Koncem 2010. godine donesen je novi Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/10), koji je stupio na snagu 8. prosinca 2010., a njime je, među ostalim, izmijenjen do tada važeći režim što se tiče plaćanja RTV pristojbe.
Tako sada članak 34. Zakona propisuje obvezu plaćanja mjesečne pristojbe za svakoga tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik ili drugi odgovarajući uređaj na području RH. Tim se člankom utvrđuju kriteriji i pretpostavke plaćanja RTV pristojbe, ovisno je li riječ o kućanstvu, fizičkoj osobi koja nije član kućanstva, pravnoj osobi ili fizičkoj osobi koja obavlja samostalnu djelatnost.
Pristojbena se obveza više ne bazira samo na činjenici prava vlasništva na prijamniku nego i na činjenici posjedovanja prijamnika. Drugim riječima, uz vlasnike, sada su pristojbeni obveznici i posjednici prijamnika u slučaju kada ujedno nisu vlasnici.
Nadalje, pristojba se više ne plaća samo na temelju vlasništva (i posjeda) radio i/ili TV prijamnika već i na temelju vlasništva, odnosno posjeda na drugim uređajima koji omogućavaju prijam radijskog ili audiovizualnog programa (npr. računalima, mobilnim telefonima i drugim uređajima koji imaju mogućnost prijama takvog programa).
Također, novost je i to da obveznikom plaćanja pristojbe postaje i fizička osoba koja ne plaća mjesečnu pristojbu i nije član kućanstva koje je plaća, ali ima prijamnik u motornom vozilu registriranom na njezino ime.
Što se pravnih osoba tiče, ističemo da pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik, osim ako Zakonom nije drukčije određeno. Iznimku od obveze normirane navedenom odredbom donosi odredba kojom je propisano da pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost sukladno posebnom zakonu, plaćanjem mjesečne pristojbe za jedan prijamnik u ugostiteljskom objektu stječu pravo korištenja tri dodatna prijamnika u istom ugostiteljskom objektu bez plaćanja mjesečne pristojbe.
S obzirom na to da su početkom 2011. godine mnogim poslovnim subjektima na vrata pokucali kontrolori HRT-a, otvorila su se neka pitanja vezana uz plaćanje RTV pristojbe, a jedno od najčešćih je: jesu li poslodavci dužni plaćati RTV pristojbu za ama baš sve prijamnike koji se nalaze u njihovim poslovnim prostorijama?
Naime, vrlo je čest slučaj da radnici od kuće donesu na radno mjesto (najčešće) radijski prijamnik i to bez znanja poslodavca. Dakle, poslodavac za to nije dao svoju privolu, doduše, nije se niti protivio. Postavlja se pitanje je li za takve prijamnike poslodavac dužan plaćati pristojbu? Da podsjetimo, člankom 34. Zakona propisano je:
„(1) Svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. (.....)
(4) Pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik u iznosu utvrđenom člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako zakonom nije drugačije određeno.“
Dakle, prema navedenoj odredbi, poslovni subjekt (poslodavac) bio bi dužan platiti RTV pristojbu za svaki prijamnik kojeg ima u vlasništvu ili posjedu.
Ako sagledamo odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje se odnose na vlasništvo pokretnine (osobito članak 114.-116., 131., 132.) i posjed pokretnine (osobito članak 10., 11., 13.-15.), odnosno na stjecanje vlasništva i posjeda i predaje u posjed, može se nedvojbeno zaključiti da u slučaju da radnici u prostorije poslodavca donesu od kuće svoj radio ili drugi prijamnik kojeg samo oni koriste, s kojim poslodavac nema baš nikakve stvarne niti pravne veze, da na takvim prijamnicima poslodavac nema vlasništvo, jer nije došlo do stjecanja vlasništva pokretnine u smislu navedenih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ovo pod pretpostavkom da se u ovakvim slučajevima vlasništvo prijamnika stječe pravnim poslom).
Također, u opisanom slučaju, poslodavac nije niti posjednik prijamnika – niti je samostalni posjednik, niti nesamostalni, niti neposredni niti posredni, jer uopće ne izvršava faktičnu vlast na prijamniku, a to je temeljna karakteristika posjeda i posjednika.
Stoga, u ovakvim slučajevima, mišljenja smo da poslodavac nije dužan plaćati RTV pristojbu.