Zakon o radu propisuje da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna, a maloljetni radnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana (članak 55. Zakona o radu).
To je zakonski minimum trajanja godišnjeg odmora, a duže trajanje tzv. punog godišnjeg odmora može se odrediti ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Poslodavci obično svojim pravilnicima o radu predviđaju trajanje godišnjeg odmora duže od zakonskog minimuma, ili se, pak, to pitanje uređuje kolektivnim ugovorom.
Godišnji odmor, kao jedno od temeljnih prava radnika, zajamčeno je Zakonom o radu. Godišnji odmor nije samo pravo, već i obveza radnika, što znači da radnik pripadajući godišnji odmor mora i iskoristiti. U tom je smislu člankom 57. Zakona o radu propisano da je ništetan sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Vezano uz raspored godišnjeg odmora članak 64. Zakona o radu propisuje da raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i Zakonom o radu, a najkasnije do 30. lipnja tekuće godine, te o rasporedu obavještava radnike.
Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju se uzeti u obzir potrebe organizacije rada te mogućnosti za odmor i razonodu raspoložive radnicima. Radnika se mora najmanje 15 dana prije korištenja obavijestiti o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora.
Dakle, radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na godišnji odmor kojeg mora iskoristiti i tog se prava ne smije odreći.
Godišnji odmor sam po sebi podrazumijeva neprisutnost na radu i korištenje izvan radnog mjesta (kod kuće, na putovanju, itd.). Činjenica da je radnik odlučio neke od dana godišnjeg odmora (ili cijeli godišnji odmor!) koristiti na radu ne znači da mu je poslodavac obvezan te dane priznati kao da je radio. Naprotiv, poslodavac bi, s obzirom na značaj i smisao instituta godišnjeg odmora, radniku čak mogao i zabraniti da za vrijeme godišnjeg odmora dolazi na posao.
Stoga, ako se i dogodi da radnik svoje dane godišnjeg odmora koristi na poslu, ti će se dani svejedno tretirati kao dani godišnjeg odmora.