U okviru provođenja reforme pravosudnog sustava i njegovog usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, izvršene su određene promjene u
Zakonu o sudovima kojima se uređuje djelokrug i nadležnost sudova, sastav sudačkih vijeća upravnih sudova i Visokog upravnog suda te uvjeti za imenovanje sudaca s obzirom da kandidat mora imati završenu Državnu školu za pravosudne dužnosnike koja se ustrojava u okviru
Pravosudne akademije. Škola se osniva radi postizanja veće profesionalizacije sudaca, državnih odvjetnika i njihovih zamjenika, stjecanja znanja i vještina potrebnih za obnašanje tih funkcija, čime se prvenstveno nastoji osigurati načelo neovisnosti pravosudnih dužnosnika.
Tako za suca može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završenu Državnu školu za pravosudne dužnosnike i radno iskustvo u skladu sa Zakonom o sudovima, dok za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik ili isto toliko godina bila odvjetnik, javni bilježnik, sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva i ugledni pravnik s položenim pravosudnim ispitom i najmanje 20 godina radnog iskustva, koji se dokazao svojim stručnim radom na određenom pravnom području kao i stručnim i znanstvenim radovima (
članak 73a.).
Novim člankom 13a. propisano je da su specijalizirani sudovi i upravni sudovi kao prvostupanjski sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, budući da članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99- proč. tekst, 8/99, 14/2002 i1/2006), obvezuje da se sudski postupak mora voditi samo pred sudom pune jurisdikcije odnosno da sud mora provesti usmenu i javnu raspravu. Kako ustrojavanje ovih sudova predstavlja novinu,
člankom 20.a i
23a. propisana je i njihova nadležnost. Osoba koja se imenuje za suca upravnog suda, mora ispunjavati iste uvjete kao i za suca trgovačkog suda (
članak 74. stavak 3.). Početkom rada upravnih sudova i Visokog upravnog suda, prestat će s radom Upravni sud Republike Hrvatske.
Suci se sada ocjenjuju svake tri godine; u postupku imenovanja na drugi sud, kada se na sudačku dužnosti imenuju trajno i kada se kandidiraju za predsjednika suda (
članak 76.). U postupku napredovanja suca za više sudove, njihov rad ocjenjuje se u zadnjih pet godina, a kada se sudac kandidira za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, njegov rad ocjenjuje se u zadnjih deset godina.
Mijenjan je i
članak 78. te je propisana obveza predsjednika suda da za prethodnu kalendarsku godinu utvrdi ispunjava li sudac svoje sudačke obveze. Ako predsjednik suda utvrdi da sudac bez opravdanog razloga nije u jednogodišnjem razdoblju donio broj odluka utvrđen okvirnim mjerilima za rad sudaca ili neuredno obnaša sudačku dužnost, dužan je protiv takvog suca pokrenuti stegovni postupak sukladno
Zakonu o Državnom sudbenom vijeću.
Radi utvrđivanja kvalitete obnašanja sudačke dužnosti, a što je pretpostavka za napredovanje u sudačkoj karijeri, detaljno su propisana mjerila na temelju kojih sudačko vijeće ocjenjuje suca u obnašanju sudačke dužnosti (
članak 79.). Metodologiju za izradu ocjene sudaca donosi Državno sudbeno vijeće, uz prethodno mišljenje Vijeća kojeg čine predsjednici svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj i Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske (
članak 81.).
Ocjena obnašanja sudačke dužnosti može biti od najviše prema kojoj sudac „izvrsno obnaša sudačku dužnost“ do najniže - „nezadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost“ (
članak 82.).
U
članku 106. dodani su novi stavci 3. i 4. kojima je propisano da će Republika Hrvatska od suca tražiti povrat isplaćene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz
članka 27. i 28. Zakona o sudovima, ako je povreda nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom suca. Predsjednik suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, dužan je nadležnom državnom odvjetništvu dostaviti podatke potrebne za pokretanje postupka u svezi povreda prava na suđenje u razumnom roku.
Do sada je predsjednika suda imenovao ministar pravosuđa između kandidata koje je predlagalo sudačko vijeće, no kako je
članak 109. stavak 3. mijenjan, sada predsjednika suda imenuje ministar pravosuđa, na prijedlog predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Određeni su i uvjeti koje mora ispunjavati sudski savjetnik i viši sudski savjetnik u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te se propisuje da polaznici Državne škole za pravosudne dužnosnike imaju status višeg sudskog savjetnika i da se zapošljavaju na vrijeme od dvije godine (
članak 119. stavak 4. i 5.). Ako polaznik Državne škole ne završi školu, prestaje mu radni odnos u sudu u kojem je primljen kao viši savjetnik. S obzirom da Državnu školu mogu pohađati i savjetnici i viši savjetnici koji su već zaposlenici u sudu, oni nastavljaju raditi u sudu u kojem su primljeni i ako u propisanom roku ne završe Državnu školu.
Suci koji su imenovani prema propisima koji su na snazi do 31. prosinca 2012. godine,
nisu dužni završiti Državnu školu za pravosudne dužnosnike, dakle nastavljaju obnašati sudačku dužnost. Naime, prva generacija polaznika Državne škole za pravosudne dužnosnike završit će školu tijekom 2012. godine, te će se nove odredbe ovoga Zakona, koje se odnose na imenovanje sudaca, primjenjivati od 1. siječnja 2013.godine.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.
