Prema
članku 269. Zakona o radu (NN 149/09) sindikati ili njihove udruge više razine imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom promicanja i zaštite gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova ili zbog plaće, odnosno naknade plaće ako nisu isplaćene protekom roka od trideset dana od dana dospijeća.
Štrajk se mora najaviti poslodavcu, odnosno udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren, a štrajk solidarnosti poslodavcu kod kojeg se taj štrajk organizira.
Štrajk se ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja kada je takav postupak predviđen
Zakonom o radu, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele.
Štrajk solidarnosti smije se započeti bez provedbe postupka mirenja, ali ne prije isteka dva dana od dana početka štrajka u čiju se potporu organizira. U pismu kojim se najavljuje štrajk, moraju se naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka.
Bitno je za ovaj slučaj napomenuti da se, u slučaju spora koji može dovesti do štrajka ili drugog oblika industrijske akcije, mora provesti postupak mirenja propisan Zakonom o radu, ako stranke spora nisu dogovorile neki drugi način njegovog mirnog rješavanja.
Dakle, ako poslodavac i sindikat nisu dogovorili drugi način mirnog rješavanja kolektivnog radnog spora, prije štrajka mora se provesti postupak mirenja, propisan Zakonom o radu.
Treba napomenuti da
Zakon o radu ne razlikuje „pravi“ štrajk i „štrajk upozorenja“, iako je uobičajeno u praksi da je tzv. „štrajk upozorenja“ kratkotrajan prekid rada u tijeku jednog radnog dana, kojim se želi skrenuti pozornost poslodavcu na njegove obveze.
No, Zakon o radu ne poznaje institut „štrajka upozorenja“ pa se bilo kakva obustava rada, odnosno štrajk mora provesti u skladu s odredbama Zakona o radu. Stoga je svaki „štrajk upozorenja“, proveden mimo odredbi Zakona o radu, nezakonit.
Također, poslodavac za vrijeme provedeno u nezakonitom „štrajku upozorenja“ radnicima smije uskratiti plaću, budući da neopravdano nisu radili. Posljedice bi mogle biti i kudikamo strože: izricanje opomene pred otkaz ili, u krajnjem slučaju, i otkaz. Ujedno, poslodavac bi imao pravo i na naknadu štete zbog nezakonitog štrajka.
U medijima se često čita ili čuje kako su radnici u nekom poduzeću održali štrajk upozorenja. Obično to predstavlja kraći prekid rada kojim radnici upozoravaju poslodavca na neke goruće probleme u društvu. Takav štrajk, u zakonskom smislu, treba tretirati kao i svaki drugi štrajk, što znači da i za njegovo održavanje moraju biti ispunjeni određeni zakonski uvjeti.
