c S
U središtu

Prava putnika pri organiziranju putovanja

18.06.2010 Bliži se vrijeme godišnjih odmora i većina nas planira nekud otputovati i odmoriti se. Najugodnije i najjednostavnije rješenje svakako je prepustiti organizaciju odmora profesionalnim organizatorima putovanja. Međutim, budući da nešto uvijek može krenuti po krivu, važno je znati kakva su nam prava i obaveze prilikom sklapanja ugovora o organiziranju putovanja.
Ugovor o organiziranju putovanja uređen je Zakonom o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Članak 881. stavak 1. definira ga kroz obvezu organizatora putovanja da putniku pribavi skup usluga koje se sastoje od prijevoza, smještaja ili drugih turističkih usluga, dok na drugoj strani postoji obveza putnika da za to plati ukupnu (paušalnu) cijenu. Sadržaj i oblik ugovora određen je člankom 884. ZOO-a.

Organizator putovanja ne može u ugovor unijeti odredbe kojima bi ograničio ili isključio svoju odgovornost za štetu. Takve odredbe bile bi ništetne. Međutim, moguća je i valjana odredba kojom bi se unaprijed odredio najviši mogući iznos naknade štete (iznimka su štete prouzročene tjelesnom povredom i štete učinjene namjerno odnosno krajnjom nepažnjom - članak 891).

Člankom 888. ZOO-a određena je pravna osnova odgovornosti za štetu organizatora putovanja. On odgovara za svu štetu nastalu neispunjenjem, djelomičnim ili neurednim ispunjenjem svoje činidbe. Jednako tako odgovara i za štetu prouzročenu od strane treće osobe kojoj je povjerio izvršenje usluga prijevoza, smještaja ili drugih usluga (članak 889). Ako dođe do nepotpunog ili neurednog izvršenja usluge iz ugovora, putnik ima pravo na razmjerno sniženje cijene ukoliko je uložio prigovor u roku od 8 dana od završetka putovanja (članak 890).

Obveze organizatora ponajprije se tiču zaštite prava i interesa putnika, u skladu s poslovnim običajima, te obavještavanja o cijenama, uvjetima i kvaliteti prijevoza i smještaja. Njegova je dužnost također, pravovremeno i u pisanom obliku, obavijestiti putnika na granične i carinske formalnosti, sanitarne, monetarne i druge administrativne propise. Obveza čuvanja tajne podrazumijeva obavezu organizatora da sve podatke o putniku, njegovoj prtljazi, suputnicima i kretnjama čuva kao poslovnu tajnu, a smije je priopćiti trećim osobama samo s odobrenjem putnika ili na zahtjev nadležnog tijela javne vlasti (članak 887.).

Najvažnija obveza putnika je plaćanje ugovorene cijene u utvrđeno vrijeme. Osim toga, dužan je pravovremeno dostaviti sve podatke potrebne za organizaciju putovanja, te se brinuti da on osobno, njegove osobne isprave i njegova prtljaga ispunjavaju uvjete predviđene graničnim, carinskim, sanitarnim, monetarnim i drugim administrativnim propisima (članak 894. i 895.). I putnik odgovara za svaku štetu koju prouzroči neispunjenjem svojih obveza. Ako nije u mogućnosti pravovremeno ili uopće ispuniti svoje obveze iz ugovora, dužan je o tome što prije obavijestiti organizatora putovanja (članak 898.).

Uz opće obveze koje proizlaze za stranke ugovora o organiziranju putovanja, ZOO-om su predviđena i njihova posebna prava i obveze. Tako je člankom 899. uređeno da putnik može odrediti drugu osobu da se umjesto njega koristi ugovorenim uslugama pod uvjetom da ta osoba udovoljava posebnim zahtjevima predviđenim za određeno putovanje i da putnik naknadi organizatoru troškove uzrokovane zamjenom. Organizator putovanja pak, ima pravo povećati ugovorenu cijenu, najkasnije 20 dana prije početka putovanja, ako je nakon sklapanja ugovora došlo do promjene u tečaju, povećanja troškova prijevoza koji utječu na cijenu puta, a za koje nije znao niti mogao znati. Pravo na povećanje cijene mora biti izričito predviđeno ugovorom kao i način izračuna te uvećane cijene. Ako povećanje iznosi više od 10 % ugovorene cijene, putnik ima pravo na raskid ugovora bez obveze naknade štete kao i pravo na povrat uplaćene cijene (članak 900.).

Putnik u svakom trenutku ima pravo na djelomični ili potpuni raskid ugovora. Ukoliko se ugovor raskine pravovremeno, organizatoru se plaćaju samo administrativni troškovi. Rokove otkazivanja i njima razmjerne postotke naknade štete organizatori putovanja obično imaju predviđene već u općim uvjetima poslovanja. Međutim, putnik je dužan naknaditi štetu samo u slučaju ako je do raskida došlo zbog okolnosti koje nije mogao izbjeći ili otkloniti, te ukoliko on ili organizator nisu našli odgovarajuću zamjenu.

Organizator putovanja može otkazati ugovor u potpunosti i djelomično bez obveze naknade štete u slučaju više sile ili ako se za putovanje nije prijavio dovoljan broj putnika, a o tome je drugu stranu obavijestio u primjerenom roku (ne kraće od pet dana prije putovanja). Ukoliko razlog raskida nije jedan od gore nabrojanih, dužan je putniku naknaditi nastalu štetu. Kad organizator odustane od ugovora za vrijeme njegova izvršenja, ima pravo na pravičnu naknadu za ostvarene ugovorene usluge, a dužan je poduzeti sve nužne mjere za zaštitu interesa putnika.

Izmjene u programu putovanja mogu se obavljati samo ako su uzrokovane izvanrednim okolnostima koje organizator putovanja nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Troškove koji su nastali izmjenom programa snosi organizator, a smanjenje troškova ide u korist putnika. Zamjena ugovorenog smještaja može se obaviti samo upotrebom objekta iste kategorije ili na teret organizatora upotrebom objekta više kategorije i ugovorenom mjestu smještaja. Ako su u programu putovanja izvršene bitne izmjene bez opravdanog razloga, organizator putovanja mora u cijelosti vratiti ono što je primio od putnika koji je zbog toga odustao od putovanja. Ako su bitne izmjene u programu učinjene za vrijeme izvršavanja ugovora, putnik u slučaju odustanka snosi samo stvarne troškove ostvarenih usluga.

Možemo dakle zaključiti da su ZOO-om detaljno uređena prava i obveze obaju stranaka ugovora o organiziranju putovanja, osobito što se tiče obveza naknade nastale štete. Međutim, budući da pod pojmom štete podrazumijevamo i imovinsku i neimovinsku štetu, zanimljivo je saznati koje su mogućnosti naknade neimovinske štete.

Prof. dr. sc. Petar Klarić u članku Odgovornost za neimovinsku štetu zbog povrede ugovora o organiziranju putovanja (objavljen u Zborniku PFZ 56, Posebni broj, 381-400, 2006.), iznosi stav da takva odgovornost ima svoju pravnu osnovu u članku 346.članku 881. ZOO-a. Tipične štetne radnje kojima organizator putovanja nanosi neimovinsku štetu putniku tiču se neispunjenja ili neurednog ispunjenja obveza vezanih uz plan putovanja, vrsti i kategoriji smještaja, čuvanje tajne o putnikovoj prtljazi, kretanju i suputnicima. U istom tekstu navodi različite primjere iz sudske prakse europskih zemalja kao i Europskog suda za ljudska prava iz koje se može zaključiti da povrede ovog ugovora najčešće za posljedicu imaju povredu prava na osobnost, duševni i tjelesni integritet te pravo na privatnost.

Naravno, potrebno je napomenuti da je moguća naknada neimovinske štete i drugoj strani - oganizatoru putovanja. U tom slučaju radi se o povredi prava na ugled i ime.

Prilikom planiranja odmora često ne razmišljamo što se sve može dogoditi prije i za vrijeme putovanja. Upravo kako bi bili svjesni da nismo bespomoćni ako nam organizator ne pruži ugovorenu uslugu, važno je biti upoznat sa svojim pravima i obvezama. Prilikom sklapanja ugovora, organizator je dužan predočiti nam svoja opća pravila poslovanja.

Svakako bi bilo poželjno odvojiti malo vremena i proučiti uvjete te se upoznati s mogućnostima djelovanja u slučaju nastanka problema.

Pripremila: Danijela Damjanović, mag.iur.