Autorica u članku opisuje što je to opasan pas, koje uvjete mora ispuniti vlasnik opasnog psa, tko odgovara za štetu u slučaju napada psa, razliku između psa koji ima vlasnika i psa lutalice te što se događa psu nakon napada na drugog psa ili čovjeka, uz neka stajališta iz sudske prakse.
Definiciju opasnog psa nalazimo u Pravilniku o opasnim psima ("Narodne novine" br. 117/08., 102/17.). Prema članku 2. Pravilnika o opasnim psima opasan pas je:
„a) bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je:
- ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili ga usmrtila,
- ničim izazvana napala drugog psa i nanijela mu teške tjelesne ozljede,
- uzgajana i/ili dresirana za borbe pasa ili zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom;
(b) pas pasmine terijera tipa bull koji ne potječe iz uzgoja iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika (pit bull terijer) i njegovi križanci…“
Prema članku 4. Pravilnika činjenicu da je pas opasan (osim za pse pasmine terijera tipa bull i njegovih križanaca), utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka s nanesenim tjelesnim ozljedama ili usmrćenjem ili ničim izazvanom napadu na drugog psa s nanesenim teškim tjelesnim ozljedama te se nakon provedenog postupka upisuje u Upisnik pasa da je pas opasan.
Prema Pravilniku o opasnim psima vlasnik opasnog psa treba zadovoljiti sljedeće uvjete:
- protiv vlasnika se ne smije voditi kazneni postupak za sljedeća kaznena djela: mučenja životinja, protiv života i tijela čovjeka, zlouporabe opojnih droga te kaznena djela koja u sebi sadrže elemente nasilja, a sadržani su u kaznenim djelima protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv imovine, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv javnog reda, protiv braka, obitelji i mladeži,
- protiv vlasnika se ne smije voditi prekršajni postupak (iz područja zaštite životinja, iz područja javnog reda i mira i drugih zakona u kojima su propisani prekršaji s elementima nasilja),
- vlasnik treba biti poslovno sposoban i stariji od 21 godinu,
- ne smiju postojati ni druge okolnosti koje ukazuju da bi pas mogao biti zlouporabljen, a osobito: češće i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija opojnih droga i drugih omamljujućih sredstava, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje, stegovne povrede Pravilnika o stručnom radu Hrvatskog kinološkog saveza ili povrede Kodeksa o ponašanju Hrvatskog kinološkog saveza te vlasnik mora imati uvjete za siguran smještaj psa.1
Obveze vlasnika opasnog psa su:
- osiguranje označavanja psa mikročipom bez obzira na njegovu starost,
- osiguranje kastracije psa u roku od 14 dana nakon proglašavanja opasnim,
- opasan pas se mora držati u prostoru (zatvoreni kavez) ili objektu primjerene veličine, iz kojeg ne može pobjeći, a ulazna vrata u prostor ili objekt u kojem se nalazi takav pas moraju biti zaključana, a na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OPASAN PAS«.
- Opasan pas se može izvoditi van samo s brnjicom i na povodcu
Opasan pas (i pas koji nije nikoga napao ako je pasmine terijera tipa bull i križanaca) mora postići zadovoljavajuću ocjenu na testu provjere stupnja socijalizacije kojem pristupa zajedno s vlasnikom. Test za provjeru stupnja socijalizacije opasnog psa obavlja se prema Uputi za provjeru socijalizacije psa Pravilnika o uzgoju pasa svih pasmina Hrvatskoga kinološkog saveza.2 U slučaju ponovljenog napada opasnog psa na čovjeka (i u slučaju smrtnog ishoda napada psa na čovjeka) ili drugog psa kao i u slučaju nezadovoljavanja obveza vlasnika opasnog psa – opasan pas će se usmrtiti u skladu s člankom 11. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" br. 102/17., 32/19.).
„Članak 11.
(1) Usmrćivanje životinja može se provesti ako:
…
17. je životinja opasna za okolinu.
…“
U nekim posebnim slučajevima (osim u slučaju ponovljenog napada opasnog psa na čovjeka ili drugog psa, kao i u slučaju ne udovoljavanja testu provjere stupnja socijalizacije) opasan pas se može smjestiti u sklonište za životinje ili kod udomitelja.
Prema članku 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.- dalje: ZOO), za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik što će značiti da za štetu koju napravi pas, odgovara njegov vlasnik. Zakon nije definirao koje su to opasne stvari (pa ni opasnog psa), nego je to prepustio sudskoj praksi. Tako je Županijski sud u Bjelovaru odlukom broj Gž-611/09-2 odlučio kako pas koji, krećući se ulicom ili drugom javnom površinom bez nadzora, prouzroči štetni događaj ne smatra se „psom lutalicom“ ili napuštenim psom ukoliko je poznat njegov držatelj odnosno vlasnik, pa za takvu štetu na odgovara grad kao jedinica lokalne samouprave već držatelj odnosno vlasnik psa. Isto tako možemo navesti i odluku broj Gž-2997/15-3 Županijskog suda u Varaždinu koja kaže da pas koji se kreće javnim putem bez kontrole vlasnika, smatra se opasnom stvari, pa tuženik kao vlasnik psa odgovara za štetu po kriteriju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima.
Vlasnik opasnog psa se može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje.3 Tako je Županijski sud u Slavonskom Brodu o odlukom broj Gž 1323/2021-2 presudio kako nema mjesta zaključku kako će se vlasnik psa osloboditi odgovornosti za štetu koju je prouzročio njegov pas, s osnove radnje treće osobe koja se nije mogla predvidjeti, u slučaju kada je ukućanin vlasnika slučajno otvaranjem dvorišnih vrata omogućio izlazak psa na ulicu i napad na tužitelja. U tom smislu možemo spomenuti i odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž.1653/05-2 gdje je sud zaključio da nema elemenata sudoprinosa u postupanju tužitelja (oštećenog) koji je prolazio pločnikom kraj ograde kuće tuženih i kojeg je kroz ili preko ograde napao i ugrizao pas u vlasništvu tužene, iz razloga što je utvrđeno da je pas tužene bio agresivan i opasan za okolinu te je kao takav i unutar ograđenog dvorišta bez nadzora tuženih predstavljao opasnu stvar, budući je iznenada i pritajeno iza zelene ograde napao tužitelja, zbog čega su tuženi isključivo odgovorni za nastanak štete tužitelju. Uopće nije odlučno što je, prema tvrdnji tužene, postojala oznaka i uz upozorenje o postojanju psa u dvorištu, jer nije sporno da tužitelj uopće nije ulazio u dvorište tuženih prije štetnog događaja, nego je kao prolaznik, nedvojbeno iznenada preko ili kroz ogradu napadnut i ugrižen od strane psa tužene.
Kako vlasnik opasnog psa odgovara za štetu na temelju objektivne odgovornosti za štetu, postoji i slučaj kad pas nema vlasnika, te u tom slučaju možemo navesti odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3791/11-3 prema kojoj je jedinica lokalne samouprave odgovorna za štetu koju počini životinja (pas) koja luta na njezinu teritoriju, a čiji je vlasnik nepoznat ako se Odlukom o držanju kućnih ljubimaca obvezala hvatati pse i mačke lutalice. Grad Zagreb je donio Odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama i divljim životinjama4 od 17. prosinca 2018. godine gdje člankom 19. propisuje da skupljanje, prevoženje i smještaj napuštenih i izgubljenih životinja, životinja koje se kreću javnom površinom bez nadzora posjednika i privremeno oduzetih životinja, osigurava Ustanova Zoološki vrt Grada Zagreba, sukladno propisima o zaštiti životinja i veterinarstvu. Prema članku 2. Odluke napuštena životinja je životinja koju je vlasnik svjesno napustio, životinja koju je napustio zbog više sile kao što su bolest, smrt ili gubitak slobode te životinja koje se vlasnik svjesno odrekao, a izgubljena životinja je životinja koja je odlutala od vlasnika te je vlasnik traži.
Naime, sudska praksa je određene stvari izdvojila kao opasne iz različitih razloga: neke su opasne već same po sebi, odnosno po svojoj prirodi, samo njihovo postojanje izvor je opasnosti, neke su to s obzirom na određene karakteristike i nedostatke koje imaju, neke s obzirom na svoj položaj, a neke s obzirom na uporabu i pogon itd. Postoje stvari čija je opasnost stalna i neovisna o rukovanju njima i pažnji s kojom se nadziru te one koje postaju opasne samo ako imaju neke nedostatke, ako nisu primjereno smještene, korištene i nadzirane.5 Sudska praksa je utvrdila da se u svakom konkretnom slučaju u parnici radi naknade štete treba utvrditi da li je konkretna stvar po svojoj namjeni, osobinama, položaju, načinu uporabe i drugim okolnostima predstavljala povećanu opasnost štete za okolinu. Naša sudska praksa divlje životinje smatra opasnim stvarima, dok za domaće životinje ističe da su opasne samo ako pokazuju neka opasna svojstva, a najčešće su to psi. Za ponašanje psa, pa tako i za napad psa na drugu životinju ili čovjeka, odgovoran isključivo vlasnik psa te bi vlasnik psa s oznakom „OPASAN PAS“ trebao odgovarajućim odgojem i školovanjem ili drugim mjerama u odnosu na držanje i kretanje pasa, osigurati da pas nije opasan za okolinu.
Zorica Stojanović, mag. iur.
__________________________________
