištem na području Republike Hrvatske osobni identifikacijski broj određuje se i dodjeljuje na temelju podataka nadležnog tijela o upisu novoosnovane pravne osobe u službenu evidenciju, dok se stranoj osobi osobni identifikacijski broj određuje se i dodjeljuje na temelju podataka nadležnih tijela i pravnih osoba o nastalom povodu za praćenje strane osobe na području Republike Hrvatske.
U skladu sa Zakonom, obveznici osobnog identifikacijskog su:
- hrvatski državljani, pravne osobe sa sjedištem na području Republike Hrvatske i strane fizičke i
- pravne osobe kod kojih je nastao povod za praćenje na području Republike Hrvatske.
Korisnici osobnoga identifikacijskog broja, koji osobne identifikacijske brojeve koriste za povezivanje podataka u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka su:
- državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave,
- pravne osobe koje se dijelom financiraju, izravno ili neizravno, iz sredstava proračuna ili kojima su osnivači, odnosno jedan od osnivača Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe kojima su povjerene javne ovlasti.
Dok se matični broj građana sastoji od 13 znamenki, osobni identifikacijski broj sastoji se od jedanaest znamenki, i to od deset znamenki koje su određene slučajnim odabirom i od jedne znamenke koja je kontrolni broj, te se za potrebe međunarodne razmjene podataka ispred znamenki dodaju slova „HR“.
Dakle, za razliku od matičnog broja građana, osobni identifikacijski broj, ne sadrži osobne podatke kao što su datum rođenja, područje rođenja i spol čime se štiti privatnost i tajnost osobnih podataka u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (GDPR - General Data Protection Regulation). Iz navedenoga, on je kao takav jedinstven, nekazujući, nepromjenjiv i neponovljiv.
Obveznici broja, obvezni su osobni identifikacijski broj koristiti:
- na svim prijavama i ostalim podnescima kojima komuniciraju s korisnicima broja
- na ispravama koje koriste u obavljanju poslova svoje djelatnosti (računima, potvrdama i sličnim ispravama) i
- u električkom poslovanju i poslovima platnoga prometa.
Obveznici broja, obvezni su osobni identifikacijski broj drugog obveznika broja koristiti:
- na računima prema posebnim propisima i
- u izvješćima, prijavama i obrascima na kojima se navode drugi obveznici broja, a koji se podnose ili dostavljaju korisnicima broja.
Korisnici broja obvezni su osobne identifikacijske brojeve koristiti za povezivanje podataka u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka.
Usvajanjem Zakona o prestanku važenja Zakona o matičnom broju, matični broj građana više se neće smjeti koristiti kao osnovna i jedina identifikacijska oznaka, nego samo kao kontrolni mehanizam. Međutim, MBG koji budu određeni do dana prestanka važenja Zakona o matičnom broju neće se brisati iz postojećih evidencija i moći će se koristiti za povezivanje i razmjenu podataka u onim slučajevima kad se povezivanje podataka neće moći izvršiti korištenjem osobnoga identifikacijskog broja. Također, s obzirom na to da se osobni identifikacijski broj građanima i pravnim osobama počeo dodjeljivati 1. siječnja 2009. godine, osobama koje su preminule prije 31. prosinca 2008. godine nije određen i dodijeljen OIB jer se iste osobe ne smatraju obveznicima broja pa će se u slučaju potrebe ishodovanja dokumentacije u odnosu na te osobe i dalje kao identifikacijska oznaka koristiti MBG. Iz svega, razvidno je da Zakonom o prestanku važenja Zakona o matičnom broju, matični broj neće u potpunosti nestati iz upotrebe ali će se njegova upotreba ograničiti na pojedine situacije.
Mirta Brkić-Gverieri, dipl. iur.
