c S
U središtu

Slobodno odlučivanje o darivanju organa

10.06.2010 Nedavno je obilježen nacionalni dan darivanja i presađivanja organa, općeprihvaćene i uspješne metode liječenja bolesnika kod kojih je došlo do nepovratnog zatajenja funkcije organa. U prvom tromjesečju ove godine broj transplantiranih organa povećan je za 24 % u odnosu na 2009., a broj darivatelja Hrvatsku svrstava u sam svjetski vrh. Unatoč tim podacima, kod nas još uvijek postoje dvojbe o tzv. pretpostavljenom pristanku, načelu prema kojem su svi građani Republike Hrvatske mogući darivatelji osim ako se za života nisu tome izričito protivili.
Hrvatska je uključena u transplantacijski program od 1971.godine, a od 2007. punopravni je član udruge Eurotransplant. Kao i u mnogim drugim državama, sukladno članku 22. stavak 1. Zakona o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja, i kod nas vrijedi načelo tzv. pretpostavljenog pristanka prema kojem se dijelovi tijela s umrle osobe smiju uzeti radi presađivanja samo ako se darivatelj za života nije tome u pisanom obliku protivio.

Osobe koje ne žele darovati organe i tkiva, o tome daju pisanu Izjavu o nedarivanju izabranom doktoru medicine primarne zdravstvene zaštite. Izjava o nedarivanju, koja se može u svakom trenutku opozvati, unosi se u listu nedarivatelja i pohranjuje pri ministarstvu nadležnom za zdravstvo (članak 23.) te čuva kao profesionalna tajna.

Bez obzira na ove zakonske odredbe, obitelj često nije upoznata sa stavom njihovog umrlog člana o darivanju organa poslije smrti te se, prema nekim podacima, godišnje gubi oko 30% mogućih darivatelja zbog nepristanka obitelji na eksplantaciju, iako umrla osoba nije izrazila protivljenje darivanju organa. Dok, s druge strane, obitelj koja je upoznata s pozitivnim stavom preminule osobe o darivanju dijelova tijela nakon smrti, uglavnom poštuje želju umrlog i ne protivi se eksplantaciji. Stoga bi svi koji donesu pozitivnu odluku vezano uz darivanje organa poslije smrti, o svom stavu trebali informirati svoje bližnje i izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite.

U praksi, primjena članka 22. stavak 1. Zakona o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja izaziva određene dvojbe i rasprave. Tako prošle godine Ustavni sud Republike Hrvatske nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom navedenog članka (odluka broj U-I-3631/2005 od 30. travnja 2009.). U tom je postupku predlagatelj, uz ostalo, tvrdio da prema Zakonu o obveznim odnosima šutnja ne znači prihvat te da se nečinjenje ne može smatrati izrazom volje. No, Ustavni je sud svoju odluku obrazložio stavom da se svatko ima pravo za svog života usprotiviti darivanju svojih organa, a postojeća zakonska regulativa u potpunosti poštuje takvu volju osobe te spornom odredbom nije poremećena ravnoteža između legitimnog cilja koji se njome želio postići i prava svakog pojedinca da odlučuje o darivanju svojih organa, dok je presađivanje organa, onako kako to propisuje Zakon, usmjereno zaštiti života i zdravlja ljudi kao Ustavom zaštićenim dobrima.

Što se tiče uzimanja dijelova tijela od živog darivatelja, dopušteno je uzeti dijelove tijela samo od osobe starije od osamnaest godina, koja je za taj zahvat dala pisanu suglasnost i to isključivo u svrhu liječenja primatelja ako ne postoji odgovarajući organ ili tkivo umrle osobe te ne postoji druga, približno jednaka metoda liječenja (članak 12. Zakona).

Pri tome je važno istaknuti da se, sukladno članku 16. stavku 2. točki 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, osiguranim osobama Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje, osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za zdravstvenu zaštitu u svezi s uzimanjem i presađivanjem dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja. Također, naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog transplantacije živog tkiva i organa u korist druge osigurane osobe Zavoda, osiguraniku od prvog dana bolovanja isplaćuje Zavod u visini 100% od osnovice za naknadu plaće.

Potreba za presađivanjem organa stalno raste stoga je veći broj osoba koje čekaju na presađivanje od broja organa ili tkiva raspoloživih za presađivanje. Uspješno presađivanje, čak i kada nije od vitalnog značaja, bitno doprinosi poboljšanju kvalitete života primatelja. Stoga presađivanje organa zahtijeva široku podršku i obaviještenost javnosti o važnosti darivanja organa nakon smrti u svrhu liječenja.

Tome doprinosi i donorska kartica kao iskaz pozitivnog stava pojedinca o darivanju organa, a ako je preminula osoba posjedovala donorsku karticu, obitelj uglavnom poštuje stav umrle osobe i ne protivi se eksplantaciji. Dodatne informacije o transplantaciji organa i tkiva te donorskoj kartici, dostupne su na internetskoj stranici Hrvatske donorske mreže.

Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.