Pogledajmo što o ovom slučaju kažu hrvatski propisi. Opisani slučaj reguliraju odredbe Zakona o obveznim odnosima, u kojem je jedno cijelo poglavlje posvećeno ugovoru o ostavi, u okviru kojega je posebno regulirana ugostiteljska ostava.
Radi se o specifičnom obveznopravnom odnosu u kojem je naglašena neformalnost, odnosno nesklapanje posebnog ugovora. Naime, ugostitelji se smatraju ostavoprimcima glede stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak, uništenje ili oštećenje najviše do deset tisuća kuna. Dakle, u našem primjeru gost bi pod određenim uvjetima imao pravo na naknadu štete za izgubljenu ili ukradenu jaknu.
Odgovornost ugostitelja je, doduše, isključena ako su stvari nestale, uništene ili oštećene okolnostima koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, uzrokom u stvari, ponašanjem samog gosta, ili ponašanjem osoba koje je on doveo ili koje su mu došle u posjet. No, nemaju nikakav pravni učinak ugovorni uglavci i objave istaknute u prostorijama ugostitelja kojima se isključuje, ograničuje ili uvjetuje ugostiteljeva odgovornost za stvari koje su gosti donijeli.
Ugostitelj gostu duguje potpunu naknadu ako mu je gost predao stvar na čuvanje te ako je šteta nastala njegovom krivnjom ili krivnjom osobe za koju on odgovara. No, s druge strane, ako ugostitelj ima neko potraživanje prema gostu, a radi se o ugostiteljskim objektima u kojima se pruža usluga noćenja, ima pravo zadržati stvari koje su gosti donijeli, do potpune naplate tražbine za smještaj i ostale usluge.
Kad govori o „stvarima“ za koje ugostitelji gostu odgovaraju, Zakon o obveznim odnosima pod tim pojmom misli na:
1) stvari koje se nalaze u ugostiteljskom objektu za sve vrijeme dok gost ima smještaj u njemu,
2) stvari koje se nalaze izvan ugostiteljskog objekta na mjestu koje je ugostitelj odredio ili uzeo pod svoj nadzor, odnosno nadzor osoba za koje on odgovara za sve vrijeme smještaja,
3) stvari nad kojima ugostitelj ili osoba za koju odgovara preuzima nadzor u ugostiteljskom objektu ili izvan njega u razumnom vremenu prije ili poslije vremena smještaja.
Treba istaknuti jedan detalj - odredbe o odgovornosti za donesene stvari gosta neće se primjenjivati na vozila, stvari u njima i žive životinje, osim ako je drukčije ugovoreno. Dakle, da bi došlo do odgovornosti ugostitelja u tom slučaju, gost bi trebao prije dolaska u ugostiteljski objekt, ili pri samom dolasku u njega, od ugostitelja dobiti izričiti pristanak za čuvanje stvari koje bi gost donio ili dovezao u objekt, a za koje, bez tog dogovora, ugostitelj ne bi odgovarao (automobil, motor, pas…).
No, nije sve stvari ugostitelj dužan primiti na čuvanje, ali je na to obvezan kad je u pitanju novac, dragocjenosti, vrijednosni papiri i druge vrijedne stvari koje gost donese i hoće ih predati na čuvanje, osim ako ugostitelj ne raspolaže prikladnim prostorijama za njihov smještaj, ako su u odnosu na vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta od prekomjerne vrijednosti, ako su opasne, glomazne ili ako njihovo čuvanje prelazi njegove mogućnosti iz kakva drugoga opravdanog razloga.
Ako ugostitelj neopravdano odbije primiti stvar na čuvanje, duguje potpunu naknadu štete koju gost zbog toga pretrpi.
No, da bi gostu šteta bila nadoknađena i on mora ponešto učiniti. To se odnosi na dužnost prijave nestanka, uništenja ili oštećenja stvari čim za to dozna, inače gost ima pravo na naknadu samo ako dokaže da je šteta nastala krivnjom ugostitelja ili osobe za koju on odgovara.
Na kraju treba istaknuti da se odredbe o ugostiteljskoj ostavi, koje se primjenjuju u ugostiteljskim objektima, na odgovarajući način primjenjuju i na bolnice, kazališta, kina, kola za spavanje, garaže, organizirana kupališta, kampove, prodajne prostore i sl.